Tvoje je samo ono što daš!

Svaki dan smo svjedoci sve lošijeg stanja, kako u nama samima tako i u okruženju u kojem živimo.

Svaki dan se borimo kako bi se nekom opravdali za nešto, kako bi dokazali da mi nismo TO o čemu oni govore.

Kada ostanem sama sa svoja četir zida ne mogu a da se ne zapitam:

• Kome se pravdamo?
• Ko su to oni?
• Ko smo ti mi?

Mi se trebamo vrlo često prvo zapitati KO SMO TO MI? Kada na to pitanje odgovorimo sami sebi onda sva ostala pitanja postaju suvišna.

Ako ja znam da je moj put put Ljubavi, put Dobrote, put Ljepote, i da sam ja osoba koja želi da korača tim putevima, šta mi ko može? Ko može da mi oduzme moj smiraj, moj Džennet kada je on u meni samoj.

Znate svako dobro ili zlo potiče iz nas samih. Kakve su ti misli takav ti je život.

Problem se javlja onog trenutka kada mi odlučimo promjeniti svijet a zaboravimo da je najveća promjena u nama samima.

Zašto bi mi mijenjali sebe, zašto bi čistili svoje mahane, kad ih komšija do nas „ima više“.

Mi smo dovoljno dobri ljudi da nam je draže, „humanije“ da očistimo komšijinu avliju nego svoju.

Duša je sklona zlu. Znamo mi to dobro. Još ako je hranimo onim što je loše. Eh dušo naša, teško tebi sa nama.

Ali postoji ono: „Osim one kojoj se Gospodar tvoj smiluje..“

Gospodar neće pomoći jednom narodu dok on sam sebi ne pomogne. Zavapi insanu, zavapi za dobrim i dobro će ti se vratiti. Digni dlanove prema nebu, ne košta ništa a dobijaš sve.

Znate to je jedina investicija u koju ne ulažeš ništa osim iskrenosti a dobijaš sve.

Koji ti čovjek to može dati, koja firma, koji posao?

U ovom teškom vremenu, vremenu sivila, magle, teškog zraka, teških ljudi mi činimo da to stanje bude još teže. Svijetu treba sunce, treba mu duga poslje ovolike kiše mržnje kojom nas bombarduju.

Ti , baš ti budi duga.

Misliš da nisi dovoljno dobar/a za to?

Jesi.

Svako od nas je sunce sam za sebe, svako od nas je duga koja može da obasja svijet.

Izađi danas na ulicu, ostavi se kuće i tugovanja u kući, ostavi se tih misli kako ću svijetu dokazati da sam dobra osoba, da je moja vjera čista, ne razmišljaj nego djeluj.

Izađi na ulicu kupi buket ruža i pokloni je onako iz srca svakom prolazniku.

Nemaš za ruže izvadi iz dubine sebe jednu kesu osmijeha, lijepih riječi i obraduj svakog onog na čijem licu vidiš tugu, brigu, razočarenje. Pokaži svijetu dugu. Otkrij ljepotu u sebi. Ti si ta promjena koja svijetu treba. Dosta je više da ljude dijelimo po nacionalnosti, po boji kože, po načinu oblačenja, niko ne zna šta nečija duša krije i za čim vapi. Sjetimo se da smo bili ništa pa nas je On učinio razumnim bićima, potčinio nam biljke i životinje, a od nas za to traži samo dobrotu. Dobrotu prema svakom čovjeku. Svi smo mi Allahovi robovi. Gospodar nije rekao da su to samo muslimani, svi i onaj koga osuđuješ i praviš se boljom osobom od njega, i onaj koji danas možda ne ispušta flašu iz ruku, onaj koji negdje čini loše stvari, i svi mi ćemo se Njemu vratiti i On će nam suditi onako kako smo zaslužili. Ko sam to ja, ko si to ti, otkuda nam pravo da sudimo nekome, da napadamo nekoga, otkuda nam pravo da donosimo zaključke šta se krije u nečijem srcu?

• Da li mi to zaista znamo?
• Da li smo mi „savršeni“?

Umjesto da radimo na ljepoti, na onom u čemu ima hajra mi se brinemo ko će koga više osramotiti.

Uredu je to da mi priđemo jedni drugima i nasamo se upozorimo na ono što mislimo da nije dobro, to je već dobro djelo, dobra namjera, ali ne nije to uredu jer ne zna komšiluk za to.

Strah me je vremena koje dolazi. Strah me je toga što smo svakim danom sve manje ljudi. Učimo od velikih, od najvećih, od najboljeg uzora našeg Muhammeda, s.a.v.s., sjetimo se njegovih postupaka, čitajmo ne budimo neznalice, ne budimo oni koje Allah po lošem spominje. Svako jutro ustanimo sa najmerom da učinimo dobro djelo. Ustanimo sa namjerom da budemo od onih koje će Gospodar po dobru da spominje.

Ako mi ustanemo sa iskrenom namjerom da učinimo dobro nema sumnje da ćemo ga tog dana učiniti.

Naše je ono što damo. Ruža daje lijep miris, zato što je ruža, zato što je njen zadatak da miriše, da uljepšava i donosi osmijehe na lice drugih. E mi smo ruže na ovom dunjaluku, naš zadatak je da usrećimo nekoga, da obradujemo, krenimo od svojih najdražih. Dobar miris ostavlja dubok trag za sobom. Pusti ih nek pričaju kako smo ovakvi, onakvi, a ti zainad svijetu, za inat svima njima koji su dopustili da ta ruža u njima uvehne jer je nisu zalijevali dobrotom,  pokaži šta znači biti čovjek, insan, musliman, rob Jedinog.

Nema ljepšeg osjećaja kada ljude postidiš svojom dobrotom.

Oprosti, halali, osjeti svu ljepotu ovog svijeta, jer tu ljepotu svako od nas nosi u sebi. Ne šetidimo se u davanju, na kraju samo od toga imamo koristi. Od tih naših dobrih dijela.

• Mi vrlo često kada nas zadesi nešto loše jadikujemo, zašto baš ja, zašto baš mene?
• Zapitamo li se nekada a zašto ne ja? 
• Šta sam to dala od sebe, od dobrote da to ne budem ja?

Naša sadaka danas svela se na to da ako imamo bon, pola bona to ćemo i dati, u sprotnom više sreće drugi put. Nismo dovoljno uvjereni u to: Da nagrada za dobro učinjeno djelo ne može biti ništa drugo do dobro.

Zapamti čovječe da je tvoje samo ono što od srca daš, ne brini se šta je komšija dao i koliko je dao. Svako daje ono što ima. Ako te neko obaspe ružnim riječima, nemoj tugovati, pokušaj da ne plačeš da te to ne učini depresivnim, razmisli dobro i shvati on da ima nešto drugo do tih ružnih riječi poklonio bi ti to, ali nema, on je ugasio dugu u sebi. Ti mu uzvrati osmijehom, pomozi mu da ponovo zamiriše ljepotom. Budi sebeb nečijoj promjeni na bolje. Tvoje je da pokušaš.

“Ja samo želim da učinim dobro koliko mogu, a uspjeh moja zavisi od Allaha, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam” (Hud,88.).

Za Akos.ba piše: Jasmina Husić