“…a čovjek je brzoplet.”

A čovjek je nestrpljiv

U tefsirskim djelima prenosi se da je duh počeo ulaziti u Adema, alejhis-selam, od strane njegovog lica, pa je on, želeći požuriti, htio da se pokrene prije nego što je duša stigla do njegovih nogu. Nestrpljivost je ostala prisutna među Ademovim potomcima; može biti gorivo za izgradnju i uspinjanje stepenicama slave, a može biti i faktor koji čovjeka sagorijeva i odvodi u propast.

Kada nestrpljivost uništava čovjeka i njegove odnose

Koliko samo nestrpljivost nanese čovjeku štete kada ga dovede u stanje stalne napetosti koja troši njegovu mentalnu i psihičku energiju i navede ga da donosi opasne odluke, a da ne razmisli o posljedicama tih odluka po njega samog i njegove odnose.

Koliko je samo riječi izgovorenih u trenutku srdžbe, čije posljedice njihov izgovarač nije odmjerio, bilo razlogom razvoda braka, prekida poslovnog partnerstva ili prekidanja prijateljstva između dvoje ljudi čiji je odnos trajao desetinama godina.

Kada nas nestrpljivost lišava uživanja u sadašnjem trenutku

Čovjek požuruje budućnost i očekuje da će biti bolja i sretnija nego što je sadašnjost. Time sebi uskraćuje uživanje u sadašnjem trenutku, njegovim detaljima i malim uspjesima koji su u njemu ostvareni.

A upravo ti trenuci predstavljaju zalihu sreće kojoj se čovjek može vratiti u trenucima dokolice ili kada ga pritisnu bol i teškoće. Ta sretna sjećanja tada postaju izvor nade i svjetlosti na putu izlaska iz trenutne krize i melem koji ublažava duboke psihičke rane koje ostavljaju životne nedaće.

Čovjekova nestrpljivost navela ga je da proizvodi mašine koje olakšavaju mnoge poslove i smanjuju vrijeme i trud koji su ranije bili potrebni za njihovo obavljanje.

Ali kako je postupio s ovim bogatstvom vremena i truda koje je tako stekao?

Je li ih iskoristio za još više rada, kako bi povećao svoj bilans postignuća i knjigu svojih dobrih djela? Ili je slobodno vrijeme postalo uzrok uzastopnih psihičkih kriza koje ne može ispuniti korisnim i dobrim djelom za sebe i druge?

Ovdje treba govoriti o važnosti postojanja velikih projekata o kojima će razmišljati ljudi od ideja i staviti energiju članova društva na pravi put – put postignuća i davanja.

Možda je jedno od dobrih djela i predložiti ideju koja će ispuniti slobodno vrijeme mladih, sposobnih penzionera, domaćica i svih kategorija društva.

Rad daje životu sadržaj i vrijednost, a uz to je i opskrba muslimana za susret sa svojim Gospodarom.

Nestrpljivost kvari odnos s Uzvišenim Allahom

Onome ko dođe u džamiju dovoljno rano prije namaza propisano je da klanja tehijjetul-mesdžid i pritvrđene sunnete prije namaza. Međutim, neki dođu prije namaza u vrijeme koje nije dovoljno za obavljanje sunneta prije namaza.

Nestrpljivi tada stoje u napetosti koja drugima kvari trenutke spominjanja Allaha i tihog obraćanja Njemu, Uzvišenom. Ne mogu mirno stajati, niti u tom blagoslovljenom vremenu spominjati Allaha ili Mu upućivati dovu. Umjesto toga, nestrpljivo gledaju koliko je vremena ostalo do ikameta.

A kada se prouči ikamet, imaju osjećaj kao da je vrijeme stalo ili da prolazi krajnje sporo.

Nestrpljivost u stjecanju znanja

Allah, Uzvišeni, zabranio je Svome Poslaniku — koji je bio najsavršeniji među ljudima i najspremniji za učenje — da žuri dok prima ajete Kur’ana od Džibrila:
„I kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo-pomalo kazivao.“ (El-Isra, 106)

Ako je žurba zabranjena prilikom primanja Kur’ana, šta tek reći za druge? Ako je ova zabrana upućena Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, šta tek reći za druge koji nisu dostigli njegov nivo mentalne sposobnosti, pažnje i brige o znanju?

U ovome je lekcija za one koji ubrzavaju edukativne video-snimke do najveće brzine koju još mogu pratiti samo da bi što prije završili snimak. Takav način lišava čovjeka užitka u učenju i propušta priliku da sliku razumije u njenim preciznim i važnim detaljima.

Ova bolest postoji i kod nekih koji pišu naučne radove, sastavljaju knjige ili pišu članke. Čim naiđu na neku informaciju, odmah je ubace u ono što pišu, a da prethodno ne provjere njenu tačnost, niti ispravnost njenog pripisivanja osobi kojoj se pripisuje, niti je ne podvrgnu relevantnim naučnim osnovama koje priznaju učenjaci.

Na takav način ih pokreće želja da što prije završe posao koji imaju pred sobom i da povećaju broj stranica i naslova koje su napisali.

Rezultat te žurbe jesu naučna i književna djela lišena sadržaja, koja izazivaju više nemira nego što utvrđuju činjenice i ne zadovoljavaju potrebu čitaoca koji traga za znanjem.

