Kako se odnositi prema Kur’anu časnom: Izuzetna vrijednost tefsira

            Imam Kurtubi – Allah mu se smilovao – navodeći u uvodu u svoj tefsir predaje od ashaba i tabiina o vrijednosti tefsira, kaže: "Alija ibn Ebi Talib – Allah mu se smilovao –spomenuo je jedne prilike Džabira ibn Abdullaha, rekavši za njega da je učen, pa mu je jedan čovjek rekao: ‘Spreman sam žrtvovati se za tebe! Opisuješ Džabira kao učenog, a ti si to što jesi?!’ Na to mu je Alija odgovorio: ‘Zaista je on znao tumačenje riječi Uzvišenog: Onaj koji ti objavljuje Kur’an sigurno će te vratiti na onaj svijet.‘ (El-Qasas, 85)

            Mudžahid je rekao: ‘Allahu je najdraži čovjek onaj koji najbolje poznaje ono što je On objavio.’ Hasan je rekao: ‘Tako mi Allaha, nema ni jednog ajeta kojeg je On objavio a da On ne voli da se sazna povodom čega je objavljen i šta je On njime htio.’ Ša’bi je rekao: ‘Mesruk je otputovao u Basru da bi saznao tumačenje samo jednoga ajeta, pa kada mu je rečeno da je čovjek koji poznaje njegovo tumačenje otišao u Šam, on se spremio i nastavio put do Šama, sve dok nije saznao tumačenje toga ajeta!’

            U vezi sa riječima Uzvišenog: ‘A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika Njegova…’ (En-Nisa’, 100), Ikrime je rekao: ‘Tragao sam za imenom toga čovjeka koji je učinio hidžru radi Allaha i Poslanika Njegova, punih četrnaest godina – sve dok ga nisam našao.’ Ibn Abdul-Berr kaže da je to bio Damre ibn Habib (a ima i drugih mišljenja). Ibn Abbas je rekao: ‘Pune dvije godine sam proveo u želji da upitam Omera koje dvije žene su se udružile u jednom postupku na račun Poslanika, s.a.v.s.,[1] ali me je sprječavalo poštovanje koje sam osjećao prema njemu. Na kraju sam ga ipak upitao, pa mi je odgovorio da se radi o Hafsi i Aiši.’