Islamske temeU Fokusu

Kako se zaštititi od zavisti i uroka, a ne živjeti u strahu?

Kur’an i sunnet upućuju nas na dovu, zikr i oslanjanje na Allaha. Ta zaštita treba biti dio svakodnevnog života, bez sumnjičenja ljudi i pripisivanja svake poteškoće uroku.

Fotografija djeteta, novi posao, lijepo putovanje ili porodični uspjeh. Podijelimo radost s drugima, a kada poslije toga nešto krene loše, pomislimo: je li nas neko urekao?

Urok ima utemeljenje u vjeri. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdio je njegovo postojanje u hadisu koji bilježi Muslim. Međutim, iz toga ne proizlazi da je svaka bolest, nesuglasica ili neuspjeh posljedica uroka. Za takav zaključak nije dovoljno da nam je neko prethodno pohvalio dijete, izgled ili posao.

Zaštita počinje obraćanjem Allahu

U suri El-Felek Allah nas podučava da kod Njega tražimo zaštitu od različitih zala, među kojima je i zlo zavidljivca. Vjernik tako svoju brigu usmjerava prema Gospodaru, svjestan da ništa nije izvan Njegove vlasti i odredbe.

Jedna od praktičnih navika jeste učenje sura El-Ihlas, El-Felek i En-Nas po tri puta ujutro i navečer. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tome je podučio Abdullaha ibn Hubejba. Hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi.

Za ove sure možemo napraviti prostor prije početka dnevnih obaveza i navečer. Učimo ih svjesno, nastojeći razumjeti njihovo značenje: potvrđujemo Allahovu jednoću i tražimo Njegovu zaštitu.

Zikr je ibadet i izraz povjerenja u Allaha. Njegova vrijednost ne svodi se na strah od onoga što bi nam neko mogao učiniti.

Poslanikova praksa pred spavanje

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pred spavanje sastavljao dlanove, blago puhnuo u njih i učio sure El-Ihlas, El-Felek i En-Nas. Potom bi rukama potrao koliko je mogao od tijela, počevši od glave, lica i prednjeg dijela tijela. To je ponavljao tri puta. Hadis bilježi Buhari.

Ova jednostavna praksa može postati dio porodične svakodnevnice. Djecu joj možemo podučavati s ljubavlju, objašnjavajući da se Allahu obraćamo zato što se u Njega uzdamo.

Pohvala nije razlog za optužbu

Vjera nas obavezuje i na čuvanje odnosa s ljudima. U suri El-Hudžurat, u 12. ajetu, upozoreni smo da se klonimo mnogih sumnjičenja.

Zato komšijino pitanje, rođakova pohvala ili nečiji pogled nisu dovoljni da tu osobu proglasimo uzrokom svojih problema. Takve optužbe mogu povrijediti nedužnog čovjeka i narušiti odnose koji su godinama građeni.

Možemo birati šta ćemo podijeliti na internetu i sačuvati dio porodičnog života za sebe. Čuvanje privatnosti razumna je odluka, ali ne mora biti praćeno uvjerenjem da nam drugi žele zlo.

Kada nam se dopadne tuđe dobro

Zaštita od zavisti uključuje i rad na vlastitom srcu. Kako reagujemo kada neko dobije ono što mi dugo priželjkujemo?

U predaji o Sehlu ibn Hunejfu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučava da, kada kod drugoga vidimo nešto što nam se dopadne, za njega zamolimo bereket. Hadis bilježi Ibn Madže.

Možemo jednostavno reći: „Allahu, podari mu bereket.“

Tako se učimo radovati tuđoj blagodati. Možemo i sami poželjeti lijep dom, uspjeh ili skladnu porodicu, a istovremeno željeti da to dobro ostane i drugome.

Dova uz odgovorno postupanje

Kada smo bolesni, učimo dove i tražimo liječenje. Kada imamo porodični problem, razgovaramo i pokušavamo ga riješiti. Kada posao ne ide dobro, sagledavamo svoje odluke i okolnosti.

Učenje Kur’ana i rukja imaju mjesto u sunnetu. Aiša, radijallahu anha, prenosi da joj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučivao rukju zbog uroka. Hadis bilježe Buhari i Muslim. To ne znači da trebamo zanemariti druge uzroke poteškoća ili potrebnu pomoć.

Provjerene dove i kur’anske sure daju nam jasan put. Narodne postupke koji se predstavljaju kao zaštita treba provjeriti prije nego što ih prihvatimo kao dio vjere.

Musliman traži Allahovu zaštitu i nastavlja živjeti: radi, liječi se, čuva porodicu i održava dobre odnose. Uzdanje u Allaha daje mu oslonac da kroz život ide smirenije.

akos.ba

Povezani članci

Back to top button