Ko će biti sačuvan od kaburskog iskušenja i patnje?

Kabur je prva ahiretska stanica. Allah ga je učinio granicom između dva života: on je ili jedna od džennetskih bašči ili jedna od džehennemskih jama. Osman ibn Affan, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kabur je prva ahiretska stanica. Onome ko se u njemu spasi, sve što dođe nakon njega, lakše će biti, a onome ko se u njemu ne spasi, sve što poslije dođe, teže će biti.“ (Bilježi Tirmizi.)
Kaburska patnja i uživanje pripadaju nevidljivom svijetu. Potvrđeni su kur’anskim ajetima i vjerodostojnim hadisima, pa je obaveza vjerovati u njih. Obuhvataju i dušu i tijelo, što je prihvaćeno vjerovanje ehli-sunneta.
Uzvišeni Allah o faraonovim ljudima kaže: „Oni će se ujutro i navečer u vatri pržiti, a kada nastupi Čas: ‘Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!’“ (Gafir, 46)
Kurtubi objašnjava: „Većina učenjaka smatra da se ovo izlaganje vatri događa u berzahu. Neki učenjaci dokazivali su postojanje kaburske patnje riječima da se oni vatri izlažu ujutro i navečer, dok dunjaluk još traje. Tako su govorili Mudžahid, Ikrime, Mukatil i Muhammed ibn Ka‘b. Svi su kazali da ovaj ajet ukazuje na kabursku patnju prije Sudnjeg dana. Zar ne vidiš da se za ahiretsku kaznu posebno kaže: ‘a kada nastupi Čas: Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!’“
Ibn Kesir kaže: „Ovaj ajet jedan je od glavnih dokaza kojima ehli-sunnet potvrđuje patnju u berzahu, odnosno u kaburovima.“
Ibn Tejmijja navodi: „Potvrđivanje nagrade i kazne u berzahu, između smrti i Sudnjeg dana, stav je svih dobrih prethodnika i ehli-sunneta vel-džemata. To je osporavao tek manji broj sljedbenika novotarija.“
Ibnul-Kajjim kaže: „Znaj da je stav prethodnika ovog ummeta i njegovih imama da umrli nakon smrti boravi u uživanju ili patnji, da se to odnosi na njegovu dušu i tijelo te da duša nakon napuštanja tijela ostaje u uživanju ili patnji.“
Ibn Ebil-Izz el-Hanefi u komentaru Tahavijske poslanice objašnjava da su predaje o kaburskoj patnji, uživanju i ispitivanju dvojice meleka mnogobrojne i prenesene na stepenu tevatura. Zato je obaveza vjerovati u njih, bez nagađanja o načinu na koji se odvijaju. Razum ne može dokučiti njihovu stvarnost, jer u ovom životu nema takvo iskustvo. Vjera ne donosi ono što je razumski nemoguće, ali govori o onome pred čim razum ostaje zadivljen. Povratak duše tijelu u berzahu nije istovjetan njenoj povezanosti s tijelom na dunjaluku.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio nas je da će određeni vjernici, zbog velikih dobrih djela ili teških iskušenja koja su ih zadesila, biti sačuvani kaburskog iskušenja i patnje.
- Šehid
U ovom kontekstu šehid je musliman koji pogine boreći se protiv neprijatelja da Allahova riječ bude gornja. Među njegovim počastima jeste i zaštita od kaburske patnje.
U predaji Mikdama ibn Ma‘dikeriba, radijallahu anhu, koju bilježi Tirmizi, spominju se počasti šehida: oprost pri prvom izljevu krvi, pokazivanje njegovog mjesta u Džennetu, zaštita od kaburske patnje i sigurnost od najvećeg straha. Spominju se i kruna počasti, čiji je jedan dragulj vredniji od dunjaluka i svega na njemu, brak sa sedamdeset i dvije hurije te mogućnost zauzimanja za sedamdeset bližnjih.