Važno je napomenuti da postoje ljudi koji imaju poteškoće sa sporijim učenjem. Zbog toga neki odustaju od traženja znanja, ili onaj ko se o njima brine smatra put previše teškim i počinje osjećati da taj sporiji učenik nikada neće stići do cilja.

Takav osjećaj ubija talenat.

Slažemo se s onima koji smatraju da svaki čovjek ima neki talenat. Talenat te osobe može biti usmjeren prema poljoprivredi, zanatskom radu, trgovini ili nekom drugom načinu stjecanja opskrbe.

Međutim, teškoće u učenju mogu se prevazići kada postoji iskrena namjera, čvrsta odlučnost, učitelj koji posjeduje lijepo strpljenje te porodica i društvo koji podržavaju traženje znanja i u njemu vide spas i ispravnost.

Pitanje sporog učenja staro je pitanje kojim se bavio i El-Hatib el-Bagdadi. Rekao je:

„Jedan čovjek je tražio znanje, ali nije bio u stanju da ga stekne, pa je odlučio da odustane od njega. Prošao je pored vode koja se slijevala s vrha planine na stijenu na kojoj je voda već ostavila trag. Tada je rekao: ‘Voda, iako je nježna, ostavila je trag na stijeni, iako je ona tvrda. Tako mi Allaha, sigurno ću tražiti znanje.’ Pa ga je tražio i stekao ga.“[El Džami’ el ahlak er Ravi – Bagdadi]

Allah, Uzvišeni, doveo je ovog čovjeka do tog prizora kako bi shvatio da čovjek, uz strpljenje, ustrajnost i iskreno obraćanje Allahu, može postići ono za čim traga.

Znanje je nježnije od vode, a čovjekova glava je zasigurno manje tvrda od stijene. Pa zašto bi bilo nezamislivo da čovjek, uz strpljenje i ustrajnost, stekne određenu količinu znanja?

A šta je znanje osim jedne informacije pored druge?

Koliko je samo učitelja pokazalo očaj u pogledu nekih svojih učenika i otvoreno im reklo: „Nisi za obrazovanje i obrazovanje nije za tebe.“

Neki učenici prihvate taj očaj i izgube vjeru u sebe. Drugi se bore da tom učitelju dokažu da je pogriješio u svom mišljenju i da nije bio sposoban pravilno procijeniti njihove mogućnosti.

A neki završe najviše stepene obrazovanja i odu svom profesoru koji im je govorio da su neuspješni i da nikada neće uspjeti, kako bi mu rekli:

„Evo me. Postigao sam ono što ti nisi uspio postići.“

Žurba u odgoju

Čovjek želi vidjeti svoju djecu na vrhuncu razuma, mudrosti i milosti. Ali ti vrhunci zahtijevaju trud i dugo, lijepo strpljenje.

Žurba kvari odgoj i odgajatelju stvara osjećaj razočarenja. Ono što u njegovom srcu raspiruje nadu jeste razumijevanje pitanja vremena i činjenice da je vrijeme dio liječenja, kao i razumijevanje Allahovih riječi:
„Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate…” (En-Nahl, 78)

Čovjek stječe iskustva i sposobnosti malo-pomalo. Iskustva mu se ponavljaju i tako mu postaje jasno ono što mu je ranije bilo skriveno.

Odgajatelj zaboravlja da je i sam nekada bio mlad, da nije mnogo razmišljao i da bi, čim nešto vidi, krenuo prema tome ne pitajući se: Koji je pravi i najkraći put? Mogu li njime ići?

Prolaze kroz njega događaji i dani, pa malo-pomalo uči strpljenje, sve dok se ne počne čuditi onima koji žure. A donedavno je i sam bio poput njih, možda čak i gori od njih. Ali je to zaboravio.

Nestrpljivost ostaje, kako Arapi kažu, „majkom kajanja“, jer iz nje proizlaze nebrojena zla.

Ono što pomaže u usporavanju i smirenosti

Hod prema namazu sa smirenošću: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

“Kada čujete ikamet, idite na namaz tiho i dostojanstveno, a ne trčite! Ono što ste stigli klanjajte (s imamom), a potom dopunite ono što vam je prošlo!” (Hadis, Mutafekun alejhi)

Čekanje namaza: Ispuniti to vrijeme ibadetom.

Ispunjavanje vremena čekanja: učenjem Kur’ana, zikrom, razmišljanjem i dovom.

Smirenost u namazu.

Polagano i smireno učenje Kur’ana:
„I kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo-pomalo kazivao.“ (El-Isra, 106)

Shvatiti da žurba ne približava ono što je daleko: Sve što je odsutno ima svoje vrijeme u kojem će stići.

Odgoj djece: učiti ih da podnose čekanje.

Kada je žurba dobra?

„Rečeno je: ‘Žurba je od šejtana, osim u šest slučajeva: obavljanje namaza kada nastupi njegovo vrijeme, ukop umrlog kada nastupi njegova smrt, udaja djevojke kada dostigne zrelost, vraćanje duga kada dospije, posluživanje gosta kada stigne i požurivanje s pokajanjem kada čovjek počini grijeh.’(Tefsir, Ruhul-bejan – Ismail Hakki)