Onima koji vole: Ljubav su djela, ne otkucaji
Poglavlje iz knjige “Onima koji vole” Nakon napornog i radnog dana, jedan prijatelj mi reče: „Bože moj, jedva čekam otići svojoj ženi!“ Nasmiješih se i rekoh mu: „Ostao je još samo jedan sahat do tog momenta. Molim Allaha da učini trajnom ljubav između vas dvoje.“
Odmah potom postavih mu pitanje: „Znam te još prije nego si se oženio, od tad je prošlo punih pet godina, al jubav koju osjećaš ne prestaje, ne mijenja se niti jenjava. Pa, hajde reci mi šta je uzrok te žarke ljubavi? Ali, znaj, uvijek se molim za vas dvoje, nemoj misliti da vam zavidim – Bože sačuvaj – samo imam jaku želju spoznati tajnu ljubavi koja ne prolazi, kako bih iz toga ja naučio.“
Prijatelj se nasmiješi onome što je čuo, a potom se zagleda u daljinu, pa reče: „Dragi brate, moja priča se ne razlikuje od većine ljubavnih priča, ali ona kod mene ima posebnu draž. Oženio sam se na tradicionalan način, majka mi je izabrala nevjestu. Sve je to teklo onako kako šerijat nalaže, a ja sam molio Allaha da mi podari dobro. Skoro da nije prošla ni sedmica dana otkako smo bili pod istim krovom, a počeli su problemi kod nje. Uopće nisam sa svojom suprugom osjetio ljubav o kojoj sam slušao i koju sam želio doživjeti. Nisam našao romantiku kojoj sam se nadao, rumenilo na obrazima, niti brze otkucaje srca. Sebi sam govorio da sam možda pogriješio u izboru. Ali, nešto iznutra mi je naređivalo da nastavim. Možda me je to bio glas razuma koji mi je govorio da onaj ko traži dobro ne kaje se i da ne gubi onaj ko savjet traži. Nisam prestajao tragati za razlozima, a Allah će upotpuniti ono što sam započeo. U jeku muke i zbunjenosti uzeo sam abdest i klanjao dva rekata moleći Allaha da otkloni od mene ovu smetenost i da mi se smiluje štiteći me od vatre zbunjenosti i tjeskobe. Potom sam se uputio ka jednom mirnom mjestu. Uzeo sam papir i olovku i počeo sa bilježenjem nekoliko pitanja, a zatim sam otvoreno odgovorio na njih. Pitanja su bila:
Koje sam to osobine tražio da posjeduje moja životna saputnica? Napisah deset osnovnih osobina koje sam želio, a zatim upitah sebe: koliko od ovih deset osobina posjeduje moja sadašnja supruga? Tako mi Boga, dragi brate, bio sam iznenađen prepoznavši osam od deset osobina kod nje. Osjetio sam kao da sam bio u nekom mraku i kao da mi je neko donio svjetlost. Obuzela su me čudna osjećanja – mješavina sreće što sam shvatio ovo i gnjeva prema sebi jer nisam bio svjestan Allahove blagodati koju mi je podario.
Prekorih se govoreći: Kakva želiš da bude tvoja supruga? Savršena? Takva će biti u Džennetu, ako Bog da! Zar želiš prkositi pa izgubiti sreću i kažnjavati ženu koja ni u čemu nije pogriješila osim što je tebe za životnog saputnika izabrala!? Kada sam završio ovaj iskreni razgovor sa samim sobom, koji je trajao oko dva sahata, a u kojem sam otpočeo suđenje sebi i svom nefsu, Allah mi je učinio jasnim odgovore koji su mi bili nejasni. Vratio sam se svojoj ženi žudeći za njom kako prije nisam žudio.“
Obazrivo ga upitah: „I, kakva je bila tvoja situacija sa suprugom nakon toga?“
Odgovori mi smiješeći se: „Doživio sam sa svojom suprugom ponovni početak braka, on je, po mom mišljenju, temelj bračne veze. Pročitao sam u jednoj knjizi kako je neki čovjek došao jednom psihologu žaleći mu se kako ne može povratiti ljubav prema svojoj ženi kao što je bila prije, te da je njihovu ljubav napao ‘karcinom’ koji je izjeda tako da je u posljenje vrijeme već ‘na izdisaju’. Psiholog mu je smireno odgovorio: ‘Lijek za to je sasvim jednostavan.’ Čovjek ga uzbuđeno upita: ‘A koji je to lijek?’
Psiholog odgovori: ‘Voli svoju suprugu.’ Čovjek ga zapanjeno pogleda viknuvši: ‘Došao sam kod Vas žaleći se da ljubav među nama iščezava, a Vi mi govorite da je volim! Zašto sam onda dolazio kod Vas, gospodine?’ Ljekar mu odgovori: ‘Voli svoju suprugu.’ Čovjek, izgubivši strpljenje, reče: ‘Recite mi što ste naumili ili mi vratite novac kojim sam platio ovaj pregled!’ Ljekar mu odgovori smiješeći se: ‘Recite mi, gospodine, jeste li voljeli svoju suprugu prije?’ ‘Previše sam je volio.’ – reče. ‘A šta si činio kako bi joj dokazao svoju ljubav?’ – upita ga ljekar. ‘Kupovao bih joj poklone, ručali bismo ili večerali na nekom mirnom mjestu ili na obali mora…’ ‘Dobro.’ – reče doktor – ‘Sve što želim od tebe jeste da u toku sljedećeg mjeseca radiš to isto!’ Čovjek posluša i ode.
Poslije mjesec dana došao je ljekaru zahvaljujući mu i hvaleći se da se ljubav između njega i njegove supruge opet povratila.
Ovaj primjer predstavlja podstrek za bračnu vezu koja je aktivna. Iskre velike ljubavi se ne nalaze samo u srcu moje žene, već i u mom.“ Smijući se, upitah ga dalje: „Želiš li kazati da ljubav, kakvom je predstavljaju filmovi i ‘romantične’ serije, ne čini osmijeh, potom dogovor, a onda sastanak?“ Obazrivo mi je odgovorio: „Velika istina koju sam otkrio, a koja me čini sretnim tokom cijelog mog bračnog života jeste ta da je ljubav dogovor, opraštanje i međusobno razumijevanje, ne podliježe pravilu: ‘daj mi da bih ti dao’ ili ‘oko za oko, zub za zub’. Ne, ona predstavlja neograničeno davanje, beskrajno žtrvovanje. Vidjet ćemo se sutra, puno sam poželio svoju ženu, svoju huriju. Selam!“
Odlomak iz knjige: “Onima koji vole” Kaimel-Šazil
Pročitajte:
Narodžbe na web stranici izdavačke kuće Kelimeh kelimeh.com
Akos.ba
