Čitanje na prvi utisak: najpoznatije prve rečenice svjetske književnosti

Kada kreneš u susret novoj knjizi, zamisli da je ona osoba.

Piše: Snježana Marković
Književna anatomija

Naslov knjige je njeno naslijeđe – on uvijek ide ispred nje, onako kako ime ide ispred osobe. Poglavlja knjige su njen karakter. Stil kojim je knjiga napisana je njen temperament. Završna rečenica knjige je njena sudbina.

A prva rečenica?

Prva rečenica knjige je njeno držanje, stav i boja glasa. Ono što te prvo privuče nekoj osobi, privuče te i knjizi.

Prva rečenica knjige je njena harizma i njen senzibilitet.

Već na prvo čitanje, odlučuješ da li je svijet knjige onaj u kom bi i ti postojao.

Ona je barijera koja dijeli autora i čitaoca – ako tu prvu prepreku pisac ne preskoči, teško će doći do onoga kome piše.

Ipak, postoje knjige koje nas kupe na prvi utisak i knjige kojima moramo dati šansu u slijedećim rečenicama.- prenosimo sa portala kultivisise.rs

Koja je uloga prve rečenice?

U prvoj rečenici ima najviše piščevog znoja, jer je na nju, jednu, trebalo da se nadovežu sve ostale. Ona im je začetak i prethodnica. Ona nagovještava radnju, stvara atmosferu i odražava suštinu knjige.
Ona te navodi da se zapitaš koliko li je vremena pisac utrošio, dok nije osmislio svoju idealnu prvu rečenicu? Dok ju je pisao, on je želio da prva rečenica bude spona između njega i tebe – čitaoca.

Zašto je baš tu rečenicu odabrao za prvu? Dok je pisao i brisao, odustajao i pokušavao, on je imao u vidu tebe, koji ćeš je čitati. Zašto je baš njoj posvetio posebnu pažnju s obzirom na to da jedna knjiga u prosjeku ima dvanaest hiljada i petsto rečenica? Odgovor na ovo pitanje dobićeš kada pročitaš knjigu, pa se potom, sa posljednje rečenice ponovo vratiš na prvu.

Dakle, prve rečenice nisu slučajne. U prvoj rečenici knjige upoznaješ se sa piscem, dok se u svim slijedećim rečenicama susrećeš sa djelom.

Pisci o prvim rečenicama

,,Većina mojih priča izlegla se iz prvih rečenica – to su rečenice koje mi dolaze u nepredvidivim trenucimaˮ (David Albahari u Antologiji ,,Kako pisci pišuˮ Slaviše Lekića)

„Najteža stvar uvijek je prva rečenica” (Orhan Pamuk o problemu prve rečenice).

*Svoju prvu rečenicu Pamuk piše i briše od pedeset, pa čak do hiljadu puta. Piše je rukom, u sveskama, samo na jednoj strani, dok suprotnu ostavlja praznom za naknadna dodavanja i promjene, koje ubacuje kao dijaloge u stripovima- u „balonima”. Te sveske potom šalje daktilografkinji na prekucavanje, koja mu ih vraća kao rukopis, u koji on unosi izmjene, da bi ona potom na osnovu toga napravila novu verziju. I tako, u tri do četiri ciklusa. Pamuk piše svugde gdje ga „zadesi” inspiracija: u avionima, hotelskim sobama i drugim mjestima gdje se zatekne.

Nije moguće zapamtiti svaku prvu rečenicu iz knjiga, ali, ipak, neke početne rečenice obilježe djelo i postanu historija.