Rašid ibn Sa‘d prenosi da je jedan čovjek upitao Allahovog Poslanika zašto se vjernici iskušavaju u kaburovima, a šehid ne. Poslanik je odgovorio da mu je bljesak sablji iznad glave bio dovoljan ispit. (Bilježi Nesai.)
Herevi objašnjava da zaštita od kaburske patnje znači da će šehid biti sačuvan i siguran od nje.
- Onaj ko umre čuvajući muslimane na Allahovom putu
Murabit je onaj koji čuva granice muslimanske zemlje radi zaštite muslimana i odbrane od neprijatelja. Ibn Usejmin objašnjava da je riječ o stražarenju na granicama ili naspram neprijatelja radi uzdizanja Allahove riječi, čuvanja vjere i zaštite muslimana.
Musliman koji umre obavljajući tu dužnost ubraja se među one koji su sačuvani kaburskog iskušenja i patnje.
Od Fedaleta ibn Ubejda, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Svakoj umrloj osobi zapečate se djela, osim onome ko je učestvovao u straži na Božijem putu. Njemu se povećavaju djela do Sudnjega dana i siguran je od kaburskog iskušenja.“ (Bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed.)
Munavi pojašnjava da se to odnosi na čovjeka koji umre dok čuva područje naspram neprijatelja s namjerom da zaštiti muslimane.
Selman, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Poslanika kako govori da su dan i noć stražarenja na Allahovom putu bolji od mjesec dana posta i noćnog namaza. Ako čovjek umre na toj dužnosti, nastavlja mu se nagrada za djelo koje je radio, daje mu se opskrba i biva sačuvan kaburskog iskušenja. (Bilježi Muslim.)
Bejdavi izraz o sigurnosti od iskušenja tumači kao zaštitu od kaburske patnje. Ibnul-Dževzi navodi da je Ebu Abdullah el-Humejdi taj izraz protumačio kao zaštitu od šejtana, koji ljude zavodi obmanama i uljepšavanjem grijeha. Međutim, Ibnul-Dževzi ne prihvata takvo tumačenje jer se govori o stanju nakon smrti, kada šejtan više ne zavodi čovjeka na dunjalučki način. Smisao je zaštita od kaburskog iskušenja, odnosno ispitivanja meleka.
Nevevi ističe da je ovo velika počast murabitu i da je nastavljanje nagrade za njegovu službu nakon smrti njegova posebna odlika.
Ibn Usejmin objašnjava da predaje potvrđuju nastavljanje nagrade do Sudnjeg dana i sigurnost od kaburskog ispitivanja. Dok drugim ljudima dolaze dvojica meleka i pitaju ih o Gospodaru, vjeri i vjerovjesniku, šehid i onaj ko umre na straži na Allahovom putu sačuvani su tog iskušenja. To je velika blagodat i velika nagrada.
- Onaj ko umre od bolesti stomaka
Među onima za koje se navodi zaštita od kaburske patnje jeste i čovjek koji strpljivo podnosi bolest stomaka i umre od nje.
Abdullah ibn Jesar pripovijeda da je sjedio sa Sulejmanom ibn Suredom i Halidom ibn Urfutom. Spomenuli su čovjeka koji je umro od bolesti stomaka, pa su obojica poželjela da su prisustvovala njegovoj dženazi. Jedan je podsjetio drugoga na Poslanikove riječi da onaj ko umre od bolesti stomaka neće biti kažnjavan u kaburu, a drugi je to potvrdio. (Bilježi Nesai.)
Nevevi objašnjava da izraz „el-mebtun“ označava oboljelog od bolesti stomaka. Navodi tumačenje da se misli na proljev, zatim na bolest praćenu nakupljanjem tečnosti i oticanjem stomaka, na stomačne tegobe općenito ili na svakoga ko umre od bolesti stomaka.
Sujuti dodaje da je Kurtubi odlučno prihvatio ovo posljednje, šire tumačenje.
