Zašto je kamata zabranjena?
Jedan od osnovnih principa islamskih finansija i ono što predstavlja najveću razliku islamskih u odnosu na tradicionalne finansije sadržano je u odnosu prema kamati.
Kamata predstavlja plaćanje dužnika prema kreditoru u toku određenog perioda u zamjenu za korištenje sume kapitala. Riba je arapska riječ koja označava višak koji dužnik plaća po osnovu primljenog kredita. Islamski pravni i ekonomski autoriteti potvrdili su da se ovaj termin odnosi na ono što se u savremenim uvjetima naziva kamatom. U pojašnjenju striktne zabrane kamate u islamu, teoretičari ukazuju da razloge za to možemo pronaći u moralnoj, socijalnoj i ekonomskoj sferi ovog pitanja.
Posuđivanje novca uz kamatu podrazumijeva da bogati ljudi, odnosno oni koji imaju kapital, zarađuju vrijednost bez da nešto ulože u zamjenu za prihod koji primaju. Profit se ne stekne radom, u poslu, trgovini i drugom, već bez ikakvog uloženog truda, bez adekvatne protuvrijednosti. Sa druge strane, oni kojima je kapital potreban, postaju siromašniji.
Kamata nije zabranjena samo muslimanima, već i u drugim religijama sugeriše se primjena istog principa.
„Ako daš novac siromahu iz mog naroda, svome susjedu, ne ponašaj se poput lihvara i ne uzimaj više od toga“. Tora (Izlazak:25)
„Pozajmljujte ne nadajući se ničemu zauzvrat, jer će vaša nagrada biti velika“. Jevanđelje (Luka:34,45)
Islamska učenja ukazuju da primanje kamate obeshrabruje ljude da se bave proizvodnjom i međusobnom razmjenom proizvedenih dobara. Ako je kamata zabranjena, ljudi će posuđivati jedni drugima sa zadovoljstvom. Kamata usporava proces investiranja, a time privredni i ukupni društveni razvoj. Mnogi se radi očekivane kamate odlučuju na štednju kapitala, povlačeći ga iz procesa investiranja, što može predstavljati društveno štetnu aktivnost.
U tradicionalom bankarstvu, banke se pomoću kamate i različitih instrumenata osiguranja za povrat kredita, maksimalno štite od rizika plasiranih sredstava. One time cjelokupan rizik prenose na korisnika kredita i postaju nedovoljno zainteresirane za uspješnost posla klijenta.
U islamskom bankarstvu, rizik se pokušava podijeliti između banke i korisnika kredita, pa je banka zainteresirana za njegovu uspješnost i aktivno učešće u upravljanju budućom firmom. Na taj način banka može ostvariti veću dobit, ali je i izložena većem riziku.
Iako su vođene rasprave o tome da li je niska ili umjerena kamata dozvoljena i šta se smatra umjerenom kamatom, potvrđeno je da radi o striktnoj zabrani korištenja kamate bez razlike na njenu visinu i način obračuna.
Kamata, prema shvataju većine ekonomista, sadrži tri elementa koji opravdavaju plaćanje naknade. To su: faktor vrijeme (štediša je žrtvovao sadašnju potrošnju), oportunitetni trošak (gubitak likvidnosti i transakcija), element rizika (rizik bankarskih propusta, promjena ekonomskih uslova na tržištu, kao što je rast inflacije).
Islamski ekonomisti ne odbijaju da prepoznaju legitimnost nagrađivanja za preuzeti rizik i žrtvovanje likvidnosti. Temelj islamskih finansija predstavlja raspodjela rizika koji je poželjan u poslovnim transakcijama. Međutim, ono po čemu se razlikuje u odnosu na zapadne neoklasične ekonomiste jeste pitanje faktora vremena, za koji ne može biti nikakve nagrade. Možemo biti nagrađeni za naš napor i preuzeti rizik, ali ne i za vrijeme kao takvo. U tome se nalazi osnovna razlika islamskog u odnosu na konvencionalni pristup kada je u pitanju kamata.
Za akos.ba piše: Mubera Čengić
Izvor: „Osnovi islamske ekonomije i finansija“, dr. Muharem Štulanović i dr. Fikret Hadžić
