Razlike u definiciji i značenju termina politika u islamu i na Zapadu

 Pravedna politika je kompatibilna sa eksplicitnostima šerijata

Ibnul-Kajjim je rekao da se ne može tvrditi da je pravedna politi­ka oprečna onome što je eksplicitno u šerijatu, nego je kompatibilna sa njim i jedan od njegovih neodvojivih dijelova. Nazivamo je poli­tikom sukladno vašim terminima, a ona je, ustvari, samo Allahova pravda i pravda Njegovog Poslanika koja se pojavila sa ovim znako­vima i obilježjima. Poslanik, a.s., je zbog sumnje zatvarao optužene, a i kažnjavao^[1] bi ih ako bi se na njima pokazali znakovi sumnje i krivnje. A onaj ko pusti optuženog na slobodu i pored toga što zna da čini nered po zemlji i što je poznat po krađi, tvrdeći da ga ne može zadržati bez svjedočenja dva pravedna svjedoka, njegova tvrdnja je oprečna šerijatskoj politici, a postupak pogrešan. Poslanik je, npr., zabranio pravo na ratni plijen onome koji ga bez dozvole uzme prije njegove podjele. Takvom bi Poslanik, a. s., i njegovi zamjenici, pra­vedne halife, spaljivali sve stvari.^[2] Poslanik, a.s., je htio spaliti kuće onima koji ne bi klanjali džumu-namaz i koji bi zanemarivali obave­zne namaze u džematu.^[3] Onome koji ne bi dao zekat, govorio je: “Uzet ćemo ga od njega i još pola njegovog imetka.”^[4] Isto tako je naredio nekoj ženi koja je proklela svoju devu da je pusti.^[5]

Za Poslanikovom metodom su se poveli i ashabi na čelu sa četve- ricom pravednih halifa. Tako je Ebu Bekr, r.a., spalio homoseksualce i na taj način im dao priliku da okuse žestinu vatre na ovom svijetu prije Onoga. Omer, r.a., je spalio točionice alkohola i sve što je bilo u njima. Spalio je i dvorac S’ada b. Ebi Vekkasa, jer se zatvorio u njega i nije primao narod. Osman, r.a., je okupio ljude oko jednog harfa od sedam harfova na kojima je Kur’an objavljen zbog općeg interesa i jedinstva muslimana. Alija, r.a., je spalio otpadnike i ateiste i pored toga što je znao koja je kazna za njih u islamu propisana. Međutim, pošto je vidio da je u njegovo vrijeme otpadništvo i ateizam uzelo maha, povećao je kaznu za počinioce takvih delikata da bi ljude od­vratio od toga.

Fleksibilnost šerijatske politike i mogućnosti njena evaluiranja

Ibnul-Kajjim je rekao: “Cilj je potcrtati i istaći da spomenuti i slični primjeri spadaju u domen partikularne (promjenljive) politike koja se, sukladno općem interesu, mijenja s promjenom vremena. Međutim, neki takvu politiku smatraju univerzalnom i obaveznom islamskom ummetu, sve do Sudnjega dana. Svako od njih za svoj stav ima opravdanje i nagradu, jer ko idžtihadi u okviru granica koje je postavio Allah i Njegov Poslanik, on se, ustvari, kreće između jedne i dvije nagrade. Ova politika, s kojom su prethodnici vodili ummet i osnažili ga, je produkt tumačenja i poimanja Kur’ana i sunneta. Po­stavlja se pitanje: da li se ona smatra generalnim šerijatom na koji ne utječe vrijeme, ili je to partikularna politika koja slijedi interese i koja se ograničava njima u okviru određenog vremena i prostora?”^[6]

Ovakva vrsta politike je, bez sumnje, partikularna koju nalažu interesi vremena, prostora i situacije u kojima se primjenjuje. Kada se promijeni vrijeme, mjesto ili stanje, vadžib je izvršiti i reviziju sta­rih propisa u svjetlu novonastalih prilika. Potom je neophodno da se politika promijeni ili revidira shodno novonastalim prilikama i inte­resima, a nije dozvoljeno da se konzervira na starim propisima, pod izgovorom da se danas neko pitanje ne može bolje riješiti nego što je prije riješeno, jer realnost nam govori suprotno. Danas je čovjek u mogućnosti učiniti mnogo više nego prije pod uvjetom da se kod njega nađu znanje i volja, a posebno s obzirom na ogroman napredak nauke koja je čovjeku podarila snagu i ogromne intelektualne, mate­rijalne i druge mogućnosti o kojima je prije samo sanjao.

Termin politika kod islamskih pravnika

Dosadašnja uvodna elaboriranja odnosila su se na stav islamskih pravnika po pitanju termina politika,na definiranje njenog značenja i njihov pogled na tu granu islamskog prava, gdje se vidjelo da joj neki proširuju polje djelovanja dok ga drugi svode na minimum. Me­đutim, ako se na politiku osvrnemo sa strane njene biti i suštine, tj. da je ona umijeće upravljanja narodom i realizacija narodnih prava, emaneta, itd., zapazit će se da su islamski pravnici o tome mnogo više govorili i raspravljali.

Neki su te rasprave inkorporirali u pravna djela pod poznatim poglavljima poput: imameta{vođstva), kada’a{sudstva), hududa {fikhsnih kazni), džihada{borbe) itd. Dok su drugi o tome pisali po­sebna djela u kojima su tretirali teme iz oblasti: vlasti, politike, admi­nistracije, imetka, itd. Od njih možemo navesti: El-Ahkamus-sulta- nijjeEbul-Hasana el-Maverdija, šafijskogpravnika {umro 450. h.g.), kao i djelo sa istim naslovom autora Ebu J’ale el-Fera’e el-Hanbelija {umro 456. h.g.), El-Gijasiod imama dva hrama El-Džuvejnija {umro 476. h.g.), Es-Sijasetuš-šer’ijjetuod Ibn Tejmijje {umro 728. h.g.), Et-Turukul-hukmijjeod Ibnul-Kajjima, Tebsiretul-hukkamiod Ibn Ferhuna {umro. 799. h.g.), Tahrirul-hukkamiod Ibn Džema’ah, Mu’inul-hukkamiod Tarablisija {umro 644. h.g.). Kao i sva ostala dje­la islamskih klasika napisana s namjerom da budu izvor islamskog sudstva i vlasti.

U islamskoj pravnoj baštini postoje i djela koja su specificira­na samo za imovinsku politiku, poput El-HaradžaEbu Jusufa, Ebu Hanifinog učenika, koju je napisao Harunu Rešidu da po njoj vodi imovinsku politiku. El-HaradžJahje b. Adema {umro 203. h.g.), El- EmvalEbi Ubejda el-Kasima b. Abdusselama {umro 224. h.g.). Ovo djelo je najveličanstvenije što je napisano o imovinskom pravu u isla­mu. El-EmvalIbn Zandževejha {umro 248. h.g.) i El-Istihradžfi ahka- mil-haradžiod Ibn Redžeba el-Hanbelija.

Mnogi islamski učenjaci su pisali o šerijatskoj politici i u doktri- narnim djelima, tj. djelima akaida, ili u djelima islamske dijalektike, tj. djelima Ilmul-kelama. Ehli-sunnetski učenjaci su bili uslovno pri­siljeni pisati o imametu {islamskom liderstvu), njegovim uvjetima, funkcijama, itd., u djelima islamske doktrine, zbog toga što šije ovaj problem tretiraju jednim od temeljnih pitanja svoje doktrine i o nje­mu raspravljaju u djelima koja tretiraju njihovu doktrinu.

Neki učenjaci ehlis-sunneta su o šerijatskoj politici raspravljali u djelima tasavvufa, poput imama Gazalija. On je o politici govorio u svojoj poznatoj enciklopediji El-Ihjau ulumid-din, kao i u svom po­znatom doktrinarnom djelu El-Iktisadufil-’itikadi.

Imam Gazali za pravnika veli da je znalac zakona politike i načina rješavanja međuljudskih konflikata nastalih zbog ličnih prohtjeva i strasti. Pravnik fekih)je, smatra Gazali, vladarev učitelj i savjetnik koji ga treba usmjeravati kako voditi ljude da bi se njihovim ustro­jem ustrojile i stvari ovoga svijeta. Pravnik je vezan i za vjeru, ali ne direktno putem sebe nego posredstvom ovog svijeta. Ovaj svijet je oranica za Onaj svijet, pa se zbog toga vjera ne može upotpuniti bez ovog svijeta. Vlast i vjera su blizanci. Vjera je temelj, a vladar stra- žar. Ono što nema temelja je ruševina. Vlast i disciplina se ne mogu usavršiti bez vladara, a put ka discipliniranju pri rješavanju sporovaje fikh.^[7]

Definicija i značenje termina politikana Zapadu

Kako bi se dobila potpuna slika definicije i značenja politike u islamskoj pravnoj baštini, neophodno je makar i načelno se osvrnuti na definiciju i značenja politike na Zapadu. Pri istraživanju ovog pitanja primijetili smo da postoje mno­gobrojne i različite definicije politike na Zapadu. Čini se da su one nastale kao produkt proporcionalnih razlika koje postoje među nji­hovim političkim, ekonomskim, etičkim, ideološkim i drugim prav­cima i njihovim pogledima na samu politiku.

Da bismo potvrdili spomenutu konstataciju navest ćemo neke od definicija politike na Zapadu:

“Politika je vlast i autoritet koji definiraju tj. određuje ko će po­stići nešto, kada će ga postići i kako će ga postići.” “Politika je sukob radi snage i prevlasti.” “Nauka o politici počiva na proučavanju vlasti u društvu, na proučavanju njenih temelja, načina vođenja, ciljeva i rezultata.”^[8]

Iz navedenih definicija se da primjetiti da se sve fokusiraju na tri stvari: na vlast, snagu i prevlast i da zapadna politika namjerava po­stići dva osnovna cilja:

–   snagu i prevlast i

–   interes i korist.

S islamskog aspekta, također, nema zapreke da se politikom traži i dobije snaga i interes, ali pod uvjetom da ona bude samo instrument u službi istine, a ne cilj sama sebi. Islamski ummet konstantno mora biti na strani snaga koje podržavaju istinu, a nikako na strani onih drugih. Historijska činjenica je da kada se snaga odvoji od istine, postaje velika opasnost koja prijeti slabima i ugrožava sve nemoć­ne i nevine koji se ne mogu od nje zaštititi. Ta činjenica je Allahov sunnet (zakon) koji Kur’an otkriva u kazivanju o Adovom narodu: Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. “Koje od nas jači?”- govorili su. A zar nisu znali daje Allah, Koji ih je stvorio, jači od njih, –   a i znamenja Naša su poricali. (Fussilet, 15)

Opći interesi i korist su, također, uvaženi i u islamskom pravu, jer je Uzvišeni propisao sve šerijatske propise i norme poradi ovo- svjetske ili onosvjetske ljudske koristi. I svako pitanje koje iziđe iz okvira općih interesa i pređe u okvire štete, ni po čemu se ne može smatrati šerijatom.

Međutim, treba istaći da svi interesi i koristi, koji su u sprezi s politikom u islamu i o kojima govore Zapadnjaci, koji donose čovje­ku lagodan život i omogućavaju mu da pribavi što više dobara ovoga svijeta, makar to bilo i na uštrb Drugog ili na uštrb etičkih vrijednosti i morala, po šerijatu nisu legalni.

Zakonodavac je Taj Koji je definirao i objasnio sve legalne intere­se i povezao ih sa intencijama koje se realiziraju putem pet osnovnih univerzalnih ljudskih vrijednosti: vjere, života, potomstva, razuma i imetka.