- Onaj ko umre petkom ili u noći uoči petka
Od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhuma, prenosi se predaja da će musliman koji umre petkom ili u noći uoči petka biti sačuvan kaburskog iskušenja. Bilježe je Ahmed i Tirmizi.
Učenjaci su se razišli u ocjeni ove predaje. Ibn Hadžer i drugi smatrali su je slabom, dok je Albani u djelu „Ahkamul-dženaiz“ naveo da je, uzimajući u obzir sve puteve prenošenja, dobra ili vjerodostojna. Ako se prihvati njena vjerodostojnost, ona ukazuje na posebnu vrijednost smrti u to vrijeme i na znak lijepog završetka.
San‘ani objašnjava da kabursko iskušenje podrazumijeva ispitivanje dvojice meleka. Zaštita od njega velika je počast, jer je i sam Poslanik tražio Allahovu zaštitu od tog iskušenja.
Herevi, oslanjajući se na prihvatanje ove predaje, smrt petkom povezuje s lijepim završetkom i zaštitom od kaburskog ispita. Mubarekfuri pojašnjava da navođenje dana i noći petka obuhvata oba vremena, a nije izraz nesigurnosti prenosioca.
S druge strane, Ibn Baz smatrao je predaje o posebnim obećanjima vezanim za smrt petkom slabim. Naglašavao je da će onaj ko umre u dobru i ustrajnosti ući u Džennet, bilo petkom ili nekog drugog dana. Ko umre u širku, sam dan ili mjesto smrti neće ga spasiti. Musliman koji umre s grijesima za koje se nije pokajao pod Allahovom je voljom: Allah mu može oprostiti ili ga kazniti, ali mu je konačno odredište Džennet ako je umro kao vjernik koji Allahu nije pripisivao sudruga.
- Onaj ko ustrajno uči suru El-Mulk svake noći
Kur’an je Allahov govor. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio nas je posebnim vrijednostima određenih ajeta i sura, a ashabi su to prenijeli.
Od Abdullaha ibn Mes‘uda, radijallahu anhu, prenosi se da će onoga ko svake noći uči suru koja počinje riječima: „Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast – On sve može!“ (El-Mulk, 1), Allah njome zaštititi od kaburske patnje. Navodi i da su je u vrijeme Allahovog Poslanika nazivali „El-Mani‘a“ — ona koja štiti — te da je mnogo i lijepo učinio onaj ko je prouči u noći.
San‘ani objašnjava da ona svoga učača štiti od kaburske patnje nakon smrti. Mubarekfuri u djelu „Tuhfetul-ahvezi“ navodi dva tumačenja naziva „ona koja štiti“: da štiti od kaburske patnje ili od grijeha koji vode toj patnji.
Dodatne pouke
Navedeni uzroci spasa nisu jedini
To što su učenjaci posebno izdvojili određena djela i okolnosti ne znači da druga dobra djela nemaju utjecaja na zaštitu od kaburske patnje.
Vjerovanje, ustrajnost i bogobojaznost među najvećim su uzrocima spasa
Uzvišeni kaže: „Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovome i na onome svijetu…“ (Ibrahim, 27, dio ajeta)
Sa‘di objašnjava da Allah učvršćuje Svoje robove čije iskreno vjerovanje u srcu donosi plodove u djelima. Na dunjaluku ih, kada se pojave sumnje, usmjerava prema čvrstom uvjerenju. Kada se pojave strasti, daje im odlučnost da ono što Allah voli stave ispred prohtjeva vlastite duše.
Na ahiretu ih učvršćuje pri smrti, dajući im ustrajnost u islamu i lijep završetak. U kaburu ih, pri ispitivanju meleka, upućuje na ispravan odgovor. Kada budu upitani ko im je Gospodar, koja im je vjera i ko im je vjerovjesnik, vjernici odgovaraju: Allah je moj Gospodar, islam je moja vjera, a Muhammed je moj vjerovjesnik.
U ovom ajetu nalazi se dokaz kaburskog iskušenja, patnje i uživanja, o čemu govore i mnogobrojne Poslanikove predaje.
