To je bio Muhammed alejhi selam (VI dio)

Poslanikovo udjeljivanje milostinje Poslanik je, salallahu alejhi we sellem, veoma mnogo udjeljivao milostinju i nesebično pomagao one kojima je pomoć bila neophodno potrebna. Nije pohranjivao imetak niti čuvao ukrase. Često bi uzimao u zajam od drugih kako bi mogao pomoći potrebnome.

Poslanik je, salallahu alejhi we sellem, udjeljivao milostinju i pomagao druge poput onoga ko se nije bojao neimaštine niti je strahovao od siromaštva, o čemu je već bilo riječi. Kada je umro iza sebe nije ostavio ni dinare niti dirheme. Uvakufio je svu zemlju koju je dobio kao ratni plijen. U tom smislu je poznati hadis koji na vidjelo iznosi tajnu njegove veličine i jasno ukazuje na iskrenost u dostavljanju poslanice: “Mi vjerovjesnici ne ostavljamo ništa u naslijeđe. Ono što ostavimo iza sebe je sadaka”. (Ibn Hadžer)

Jednoga dana donešen mu je veliki imetak. Poslanik je, salallahu alejhi we sellem, sve podijelio izuzev nekoliko dirhema koji su mu ostali budući da ih nije imao kome udijeliti. Te noći oka nije sklopio iz bojazni zbog toga. Dan još nije bio dobro ni svanuo a on je pohitao da što prije podijeli tih nekoliko preostalih dirhema. O tome ponajbolje kazuju riječi njegovih drugova: “Bio je darežljivi od vjetra koji najavljuje kišu”. (Buhari)

Poslanikova pravičnost i nepokolebljiv odnos prema istini Kada je bilo riječi o istini tada nije poznavao prijatelja niti rođaka budući da su svi u tom slučaju pred njim bili jednaki. Svaki pojedinac bio je odgovoran za svoja djela i postupke pred Uzvišenim Allahom i Šerijatom.

Desilo se da je jedna žena iz plemena Mahzum ukrala neki nakit. Poslanik je, salallahu alejhi we sellem, obaviješten o tome i nedugo zatim ta žena je priznala krađu. Njeni suplemenici pobojali su se da Poslanik, salallahu alejhi we sellem, neće izdati naredbu da se nad njom izvrši kazna za krađu i da se to ne bi razglasilo među svijetom što bi bila sramota za njih. Zbog toga su otišli kod Usame sina Zejdovog, radijallahu anhu, budući da je svima bilo dobro poznato koliko je Poslanik, salallahu alejhi we sellem, volio Usamu i njegovog babu Zejda. Zbog toga su ga zamolili da posreduje kod Poslanika, salallahu alejhi we sellem, i zauzme se da ta žena ne bude kažnjena.

Usama je razgovarao o tom slučaju sa Poslanikom, salallahu alejhi we sellem, na što se Poslanik žestoko rasrdio i upitao ga: ″Zar posreduješ da se ne sprovede jedna od Allahovih odredbi?″ Potom je pozvao ljude da se sakupe, održao im govor i rekao: “Ljudi, prijašnji narodi su uništeni zbog toga što kada bi nešto ukrao neki plemić među njima ne bi ga sankcionisali, a kada bi se desilo da neki slabić ukrade nešto smjesta bi ga kaznili. Tako mi Allaha, kada bi Fatima, kći Muhammedova, nešto ukrala, Muhammed bi joj lično ruku odsjekao”. (Buhari, Muslim)

Poslanikova hrabrost u ratovima Kako bi upotpunili ovaj izvanredni opis nužno je nešto kazati o Poslanikovoj, salallahu alejhi we sellem, hrabrosti i izdržljivosti u ratu. Poslanik je, salallahu alejhi we sellem, komandovao vojskama, lično učestvovao u bitkama i podsticao ljude da se bore kako bi dostavili poslanicu sa kojom je došao i koju su iskreno prihvatili. Nikada nije uzmicao nazad tokom bitke niti je bježao sa bojnoga polja. Naprotiv, dobro je poznato da je tokom bitke na Uhudu, kada se većina muslimana dala u bijeg, ostao čvrst i nepokolebljiv odolijevajući neprijateljskim strijelama i uzvračajući im. Pored toga, tokom bitke na Hunejnu kada se veliki broj ljudi dao u bjekstvo, Poslanik se, salallahu alejhi we sellem, ispeo na mazgu koju je jahao uzvikujući:

Ja sam vjerovjesnik, a ne lažac, Ja sam unuk Abdul-Muttalibov.

Hazreti Alija je, radijallahu anhu, pripovijedao o Poslanikovoj, salallahu alejhi we sellem, hrabrosti, iako je on lično bio poznat kao neustrašiv borac i junak: “Kada bi se bitka rasplamsala i mi se našli licem u lice sa neprijateljem sklanjali bi se iza Božijeg poslanika, salallahu alejhi we sellem. On je bivao najbliži do neprijatelja”.

Ustrajnost u dostavljanju poslanice Poslanik je, salallahu alejhi we sellem, iskoristio sve metode kako bi ljudima dostavio poslanicu, a njegovi neprijatelji su koristili sve načine da bi ga odvratili od njegove misije. Međutim, uprkos svim opasnostima i prijetnjama ubistvom ostao je nepokolebljiv i postojan. Svome amidži Ebu Talibu uputio je poznate riječi: “Tako mi Allaha, amidža, kada bi mi stavili Sunce u desnu, a Mjesec u moju lijevu ruku pod uslovom da se odreknem poslanstva neću to uraditi sve dok ga Allah ne upotpuni ili budem ubijen na tom putu”. (El-Hejsemi)

Kada je tokom bitke na Uhudu ranjeno njegovo mubarek lice i kada mu je polomljen sjekutić upitan je: “Zašto ih ne prokuneš!?” Poslanik je, salallahu alejhi we sellem, odgovorio: “Ja nisam došao da proklinjem već sam poslat kao misionar i milost. Gospodaru moj, oprosti mome narodu! Oni, zbilja, ne znaju”. (Buhari)

(nastaviće se…)

(akos.ba/nur-islam.com)