Značaj vremena u životu vjernika: Pažnja Kur’ana i sunneta prema vremenu

Piše: dr. Jusuf Karadavi

Uvod

Hvala pripada Allahu dž.š. čijom se milošću upotpunjuju dobra djela, i neka je Allahov mir i blagoslov na Njegova poslanika Muhammeda s.a.w.s., koji je poslan kao milost čovječanstvu, na njegovu porodicu, ashabe i one koji budu slijedili njegov sunnet do Sudnjeg dana. Naredne stranice govore o blagodati vremena, njegovoj vrijednosti u životu muslimana, kao i obavezama muslimana prema vremenu.

Na pisanje o ovim temama podstaklo me slijedeće:

-spoznaja da islam poklanja veliku pažnju vremenu kroz Kur’an i sunnet;

-zapažanje da su muslimani prvih blagoslovljenih stoljeća islama pazili na svoje vrijeme više nego oni poslije njih na svoje dinare i dirheme. Rezultat toga bilo je korisno znanje, dobro djelo, džihad u ime Allaha dž.š., jasna pobjeda i duboko ukorijenjena i razgranata civilizacija;

–   danas u muslimanskom svijetu vidim gubljenje vre­mena i traćenje života koje je prešlo granice naivnosti i zašlo u idiotizam. Muslimani se zbog toga danas nalaze na začelju kolone na čijem čelu su bili. Oni ne rade za ovaj svijet, poput onih čija je to glavna preokupacija, niti rade za bolji svijet, kao pravi vjernici, nego su se odrekli oba svijeta i uskratili sebi oba dobra. A da ima­ju ispravna shvatanja, radili bi za ovaj svijet kao da če vječno živjeti, i za ahiret, kao da će sutra umrijeti i uzeli bi za svoj moto sveobuhvatnu kur’ansku dovu:

“Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju.” (Al-Baqare, 201.)

Možda će ih vrijeme podučiti i upozoriti smjena dana i noći, ako budu od onih koji su razumom obdareni:

“U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju: ‘Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri! Gospodaru naš, onoga koga Ti budeš u vatru ubacio Ti si već osramotio, a nevjernicima neće niko u pomoć priteći. Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: ‘Vjerujte u Gospodara vašeg!’ – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrdavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onim dobrima. Gospodaru naš, daj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti!” (Ali-Imran, 190- 194)

Pažnja Kur’ana i sunneta prema vremenu

Kur’an i sunnet su posvetili pažnju vremenu na različite načine i sa različitih aspekata. U prvom planu te pažnje jeste obznanjivanje njegove važnosti i značaja Allahove dž.š. blagodati koju On daje u vremenu. Tako u Kur’anu prilikom ukazivanja na Allahove dž.š. velike blagodati darovane čovjeku stoji:

“I daje vam da se koristite Sunčevi i Mjesecom, koji se stalno kreću, i daje vam da se koristite noći i danom, i daje vam od svega onoga što od Njega tražite, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. ”  Ibrahim, 33-34

Allah dž.š. također kaže: “On čini da se noć i dan smjenjuju, to je pouka za onoga koji hoće da razmisli ili želi da bude blagodaran. ”Al-Furqan, 62

Učinio je da noć smjenjuje dan i da dan smjenjuje noć, pa ko ne obavi posao u jednom od njih, nastoji ga nadoknaditi u drugom.

Da bi ukazao na važnost vremena Allah dž.š. se na poče­cima mnogih kur’anskih sura zakleo vremenom ili određe­nim vremenskim periodima kao što su: noć, dan, zora, jutro; naprimjer u ajetima:

“Tako mi noći kada se tmina razastre i dana kada osvane”^[1]

“Tako mi zore i deset noći”^[2],

“Tako mi jutra i noći kada se utiša” (Ad-Duha, 1-2) i

“Tako mi vremena, čovjek doista gubi”^[3].

Poznato je kod komentatora Kur’ana i u osjećanjima muslimana da ako se Allah dž.š. zaklinje nečim od onog što je stvorio, to je zato da bi skrenuo pažnju ljudima na to i ukazao na veliku korist i uticaj onoga čime se zaklinje.

Zatim dolazi sunnet Allahovog Poslanika s.a.vv.s. koji pot­vrđuje vrijednosti vremena i odgovornosti čovjeka za njega pred Allahom dž.š. na Sudnjem danu, tako da će se od četiri pitanja, koja će biti upućena na Sudnjem danu svakom vjer­skim obavezama zaduženom čovjeku, dva ključna pitanja odnositi na vrijeme.

Prenosi se od Mu’aza b. Džebela r.a. da je Poslanik s.a.w.s. rekao:

“Neće se pomaknuti noge roba na Sudnjem danu dok ne bude pitan za četiri stvari:

–   životnu dob – u šta ju je potrošio,

–    mladost – kako ju je proveo,

–   novac – kako gaje zaradio i u šta gaje potrošio,

–   znanje – kako ga je upotrijebio.”^[4]

Tako će čovjek biti pitan za životnu dob generalno, a za mladost posebno. Mladost je dio životnog vijeka, ali ima

posebnu vrijednost, s obzirom da je to dob vrenja životne snage i odlučnosti, kao i razdoblje snage između dva peri­oda nemoci (djetinjstva i starosti) kao što to kaže Uzvišeni:

“Allah je taj koji vas nejakim stvara, i onda vam, poslije nejakosti, snagu daje, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi.”^[5]

^[1]Al-Layl, 1-2

^[2]Al-Fagr, 1-2

^[3]Al-’Asr, 1-2

^[4]“Hadis prenose Al-Bazzar i Taberani sa vjerodostojnim lancem prenosilaca, a haclis u ovoj formi prenosi Taberani.

^[5]Ar-Rum, 54

Preuzeto iz knjige: Značaj vremena u životu muslimana 

Autor: dr. Jusuf Kardavi

Izdavač: IslamBosna.ba, Sarajevo 2002. 120. str, tvrdi uvez

Akos.bA