Govor mržnje, općeprisutna opasnost
Govor mržnje podrazumijeva usmeno ili pisano izražavanje koje se svodi na uzrokovanje mržnje i koje podstiče diskriminaciju, neprijateljstvo i netoleranciju, prema pripadnicima druge nacionalnosti, vjeroispovijesti, porijekla, spola.
Govor mržnje je verbalizacija negativnih emocija destruktivnog karaktera, te je često nagonske prirode i u svojoj suštini ima težnju da probudi val negativnih posljedica i može se očitovati u kreiranju prezira, stereotipa, u osudi, nanošenju neke od vrsta boli, nasilju, u podsticanju diskriminacije.
Važno je znati da je u suštini tanka nit razdjelnica između slobode govora i govora mržnje. Gdje prestaju granice slobode izražavanja, počinje govor mržnje, a mi bismo kao društvo trebali prepoznati i razlikovati dozvoljen od nedozvoljenog govora, ali i sankcionisati govor koji potiče mržnju ili pak negira prava drugih.
Dakako, sloboda govora predstavlja jedan od temeljnih uslova za napredak društva ali i pojedinca, ali nikako govor koji je po svojoj prirodi uvredljiv ili pak primitivan. O govoru mržnje se u posljednjem periodu vode sve veće diskusije, te on u sve većoj mjeri uzima maha u virtuelnom svijetu, postaje okrutniji, rašireniji i nasilniji, popis mjesta na kojima se javlja ovaj oblik izražavanja je svakim danom sve veći.
Govor mržnje postaje svakodnevica javnog govora i prostora, i predstavlja ubitačnu strategiju održavanja podjela, manipulacija, isključivaja, ima nesumnjivo veliku ulogu u činjenju javnog života mukotrpnim.
Mediji su ogledalo društva, a u začaranom krugu problema, pojedinaca, politike i podjela, dolazi do aktualiziranja govora mržnje. Veoma je važno da javni emiteri budu u korist naroda, te da svaki pojedinac teži ka dobrom danas i boljem sutra.
Govor mržnje vodi trajnijim posljedicama, poput emocionalnog stresa, ograničavanja sloboda, produbljivanje diskriminacijskih odnosa. Neophodno je vršiti edukaciju mladih o ovom pitanju, kako bi bili sposobni vrednovati i kritički posmatrati sadržaje koji su plasiraju. Aktivnim uključivanjem mladih i njigovom edukacijom, moguće je pozitivno utjecati i na njihovo ponašanje, ali isto tako i doći do inovativnih ideja za uneprjeđenje postojećih intervencija.
Također, treba voditi računa o načelima razmjernosti, odnosno ograničvanju nedopuštenog ponašanja, nedopuštene komunikacije, ali i poštovanje slobode govora koje je jedno od temeljnih prava. Nužna je kontrola u svim situacijama koje nisu jasne i tačno definisane. Iako u svim situacijama nije moguća sankcija, govor mržnje uvijek treba da naiđe na osudu javnosti.
Ukoliko želimo, ukoliko se nadamo iskorjenjivanju ovog problema u našem društvu, neophodan je angažman svih njegovih karika, potreban je profesionalizam, obrazovanje, svjesnost i savjesnost. Proces promjene može trajati i decenijama, ali je bitno je ne prenositi na nove generacije jednake greške.
za Akos.ba: Rabija Arifović
