Vjernik ne čini zulum

U tom smislu za grijeh kažemo da je zulum.

Jedna od vrsta zuluma je i onaj koji čovjek čini prema svome nefsu, tj. prema samome sebi. Čovjek nije samo stvorenje koje voli.  U isto vrijeme u njemu se nalaze razni instikti kao što su sebičnost, samoljublje, srdžba, pohlepa i opakost. Vrlo je opasno ako se s ljubavlju pomiješaju sebičnost i rijaluk (licemjerstvo). Samoljublje, odnosno sebičnost je polazna tačka prema zulumu. Ipak, ako se udaljimo od zuluma koji je rezultat te sebičnosti, u prsima će se početi rađati moralne vrijednosti, osjećaj dobrote i saosjećanja.

Blagostanje, mir i sreća naroda mogući su sao sa pravdom. Samo u okruženjima u kojima vlada pravda može se govoriti o ljudskoj časti kao i životnoj i imovinskoj sigurnosti ljudi. U okruženjima koja su očišćena od zuluma postoji mogućnost razvoja naučnih, intelektualnih, ekonomskih, duhovnih i fizičkih sposobnosti. Takva okruženja na svim poljima hizmeta predstavljaju iskorak za uspostavljanje jedne vrijedne i napredne civilizacije.

Mnogo je obaveza koje imamo prema svojoj braći vjernicima. Prije svega, to je materijalna i duhovna podrška, te briga i interesovanje za sve njihove probleme. Kada vjerik zapadne u belaj ili iskušenje, treba mu priteći u pomoć, zato što bratstvo to zahtjeva.

Koliko god je naglašeno da se musliman drži podalje od zuluma, isto toliko je naglašena važnost pomaganja onome ko je zapao u zulum. Međutim, biti zadovoljan zulumom nekog zalima, ne sprečavati taj loš postupak znači biti saučesnik u tom djelu.

Naša plemenita vjera ne zabranjuje samo zulum prema vjernicima, već prema bilo kome. Islam ne dopušta pritisak na one koji nisu muslimani, niti dopusta da se ono ugnjetavaju i muče.

Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić