Poezija: Priča iz Šehera

Na Kapiji života katanac stari stoji,

k’o sahat na Kuli,
lagano minute broji.

Akšam rani, tiho pada,
u srcima,u duši svih samo jedna nada:
Da će Uzvišeni oprost i nagradu dati,
da ćemo čiste duše pred Njega stati.

Sve nestaje i sve se rađa,
Dunjaluk je prolazna vijeka,
vremenom će da tone.

O, da li smo prah Sahare,
ili veseli vrabac u svemu tome?
Ili prah ili vrabac bili,
treba da smo samo o dobru snili.

Dođe evo i taj dan,
da iftar za članove BIME bude održan.

Niz kaldrmu, polako, tiho,
koraci se nižu,
evo i posljednji gosti,
na iftar pristižu.

Pogledaj sad,
osvrni se na Šeher.
Udahni duboko,umiri svoje srce i poslušaj:
Osjetit ćeš miris somuna,
začut će se zvuk topa sa Tabije Žute,
odbrojaše se polako,
do iftara i posljednje minute.

Žubori Miljacka,
u akšam se i sama budi,
i tako budna će i ona teći,
sve dok nova zora ne zarudi.

Sa one kažu memli strane,
Careva džamija ponosno stoji,
svakog čovjeka pomno prati,
raširenih ruku prihvati
svakog onog ko u nju svrati.

Nakon zvuka topa,
ezani Šeherom odjekuju,
da probude usnula srce
onih koji žele da čuju.

Čuli su ezane i članovi BIME,
na namaz su odmah odlučili stati,
Gospodaru na svim blagodatima prvo
od srca zahvaliti.

Nakon namaza, polako se iftarilo,
uz smijeh i vedra lica,vrijeme je brzo prolazilo.
Bilo je u izobilju svega,
sve u ime Njega.

Na taj iftar mogao je ko god je htio da svrati,
došla je raja sa televizije da to vješto isprati.
Moći će dugo pričati drugima,
kakav je iftar organizovala BIMA.

Polako se vrijeme za jaciju bližilo,
trebalo je na namaz poći.
Iftar je tako priveden kraju,
ali druženje svi članovi i dalje nastavljaju.

Krenuvši do Begove,
pogledah visoko gore.
Nad Šeherom Mjesec se veselo smiješi:
Vidi samo moj Šeher kako je sve ljepši i ljepši.

O mjeseče, ti se nasmij,
osvijetli usnula srca,
osvijetli gustu njihovu tminu.
Budi svjedok svakom bezgrešniku,
da nikad ne pristupi,
grešnom činu.

Nakon iftara i vedrih lica,
puno mi srce, puna mi duša,
sve oko sebe ona pozorno sluša.
Gospodaru moj,na svemu Tebi hvala,
kako život čine male stvari
zahvaljujući Tebi sam spoznala.

Gospodaru, Ti ove ljude nagradi,
možda nisu ni sami znali,
koliko dobra su svima dali.

O čovječe, osvrni se oko sebe i pogledaj:
kako kiše iz vedra neba liju,
kako noći dane zamjenjuju,
i kako snijeg zna da pada,
kako ovozemaljski život brzo izgara.

Ni sami nismo svjesni
kako godine pomno i tiho teku,
niti da će naša tijela biti zemlja,
a duše kročiti u novu budućnost daleku.

Tamo gdje teku mirisne rijeke,
i izviru topla i hladna vrela.
To je Stanovište za ona bića,
koja su Uzvišenog voljela.

Piše: Lejla Omerčić

Akos.ba