Hutba: Poruke Bitke na Bedru

Prva i najvažnija bitka u historiji islama je bila 17. ramazana 2. godine po Hidžri, kada se na Bedru, 135 kilometara jugo-istočno od Medine suočilo 317 ashaba, među kojima su bila 82 muhadžira, protiv tri puta brojnijih mušrika, kojih je bilo oko hiljadu. Ashabi su bili slabo opremljeni i od jahaćih životinja su na raspolaganju imali samo dva konja i sedamdeset deva.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, 16. ramazana druge godine po Hidžri sa ashabima dolazi na Bedr, nakon čega lično sa Ebu Bekrom Es-Siddikom, radijallahu anhu, ide u izviđanje. Tom prilikom dobija određene informacije od jednog starca na kojeg su naišli. Uveče Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, šalje u dodatno izviđanje trojicu vojskovođa: Aliju ibn Ebi Taliba, radijallahu anhu, Zubejra ibn Avvama, radijallahu anhu, i Sa’da ibn Ebi Vekkasa, radijallahu anhu, koji su doveli dvojicu dječaka, koje su našli dok su točili vodu za mušrike. Od njih je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, dobio nove značajne informacije.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odlučuje da zauzme položaj, koji po mišljenju oštroumnog ashaba Hababa ibn Munzira, radijallahu anhu, nije pogodan. On predlaže da se logor pomjeri još naprijed, da zatrpaju najbliži bunar prema mušricima, a potom iskopaju kanal kojim će se ashabi snabdijevati vodom. Njegov prijedlog je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatio kao razumno rješenje.

Sa’d bin Muaz, radijallahu anhu, predlaže da se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, napravi i obezbijedi komandno mjesto, na obližnjem brežuljku, što je i učinjeno. Određena je i grupa mladića za obezbjeđenje komandnog mjesta. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, obilazi mjesto buduće bitke i govori: هَذَا مَصْرَعُ فُلَانٍ وَهَذَا مَصْرَعُ فُلَانٍ إِنْ شَاءَ اللهُ غَدًا »Ovo je inša-Allah mjesto sutrašnje pogibije toga i toga, a ovo toga i toga!« Ostatak noći je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, proveo u ibadetu i odmoru, kao i njegovi ashabi. Allah, subhanehu ve te’ala, je dao da ashabe obuzme san i spustio je kišu, koja im je bila milost, a nevjernicima je bila tegobna.

Sutradan, kada se primaklo vrijeme obračuna, dvije vojske su zauzele borbene linije. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podstiče ashabe na odlučnu borbu riječima:

وَالَّذِي نَفْسِي بِيَدِهِ لَا يُقَاتِلَنَّهُمُ الْيَوْمَ رَجُلٌ فَيُقْتَلُ صَابِرًا مُحْتَسِبًا مُقْبِلاً غَيْرَ مُدْبِرٍ إِلَّا أَدْخَلَهُ اللهُ الْجَنَّةَ قُومُوا إِلَى جَنَّةٍ عَرْضُهَا السَّمَوَاتُ وَالْأَرْضُ

„Tako mi onoga u Čijoj ruci je moj život, neće se danas boriti čovjek, pa biti ubijen hrabar i nadajući se Allahovoj nagradi, idući naprijed i ne povlačeći se, a da ga Allah neće uvesti u džennet. Požurite džennetu čija je širina kao nebesa i Zemlja!“

Prva žrtva je bio El-Esved El-Mahzumi, mušrik koji se zavjetovao da će se napiti vode sa bunara Bedra, pa ga je ubio Hamza ibn Abdu-l-Muttalib, radijallahu anhu. Potom iz reda mušrika istupiše tri najsnažnija mušrička mladića: Utbe i Šejbe sinovi Rebie i Velid sin Utbe. Sa strane ashaba izađoše trojica ensarija: Avf i Muavvez sinovi Harisovi, radijallahu anhuma, te Abdullah ibn Revvaha, radijallahu anhu. Kurejšije se ne složiše s’ time da se bore protiv onih koje ne poznaju, nego zatražiše od Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da im odredi one koji su njima dorasli, misleći na nekog od muhadžira.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: »Ustani Ebu Ubejde! I ti Hamza! I ti Alija!« Hamza i Alija, radijallahu anhuma, su brzo savladali svoje protivnike, dok je Ebu Ubejde, radijallahu anhu, bio teško ranjen, jer mu je Utbe odsjekao nogu, pa su mu oni pritekli u pomoć i zajedno su savladali Utbu. Ebu Ubejde, radijallahu anhu, je peti ili šesti dan preselio, prilikom povratka ashaba sa Bedra. Započeo je opći napad mušrika, koji su bili teško pogođeni smrću trojice najhrabrija borca i prije početka pravog obračuna.

Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogledao mušričku vojsku, koja je brojala oko hiljadu boraca i ashabe kojih je bilo samo 317, okrenuo se prema Kibli, a bio je ogrnut ogrtačem, učeći dovu:

اَلَّلهُمَّ أَنْجِزْ لِي مَا وَعَدْتَنِي اَلَّلهُمَّ إِنْ تُهْلَكُ هَذِهِ الْعِصَابَةُ مِنْ أَهْلِ الْإِسْلَامِ فَلَا تُعْبَدُ فِي الْأَرْضِ أَبَدًا