Najpoznatije prve rečenice svjetske književnosti

• „Sve sretne porodice liče jedna na drugu, svaka nesretna porodica, nesretna je na svoj način.“ (Lav N. Tolstoj ,,Ana Karenjinaˮ)
• ,,Neko mora da je oklevetao Jozefa K., jer iako nije učinio nikakvo zlo, jednog jutra je bio uhapšen.ˮ (Franc Kafka ,,Procesˮ)
• „Bila su to najbolja vremena, bila su to najgora vremena, bilo je to vrijeme mudrosti, bilo je to vrijeme ludosti, bila je to epoha vjere, bila je to epoha nevjerice, bilo je to doba Svjetlosti, bilo je to doba Tame, bilo je to proljeće puno nade, bila je to zima puna očaja, imali smo sve prije nas, imali smo ništa pred nama, svi smo išli direktno u Raj, svi smo išli direktno na drugu stranu.ˮ (Čarls Dikens ,,Priča o dva gradaˮ)
• „Ja sam bolestan čovjek… Zao čovjek.ˮ (Fjodor M. Dostojevski ,,Zapisi iz podzemljaˮ)
• „Opšte je poznata činjenica da je bogatom neoženjenom čovjeku žena prijeko potrebna.ˮ (Džejn Ostin ,,Gordost i predrasudaˮ)
• „Bio je vedar i hladan aprilski dan; na satovima je izbijalo trinaest.ˮ ( Džordž Orvel ,,1984ˮ)
  „Ako vas stvarno zanima sve ovo, vjerovatno ćete prvo htjeti da saznate gdje sam rođen, kakvo je bilo moje bezvezno djetinjstvo, šta su moji radili u životu prije nego što su me dobili i još masu takvih gluposti a la David Koperfild, ali nisam baš raspoložen da se upuštam u te stvari.ˮ (Džerom Dejvid Selindžer ,,Lovac u žituˮ)
• „Sva djeca, osim jednog djeteta, rastu.ˮ (Džejms Metju Bari ,,Petar Panˮ)
• ,,Slijedećeg dana niko nije umro.ˮ (Žoze Saramago ,,Smrt i njeni hiroviˮ)
• ,,Može svijet da priča o meni što mu je drago (jer mi nije nepoznato kako Ludost prolazi hrđavo i kod najluđih), ipak sam ja, jedino ja, velim vam, kadra da uveseljavam .ˮ (Erazmo Roterdamski ,,Pohvala ludostiˮ)
• ,,Da bih ispričao svoju povijest, moram poizdaleka da počnem.ˮ (Herman Hese ,,Demijanˮ)
• ,,Gospođa Dalovej je rekla da će sama da kupi cvijeće.ˮ (Virdžinija Vulf ,,Gospođa Dalovejˮ)
• ,,Ovo je knjiga zabelježaka čovjeka koga smo zvali Stepski Vuk, kako se i on sam često nazivao.ˮ (Herman Hese ,,Stepski Vukˮ)
• ,,U životu nema prijatnijih časova nego što može da bude, pod izvjesnim okolnostima, čas posvećen obredu poznatom pod imenom popodnevni čaj.ˮ (Henri Džejms ,,Portret jedne lejdiˮ)
• ,,Atelje je bio zasićen raskošnim mirisom ruža, i kada bi ljetnji povjetarac zanjihao drveće u bašti, pojurio bi kroz otvorena vrata težak miris jorgovana ili nježniji miris crvenoga gloga.ˮ ( Oskar Vajld ,,Slika Dorijana Grejaˮ)
• ,,Aleksej Fjodorovič Karamazov bio je treći sin spahije našeg sreza Fjodora Pavloviča Karamazova, tako poznatog u svoje vrijeme (pa i sada ga kod nas još pominju) po tragičnoj i zagonetnoj smrti njegovoj, koja se desila ravno prije trinaest godina i o kojoj ću govoriti na određenom mestu.ˮ( Fjodor M. Dostojevski ,,Braća Karamazoviˮ)
  Najpoznatije prve rečenice domaće književnosti
• ,,Većim dijelom svoga toka rijeka Drina protiče kroz tijesne gudure između strmih planina ili kroz duboke kanjone okomito odsječenih obala.ˮ( Ivo Andrić ,,Na Drini ćuprijaˮ)
• ,,Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka kao izazov.ˮ (Meša Selimović ,,Derviš i smrtˮ)
• ,,Više se znalo i pričalo o njenim čukundedama i pramdedama, nego o njima samim: o ocu joj, materi, pa čak i o njoj – Sofki.ˮ( Bora Stanković ,,Nečista krvˮ)
• ,,Jesen, i život bez smisla.ˮ (Miloš Crnjanski ,, Dnevnik o Čarnojevićuˮ)
• ,,,Opet sam te snevao!ˮ (Bora Stanković ,,Uvela ružaˮ)
  ,,Cijelog života, uvijek, samo je radio ono što jedan čovek treba da radi.ˮ (Bora Stanković ,,Gazda Mladenˮ)
  
  Najpoznatije prve rečenice poezije
  ,,Bilo je to u nekoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu.ˮ (Desanka Maksimović ,,Krvava bajkaˮ)
  ,,Ostajte ovdje! Sunce tuđeg neba, neće vas grijat kô što ovo grije.ˮ (Aleksa Šantić ,,Ostajte ovdjeˮ)
  Najšokantnije prve rečenice svetske književnosti
  „Danas je umrla mama. Ili možda juče. Ne znam.ˮ (Alber Kami ,,Stranacˮ)
  „Kad se Gregor Samsa jednog jutra prenuo iz nemirnih snova, ugledao je sebe u postelji pretvorenog u ogromnu bubu.ˮ (Franc Kafka ,,Preobražajˮ)
  ,,Misao o večnom vraćanju je tajanstvena i Niče je njom prilično zbunio većinu filozofa; pretpostaviti da li će se jednom ponoviti sve ono što smo već doživeli, i još da će se to ponavljanje ponavljati u beskraj!ˮ (Milan Kundera ,,Nepodnošljiva lakoća postojanjaˮ)
  ,,Mnogo godina kasnije, pred strojem za streljanje, pukovnik Aurelijano Buendija sjetiće se onog davnog popodneva kada ga je otac poveo da prvi put vidi led.ˮ (Gabrijel Garsija Markes ,,Sto godina samoće”.

akos.ba