Natječite se sa samim sobom

Ljubomora je danas vrlo raširena bolest među ljudima. Često puta mi gledamo u one koji voze brza auta, imaju velike kuće, dobar posao i bolje plaće nego mi, što sve skupa rezultira osjećajem nezadovoljstva s onim što mi imamo. To nas vodi ka tome da se natječemo s njima u dunjalučkim stvarima koje nisu vrijedne takmičenja.
S druge strane, dosta ljudi izbjegava da se takmiči u ovome i pomire se sa prosječnim životom i imetkom kojeg imaju. Oni nemaju nikakvih težnji, aspiracija i želja da rade dobra djela za ovaj niti za budući svijet. Oni jednostavno žive život dan za danom.
Ispravan stav je nekako uvijek u sredini.

Umjeren stav u pogledu života je da se čovjek treba natjecati, ali da se natječe na dva načina:

1. S drugima da se u ime Boga takmičite da budete bolji vjernik i rob božiji,

2. U ovosvjetskim stvarima da se takmičite sa samim sobom.

Prva tačka koju je većina ljudi razumijela je ta, da se trebamo takmičiti u činjenju dobrih djela kako bi zaradili veći stepen kod Boga i bolji položaj u Džennetu.

Međutim, druga tačka kaže da se u ovosvjetskim poslovima trebamo takmičiti sa samim sobom. Šta ustvari, znači “takmičiti se samim sobom”? To znači da sve što danas radite, trebali biste da se trudite da pobjedite sebe kako bi poboljšali i unaprijedili vaš sutrašnji dan.

 Možda ste dobar musliman, ali uvijek ima prostora za poboljšanje. Zato se svakodnevno takmičite da budete još bolji muslimani.
 Možda ste dobar suprug ili supruga, ali uvijek ima prostora za poboljšanje. Zato se svakog dana takmičite sa samim sobom da budete još bolji suprug/supruga.
 Možda ste dobar student, ali uvijek ima prostora za poboljšanje. Zato se svakodnevno takmičite da budete bolji student.
 Možda imate dobar posao, ali uvijek ima prostora za poboljšanje. Zato se svakodnevno takmičite sa samim sobom da budete još bolji na poslu.
 Možda ste dobra osoba, ali uvijek ima prostora za poboljšanje. Zato se svakodnevno takmičite sa samim sobom da budete još bolja osoba.
Ovaj koncept takmičenja sa samim sobom u islamu se naziva ihsan (ulaganje truda da bi se postigla “savršenost”). Istinski vjernik se ne žali na život, jer uvijek ima prostora da se stanje poboljša i Božiji Poslanik, a.s., je rekao: “Uistinu, Allah je propisao “ihsan” (kod nas se prevodi kao dobročinstvo) u svemu.” (Muslim)

Značenje hadisa je da u svakom aspektu života, vjernik svakodnevno treba da se trudi da postigne ono najviše što se može postići.
Dakle, prihvati ovakav koncept života i živi, to će ti donijeti samo hajr na oba svijeta.

Autor: Ismail Kamdar
Iz knjige: Best of creation – An Islamic Guide self-confidence, Abu Muawiyah Ismail Kamdar.
Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić, prof.