Rukomet se vraća u G. Vakuf: ‘Sloga’ vratila slogu
Moderno doba u Bosni, a naročito onoj Srednjoj, poznaje dvije teze – ‘Kako je to bilo nekad prije rata,’ i ‘Kako je to sad.’ Tako se gradić iz srca te iste sredine, Gornji Vakuf – Uskoplje, dijeli na dvije ere. Prijeratno i beskompromisno zareknut na prve korake djece uz loptu ‘trojku,’ širim masama poznatijoj kao rukometna lopta, ova općina bila je primjer heterogenizirane kulture i suživota. Rukometni klub ‘Sloga’ predstavljao je to što u svojoj osnovi i jeste, slogu u klubu sa dvije etničke skupine, koja svaki stereotip čini neosnovanim i isti taj rukomet stavlja u fokus. Sa druge strane, poslijeratno doba Gornji Vakuf – Uskoplje poznaje po simbolisanju polarizacije. Ista ta polarizacija započinje u samom nazivu, nastavlja se nevidljivom linijom na raskrsnici ‘kod fontane’ što odvaja dvije, sad već, prefiksom ‘etnički’ naglašene grupe, a kruniše se sa dvije škole pod jednim krovom. Rukomet se ugasio, ‘Sloga’ kakvu čaršija zna je nestala. Kulminirana mržnja i politike devesetih iza sebe su ostavile razrušenu infrastrukturu i dvije decenije teškog brejnstorminga.
Subota je dan za rukomet
Međutim, dana četvrtka, 11-tog maja, 2017. godine, Gornji Vakuf – Uskoplje slavi ponovni rođendan ‘Sloge,’ otvarajući novoizgrađenu sportsku dvoranu, kao projekat isfinansiran od strane turske razvojne agencije TIKA. To je dan kada se rukomet ponovo vraća u grad, priziva slogu u ‘Slogu,’ poziva sugrađane da ga dočekaju i proziva svaku mržnju i podjelu. Ozvaničenje ove tri stavke zapravo se i finalno dešava u nedjelju, 27. augusta, kada čaršija dočekuje ‘Bosnu’ iz Sarajeva, ‘Zrinjski’ iz Mostara i ‘Maglaj’ iz Maglaja na rukometnom turniru prijateljstva, stavljajući tačku na eru nazadovanja i istovremeno ispisujući veliko, početno slovo na budućnost.
Položena organizacija, zadovoljni gosti, kao i ponosni domaćini svjedočili su ovoj historiji, navijajući za svoju ‘Slogu’ sa tribina prepune dvorane. Stariji naraštaji stoje rame uz rame sa onim mlađima, pričajući priču kroz jednu pjesmu i jedan glas, pjesmu koja se u ovoj čaršiji pjeva na svakoj ‘Sloginoj’ utakmici, a po prvi put sa ovih tribina. U vjetrometinama ekonomskog kraha i možda i najveće političke krize u Bosni i Hercegovini nakon rata, ovaj gradić danas ima čemu da se nada. Barem subotom, onim jednim danom kada igra ‘Sloga,’ kada se zakopavaju ratne sjekire, zaboravlja na zaostale plate i doprinose i odgađa briga za nadolazeći hljeb.
Za Akos.ba piše: Mujo Adžemović