Uzvišeni također kaže: „Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’ – pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: ‘Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovome svijetu, a i na onome; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imaćete…’“ (Fussilet, 30–31)
Ibn Kesir objašnjava da meleki ove riječi govore vjernicima na samrti: bili su njihovi pratioci na dunjaluku, usmjeravali ih i čuvali Allahovom naredbom, a bit će uz njih i na ahiretu. Ublažit će im samoću kaburova, bit će uz njih pri puhanju u rog, pružiti im sigurnost na dan proživljenja, pratiti ih preko Sirata i dovesti ih do džennetskih blagodati.
Dobra djela pružaju utjehu umrlome
Različiti ibadeti i dobra djela predstavljaju se umrlome i pružaju mu prisnost u kaburu.
U predaji Beraa ibn Aziba, radijallahu anhu, opisuje se dolazak čovjeka lijepog lica, lijepe odjeće i ugodnog mirisa. On vjerniku donosi radosnu vijest o onome što će ga obradovati i kaže da je to dan koji mu je obećan. Kada ga vjernik upita ko je, jer njegovo lice nagovještava dobro, odgovara da je njegovo dobro djelo. Vjernik tada moli Gospodara da nastupi Sudnji dan kako bi se vratio svojoj porodici i imetku. (Bilježi Ebu Davud.)
U drugoj predaji opisuje se da umrli, nakon što bude položen u kabur, čuje korake onih koji odlaze. Ako je bio vjernik, namaz je kod njegove glave, post s desne strane, sadaka s lijeve, a ostala dobra djela — dobročinstvo, održavanje rodbinskih veza i pomaganje — kod nogu.
Kada se pristupi s pojedine strane, ta djela kazuju da se s njihove strane ne može proći. Potom vjernik biva upitan o čovjeku koji je bio među njima. Odgovara da je to Muhammed i svjedoči da je Allahov poslanik koji je donio istinu od Allaha. Biva mu kazano da je na tome živio i da će na tome, ako Allah da, biti proživljen. Otvaraju mu se vrata prema Džennetu, pokazuje mu se njegovo mjesto i ono što mu je pripremljeno, pa mu se povećavaju radost i zadovoljstvo. Kabur mu se proširuje sedamdeset aršina i biva osvijetljen. (Bilježe Hakim i Ibn Hibban.)
Dova je jedan od uzroka zaštite
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često je tražio zaštitu od kaburske patnje i tome podučavao ashabe.
Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da ih je ovoj dovi podučavao kao što ih je podučavao suri iz Kur’ana. U njoj se traži zaštita od džehennemske i kaburske kazne, iskušenja Mesiha Dedžala te iskušenja života i smrti. (Bilježi Muslim.)
U vjerodostojnoj predaji zabilježena je i ova dova: „Allahu, prizivam Te da me sačuvaš od kaburske kazne i od kazne Džehennema, od kušnji života i smrti, te od kušnji Mesiha Dedžala.“ (Bilježe Buharija i Muslim)
O nevidljivom svijetu govorimo na osnovu Objave
Kurtubi u djelu „Et-Tezkire bi ahvalil-mevta ve umuril-ahire“ objašnjava da predaje o onima koji su sačuvani kaburskog iskušenja ne proturječe općim predajama o ispitivanju u kaburu. One predstavljaju izuzetke i pojašnjavaju ko će biti zaštićen.
U ovim pitanjima nema prostora za proizvoljno zaključivanje ni analogiju. Potrebno je prihvatiti vjerodostojan govor Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je poslan ljudima do Sudnjeg dana.
Ko može čuti ili pročitati vjerodostojne predaje o kaburskoj patnji, a da ne zatraži zaštitu svoga Gospodara? I ko može saznati za uzroke spasa, a da ne nastoji da ih ostvari?
Molimo Uzvišenog Allaha da nas učini među onima koji će biti sigurni i spašeni od kaburske patnje i iskušenja.
akos.ba



