Mostar: Morao napustiti posao jer mu nije dozvoljeno da ide na džumu
Mirza Drežnjak iz Mostara radio je u Kazneno popravnom zavodu poluotvorenog tipa u Mostaru kao odgajatelj 10 mjeseci. Kako je kazao za portal Faktor.ba, razlog njegova odlaska iz KPZ-a leži u činjenici da mu je uskraćena mogućnost obavljanja džuma- namaza iako mu, kako kaže, to pravo po zakonu pripada.
Svoju priču započinje ističući da ni zapošljavanje u ovu ustanovu nije proteklo bez problema. Kako je ispričao, u KPZ-u je počeo raditi na osnovu pravosnažne sudske presude, u januaru 2016. godine, nakon žalbe koju je uložio jer ga nisu željeli zaposliti po odluci Agencije za državnu službu FBiH, a na osnovu konkursa koji je bio raspisan.
-Odmah sam podnio zahtjev direktoru da mi odobri pauzu petkom u trajanju od 45 minuta za vrijeme džuma- namaza. Direktor je taj zahtjev odbio obrazlažući da ne postoji nikakva mogućnost za to, ni po Zakonu državnih službenika FBiH ni po Zakonu o radu. Ja sam mu skrenuo pažnju da postoji obaveza poslodavca po Zakonu o radu da odobri jednu jednosatnu pauzu zaposleniku koja nije plaćena u vremenu kada to zaposlenik traži. Međutim, sa svojim šefom sam u međuvremenu dogovorio da ne koristim jutarnju pauzu već da izlazim na pauzu petkom za vrijeme džuma -namaza. To mi je usmeno odobrio, i to sam pravo koristio nekih četiri mjeseca, dok direktor nije saznao za to- priča Mirza.
Krivična prijava
Kaže da je od njega i šefa zatražio obrazloženje. Iako je direktor obrazloženje dobio, to mu nije bilo dovoljno tvrdi Mirza, jer je zatim tražio dodatna obrazloženja, uz pitanja poput „zašto se nije zadržavao samo pola sata“.
-Iako je dobio i za to obrazloženje, to mu ipak nije bilo dovoljno, pa je u potpunosti zabranio svaki moj izlazak u tom vremenu. Tada sam iskoristio tu mogućnost da koristim zatvorske prostorije koje su namijenjene za obavljanje vjerskih obreda, u vrijeme kada imam Islamske zajednice dolazi osuđenicima. Zajedno sa njima sam obavljao džuma-namaz, što je sasvim uobičajena praksa u drugim KPZ-ovima u Zenici, Sarajevu, Tuzli…, gdje zajedno osuđenici i zaposlenici zavoda obavljaju namaz, s tim da služba osiguranja mora osiguravati taj prostor. Poslije tog mog čina odmah su izvještaje o tom mom postupku podnijeli stražar i nadzornik straže. Isti dan je protiv mene podnesena krivična prijava od strane direktora, uz obrazloženje da sam kriv za izazivanje opasnosti i ugrožavanje opće sigurnosti- ističe Mirza.
Tvrdi da mu je na osnovu krivične prijave izdata preventivna suspenzija i zabranjen ulazak u zatvor te oduzete sve šifre.
– To je uradio protuzakonito, jer krivični postupak se pokreće onda kada Tužilaštvo podnese prijavu sudu i sud ovjeri tu istu. Tek tada je pokrenut krivični postupak a ne predajom papira Tužilaštvu. Tada sam već bio nezakonito suspendiran. Tužilaštvo je u roku 15 dana razmotrilo njegovu krivičnu prijavu i odbacilo je kao neosnovanu, obrazloživši da nema elemenata krivičnog djela. Vidjevši da od toga nema ništa, protiv mene je pokrenuo disciplinski postupak. Instruirao je mom nadređenom sta će i kako navesti u tom postupku, da me na neki način diskredituje, da bi mi mogao dati lošu ocjenu rada i da me na taj način otjera. Svojim utjecajem, preko odjela Agencije za državnu službu u Mostaru je formirao grupu koja će provesti disciplinski postupak i na kraju me kazniti. Dobio sam kaznu od dva dana suspenzije s posla, no ista nikada nije provedena jer žalbeni postupak nije bio okončan dok sam bio još u KPZ-u. Disciplinski postupak je trajao sve dok nisam otišao iz zatvora, vidjevši da će on postići željeno, da mi da negativnu ocjenu rada da me izbaci iz državne službe- nastavlja Mirza.
U međuvremenu je našao drugi posao i zatražio dobrovoljno istupanje iz državne službe, s tim da je tražio da mu se status državnog službenika zamrzne. No, ističe, ni to mu nije odobreno. Tada je istupio iz državne službe, te danas obnaša dužnost direktora u Centru za stare i iznemogle osobe u Mostaru.
Direktorovo obrazloženje
Obratili smo se i direktoru KPZ-a u Mostaru, Romeu Zeleniki kako bi čuli i njegovu stranu priče. On tvrdi da Zakon o radu FBiH za odmor u toku radnog vremena nalaže da pauze moraju biti propisane kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o rad.
-Nije potrebno naglašavati da niti jedan od ovih dokumenata ne predviđa takvu mogućnost tj. korištenje pauze za zadovoljavanje vjerskih potreba. Zajedničko obavljanje vjerskih obreda osuđenika i službenih osoba predstavlja težu povredu službene dužnosti po Zakonu o izvršenju kaznenih sankcija u FBiH. Navednoj osobi nije moglo biti zabranjeno obavljanje vjerskog obreda s osuđenicima jer takvo nešto nije ni tražio, a u samoinicijativnim odlascima s radnog mjesta nije niti jedan put sprječavan. Potrebno je samo zamisliti situaciju da 80-tak uposlenih u zavodu sami sebi određuju vrijeme i termin pauze i odsustva s posla, kao i da se smjenuju u vršenju vjerskih obreda s osuđenim osobama- ističe Zelenika.
Potvrđuje da se Drežnjak tokom žalbenog roka obratio sa zahtjevom za dobrovoljno istupanje iz državne službe radi imenovanja na funkciju direktora Centra za stare i iznemogle osobe Mostar.
-Doneseno je rješenje kojim državnom službeniku prestaje radni odnos. Nakon donošenja rješenja stiže i rješenje Odbora za žalbe FBiH kojim je odbačena žalba i potvrđuje se odluka disciplinske komisije Agencije za državnu službu FBiH kojom je državni službenik kažnjen za tešku povredu službene dužnosti- naglašava Zelenika, napomenuvši da su nezavisni organi ( Disciplinska komisija Agencije za državnu službu FBiH i Odbor za žalbu FBiH op. a.) utvrdili da je državni službenik nezakonito postupao.