Gospodaru, podari mi ono što si mi obećao! Ako ova skupina koja pripada islamu bude uništena, neće se Tebi više robovati na Zemlji!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je neprekidno učio dove i toliko se zanio u dovi Allahu, dželle še’nuhu, da mu je spao ogrtač s’ ramena, pa mu je prišao Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, podigao ogrtač i vratio ga na njegova mubarek ramena, govoreći mu: »Poslaniče, dovoljno si tražio od svoga Gospodara. On će ti dati ono što ti je obećao!« Allah, dželle še’nuhu, šalje hiljadu meleka, koji su dolazili jedni za drugima. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govori Ebu Bekru Es-Siddiku, radijallahu anhu: هَذَا جِبْرِيلُ آخِذٌ بِعِنَانِ فَرَسِهِ يَقُودُهُ عَلَى ثَنَايَاهُ النَّقْعُ »Raduj se Ebu Bekre, imam radosnu vijest! Došao mi je Džibril, na konju, a na krilima mu je prašina.« Potom je uzeo šaku prašine i bacio je prema mušricima, govoreći: شَاهَتِ الْوُجُوهُ »Lica vam se unakazila!« Svakog mušrika je pijesak pogodio u lice, oko, nos ili usta.

            Iblis, la’netullahi alejhi, koji je bio u liku Surake bin Malika, se prepao i pobjegao s’ bojnog polja. Bježao je sve do mora i zaronio u njega, govoreći: »Vi ne znate ono što ja znam!« Mušrici počinju bježati. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslije bitke ugledao tijelo ubijenog Ebu Džehla, rekao je: هَذَا فِرْعَوْنُ هَذِهِ الْأُمَّةِ  »Ovo je faraon ovog naroda!«

Na Bedru je šehadet postiglo četrnaest ashaba i to šest muhadžira i osam ensarija. Mušrika je poginulo sedamdeset, a sedamdeset ih je bilo zarobljeno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio da se svi mušrici zajedno zakopaju u jedan ozidani bunar Bedra.

Zabilježen je human odnos ashaba prema zarobljenicima, koji su oslobođeni na jedan od tri načina: a) otkupninom: 4000, 3000 ili 2000 drahmi; b) podučavanjem čitanju i pisanju deset muslimana, c) a najsiromašniji zarobljenici su bezuvjetno oslobođeni.

Iz ove važne bitke možemo izvući mnoge pouke:

1. Da oni koji pobijede svoj nefs (strasti) i koji čvrsto u Allaha vjeruju, uz Njegovu, subhanehu ve te’ala, pomoć mogu pobijediti daleko mnogobrojnije skupine, što potvrđuje 249. ajet sure El-Bekare:كَمْ مِنْ فِئَةٍ قَلِيلَةٍ غَلَبَتْ فِئَةً كَثِيرَةً بِإِذْنِ اللّهِ وَاللّهُ مَعَ الصَّابِرِينَ … Koliko su puta malobrojne skupine, Allahovom voljom pobijedile mnogobrojne skupine.
2. Da se vojska mora pokoravati svojoj komandi, ali i nadređeni trebaju uvažiti prijedloge boraca, kada su razumni, kao što je slučaj Hababa ibn Munzira, radijallahu anhu, koji predlaže Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da promijeni položaj ako mu to nije vahj. Koliko je naših komandanata bilo spremno poslušati svoje borce?!
3. Dova Allahu, subhanehu ve te’ala, za pomoć, nakon što se preduzelo sve što se može preduzeti od ratne taktike.
4. Određivanje zamjenika u mjestima iz kojih se ide, u vjerskom i političkom smislu, kao što je to učinio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
5. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno sa ashabima dijeli težinu puta koristeći jednu devu sa još dvojicom ashaba. Gdje smo mi u tome? Dok je vojska pješačila satima, veliki broj nas se vozio udobnim džipovima i ne osvrćući se na one pored kojih su prolazili!
6. Šura – savjetovanje sa borcima.
7. Lično izviđanje od strane Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prikupljanje informacija.
8. Slanje dodatne izvidnice.
9. Na dvoboj mušricima se javljaju trojica ensarija, radijallahu anhum, među kojima su bila dvojica braće. Da li bi mi kao ensarije, pomagači i domaći bili spremni za sličnu stvar ili smo bili spremni da se borimo i do posljednjeg muhadžira?
10. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon primjedbe mušrika za dvoboj određuje svoju dvojicu bližih rođaka: Hamzu, radijallahu anhu, svoga amidžu i Aliju, radijallahu anhu, svoga amidžića, iz čega imamo pouku da se svoji bližnji ne smiju štediti. Radi usporedbe, zapitajmo se: Gdje su u toku posljednje oružane agresije bile naše amidže, amidžići, daidže, daidžići i slično?
11. Kažnjavanje ratnih zločinaca za zlodjela koja su učinili.
12. Lijep postupak sa zarobljenicima i njihovo puštanje na jedan od tri načina.
13. Podjela ratnog plijena…

Braćo i sestre! Neka nam Bedr bude pouka i lekcija koju ne smijemo zaboraviti, jer su ashabi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, za samo trinaest mjeseci doživjeli Uhud, koji označava pobjedu pretvorenu u poraz, radi neizvršenja datog im zadatka. I neka sve naše borbe inaša-Allah budu Bedr i Feth!

Allahu, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili! Sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja! Spletke naših neprijatelja vrati na njih i daj da se oni zabave sobom, a nas da puste da živimo u miru i rahatluku! Pomozi nam da sa lahkoćom ispostimo mubarek ramazan, primi od nas naše ibadete i potpuno nas očisti od grijeha! Smiluj se našim umrlim roditeljima i precima koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta i radostima naših očiju i srca! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi! Amin!

وَالسَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَةُ اللهِ!

Nezim ef Halilović Muderris

Džamija Kralj Fahd Sarajevo 17.05.2019.

Akos.ba