O mrtvima ne treba govoriti ništa drugo osim dobro
O mrtvima ne treba govoriti ništa drugo osim dobro
U našem narodu postoji ružna navika tračanja, klevetanja i ogovaranja.
Idemo do te mjere da svojom zavisti, ljubomorom i zlobom čak ni umrle ne ostavljamo na miru. Aktivno pretresamo šta su i kakvi su bili. Zašto su radili ovo ili ono. Da li će otići u Džennet (Raj), Džehennem (Pakao) ili slično.
Moramo znati da pravo na odluku i sud gdje će ko baraviti na onom svijetu donosi samo Bog i niko više. Naša razglabanja i sudovi su bespotrebni stoga ih se besprijekorno moramo klonuti.
U muslimanskoj tradiciji i u nekim crkvama unutar kršćanstva postoji običaj i praksa da ljudi ukoliko sjede, a naiđe povorka sa umrlim, ustaje se, sve dok povorka ne prođe.
Bar na takav način treba odati počast i poštovanje koje pripada umrlom i sjetit ga se po dobru, a ono loše i ružno što je eventualno bilo u njegovom životu, trebamo zaboraviti i prepustiti Višnjem sudu.
Za umrle trebamo moliti (učiti dove za oprost grijeha) često i iskreno. Ukoliko naše molitve budu iskrene Svevišnji će oprostiti bar dio grijeha onoj umrloj osobi za koju molimo.
Za Akos.ba piše: Admir Iković
