Svijest o Allahu – smisao posta

Za Akos.ba piše: hfz. Hidajeta Mahalbašić

Svijest o Allahu (takvaluk) je riznica u kojoj su sakupljena sva dunjalučka i ahiretska dobra.  Blagodati koje Allah, dž.š., u Kur’anu obećava onima koji su ga svjesni, su obuhvatile dunjalučki život, smrtni čas i Vječno boravište.

Allah obećava svoju stalnu podršku svjesnima u ajetu: „I znajte da je Allah na strani onih koji su Allaha svjesni„ Tewba, 36.

Na dunjaluku im je podnošenje poteškoća i halal opskrba data: „a onome koji je Allaha svjestan, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada” Talak, 2 i 3.

Sigurna nagrada za djela pripada svjesnima: „O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti.” Ahzab, 70-71.

Allahova ljubav im je osigurana: „Allah zaista voli pobožne“, Tevvba, 4.

Ukazivanje počasti i ugleda dobijaju oni koji su svjesni Allaha: „Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga je najsvjesniji.“ Hudzurat, 13.

Allah, dž.š., u pogledu posta kaže: „Vjernici, propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas kako biste Allaha bili svjesni“ Al-Baqara.

Zašto je post idealna tehnika za treniranje svijesti o Allahu? 

Zato što je svjesnosti najveća zapreka nefs (ego), koji je sve dok ima snage obuzet nepokornošću, došaptavanjem vesvesa i ometanjem prisutnosti u sadašnjem trenutku. Nefs pojačanim ibadetom i posebno izgladnjivanjem gubi tu snagu.

Danas je među istraživačima iz raznih oblasti, počevši od psihologije, preko filozifije, do kvantne fizike, prisutno nastojanje da se čovjeku pristupa kao kompletnom i upotpunjenom biću koje ima sve što mu je ptrebno za izbalansiran život.  U skladu s ajetom „zaista smo čovjeka stvorili u potpunom skladu“ sve su češće spoznaje o vrijednosti korištenja unutarnjih resursa i potencijala, koje svaki pojedinac ima i koje su mu sasvim dovoljne za uspjeh.

Među mnogobrojnim blagodatima, kojima je Allah , dž.š., počastio čovjeka, jeste i sposobnost svjesnosti. „Svijest nije tvoj um. Ako bi, recimo, tvoj um bio sijalica, onda bi svijest bila struja koja je osvetljava. Prigušeno svjetlo svijesti u umu uzrokuje zbunjenost, nerazumijevanje i na kraju patnju. Um ozaren sviješću smiren je i prisutan. Zrači spokojnom nježnošću koja umiruje druge ljude.“ Frank Kinslow

Najveća svjetlost koja osvjetljava naše biće i svaki segment života jeste svijest o Allahu. Svijest o Allahu je lijek za sve vrste bolesti i poremećaja kao i uzrok bogatstva i izobilja.

Bilo da čovjeka zadesi neki belaj, odnosno iskušenje, ili hoće da ostvari unapređenje već postojećih potencijala i resursa, najblji put za to jeste svjesnost. Prvi korak ka promjeni jeste postati svjetan izvjesne situacije.

Jedan od mnogobrojnih kur’anskih primjera osvještavanja belaja jeste primjer Ejjuba,a.s., koji u iskušenju kaže: „Gospodaru moj, mene je zaista zadesila šteta, a Ti si od svih milostivih Najmilostiviji.“ Kada postanemo svjesni situacije u kojoj se nalazimo, prirodnom potrebom naš um traži pokretačku snagu u obliku motivacije, da se pokrene iz te situacije. Nema bolje motivacije od Milostivog čija je milost veća od svake druge koju smo iskusili ili zamislili. Taj osjećaj odgovornosti za belaj koji nas je zadesio (ne koji nam je neko napravio i sl.) već daje čovjeku polet, a vjera i nada u neizmjernu Milost je vjera u siguran izlaz, uspjeh.

Sadašnji trenutak je trenutak u kojem jedino možemo doživjeti svjesnost. Da bi čovjek bio svjestan Allaha na ispravan način, neophodno je da prije toga bude svjestan Njegovih robova i ostalih stvorenja. Put do svijesti o Allahu jeste preko svijesti o Njegovim stvorenjima i blagodatima koje nas svakodnevno okružuju i na koje nailazimo.

Prije svega postanimo svjesni sebe, svoga bića, svih njegovih komponenti i dijelova. Postanimo svjesni svoga daha. Zatim to povezimo za Allaha, našeg Gospodara. Sve je od Njega i On sve  s razlogom stvara. Razmišljanje o tom razlogu je svijest o Allahu. Razmišlajnje o svakoj Njegovoj naredbi zabrani, te svrsi svega toga je svijest o Allahu. Postupci u skladu sa tim spoznajama su svijest o Allahu.

I svjesne o Allahu napada „sablazan šejtanska“, međutim oni se brzo „podsjete i odjednom im bude jasan vid“ Al-A’raf. Onaj ko svakodnevno preispituje svoje podsjećanje na Allaha kroz razne prilike i stvorenja on će se lahko u vremenu „napada“ sjetiti i postati svjestan svoga Gospodara.

Jednostavan način održavanja svijesti prilikom djelovanja je u tri koraka:

1. samooporučivanje duši – podsjećanje duše na smisao i svrhu zbog koje je stvorena, zbog koje je na ovome svijetu. Ukazivanje duši na ispravno posupanje u određenom djelu
2. samonadzor – praćenje svoje duše/nefsa i njene reakcije u toku djela. Da li se pojavljuje oholost, zavidnost i sl.
3. Samoobračun – analiziranje ponašanja i rezultata nakon obavljenog djela. Preispitivanje iskrenosti i uopšte kontrole pod kojom je naša duša.

Kada čovjek stupa po ovome principu neće mu se desiti da ima djelo van kontrole razuma i svjesnosti. Neće mu se desiti ni da su mu iskušenja van kontrole, kao ni blagodati.

Svijest je tolika blagodat da je Allah dao poseban ibadet kao trening za istu – post. Zato je onome ko je svjestan Allaha  i sa tom sviješću spava i spavanje njegovo služenje Allahu. Zato je onome ko je svjestan svakog svog udisaja i izdisaja i pritom Onoga koj mu svaki udisaj daje, kao novu priliku, u zikru, odnosno tesbihu sve dok diše.

Osvijestimo svoj post, svoje ibadete, svoje postupke. Izliječimo svoj život!

akos.ba