Nemojte očekivati da drugi rješavaju vaše probleme

Priča prva

Ulazim u jednu radnju u komšiluku, radnica preumorna, drži se za glavu, vidi se da je “slomljena” poslom, poče se žaliti na težak posao i malu platu. Potrudio sam se iz pristojnosti dati par riječi podrške i razumijevanja, a onda rekoh tišim tonom: “Ali znaš pravilo, s posla se posao traži. Bori se za sebe.” Kad će ona: “Ma ko će to, valja tražiti, dobro je meni i ovdje, ne diraj ništa, itd…” Rekoh joj: “Ama ne govorim da daš otkaz, već da usput gledaš bolje prilike.” Ona opet ponovi isto. Pomislih u sebi: “E stoj onda na nogama deset sati, primaj tu malu platu i hvataj se za glavu svaki dan! Ja ti samo govorim da proširiš vidike, i to ti mrsko…” 

Priča druga

S ahbabom u autu, dolazimo do pješačkog prelaza gdje je zeleno za pješake i naravno zaustavlja ahbab auto, a onaj pješak koji je već bio zakoračio se vraća na trotoar. Ja mu išaretim rukom da pređe, on opet ništa, povlači se. Ibretimo se mi i prođemo, a kažem ahbabu: “Zamisli ovo! On neće da uzme ono što njemu pripada, on neće svoje pravo da uzme, zamisli kako se onda odnosi prema ostalim stvarima i šta njemu drugi mogu da rade!”

***

Ovo je slika velikog broja našeg naroda: učmalog duha, niske ambicije, nezainteresiran za svoje a kamoli opće interese, gura glavu u pijesak, bježi od izazova… Moramo se mijenjati! Moramo duh svoj probuditi! Nemojte očekivati da drugi rješavaju vaše probleme jer neće! I ne očekujte da se drugi bore za vas jer neće! Ova država može biti samo biti bolje mjesto za život ako se svi uključimo aktivno! Nikome zuluma ne činiti, ali ne dati da neko nama zulum čini – znak je ispravnog shvatanja vjere!

Piše: Ammar Bašić