Eko ćurke Zume Bijedić iz Brčkog: Projekat koji može zaposliti 10.000 ljudi

Godinama sama krči put u životu Obnovila je porodično imanje u Brčkom i pokrenula vlastiti biznis. Kaže da bi kroz projekat uzgoja eko ćurki mogla zaposliti 10.000 ljudi u BiH, ali ne nailazi na razumijevanje nadležnih.

Na svojoj farmi u brčanskoj Dizdaruši Zuma Bijedić, biotehnologinja, godišnje proizvede 20 tona ćurećeg mesa koje prodaje domaćim prerađivačima. Godinama traži način da svoj ekološki zdravi proizvod izveze u EU. Osmislila je inovativni projekat koji bi omogućio zapošljavanje oko 10.000 ljudi u BiH, ali je sve zastalo u blatu prošlogodišnjih poplava i bh. birokratije. “Radi se o prirodno hranjenim ćurkama. Čisti organski uzgoj. Apsolutno organska proizvodnja ćurećeg mesa, za šta imam HACCP certifikat. Nijemci mi dali priznanje i potvrdu. Znam kako jeftino proizvesti zdravo ćureće meso i to bi bilo dragocjena mogućnost izvoza za BiH”, kaže za Deutsche Welle ova uporna žena.

Zumin životni put posebna je priča koja tek donekle ilustruje njenu snagu i upornost. Kaže da se rodila u Jugoslaviji, u Prijepolju, u porodici Husović. “Majka mi je Crnogorka, a otac se zbog posla doselio u Brčko. Ovdje sam izvjesno vrijeme išla u školu, a onda sam nastavila dalje. Nakon Tuzle, suprug Hajrudin i ja radili smo u Iraku u vrijeme kada se ta zemlja izgrađivala. Gradile su se brane i irigacioni kanali”, prisjeća se Zuma predratnog vremena, ali i porodične tragedije: “Nakon pet godina provedenih u Aziji vratili smo se i na godišnjem odmoru suprug se razbolio. Otkazala su mu oba bubrega, nakon čega je 17 dana bio u komi, a poslije je 5,5 godina bio paraplegičar. Pokušala sam mu dati bubreg, ali nije odgovarao. Ostala sam udovica u 33. godini. Neko vrijeme bila sam bez posla, a onda sam se, kao hemičarka, zaposlila u Novom Sadu, gdje sam se usmjerila na biotehnologiju. Učila sam od stručnih ljudi, sticala nova znanja”.

Nema napretka bez proizvodnje

Rat je provela u Vojvodini, a onda se 1997. vratila u Brčko, da bi bila uz bolesne roditelje, također povratnike. “Ja sam žena Balkana i jedno vrijeme bila sam niko, čak i bez dokumenata. Pomogli su mi Amerikanci da vratim devastiranu kuću, ali nisam imala od čega da živim. Oba roditelja bila su bolesna i odlučila sam ostati uz njih. Ovdje su svi mislili da mogu živjeti od uslužne djelatnosti pa su otvarali kafane, trgovine. Znala sam da to ne može tako. Ne može biti trgovina koliko kuća, tu nema novca. Ako ne bude proizvodnje i dodatne vrijednosti, neće biti napretka. Tražila sam neku mogućnost da radim, a onda shvatila da postoji dovoljno zemljišta koje se može iznajmiti, možda i kupiti. Kako sam počela, tako i danas sve radim sama, osim teških fizičkih poslova utovara i istovara, za koje angažujem ljude na dnevnicu”, kaže Zuma.

Krenula je od nule 2001. godine, sa šupom od drveta i kolicima iz humanitarne pomoći. Znala je kako prirodno hraniti prvih stotinu ćurki, a novčano joj je pomogao brat koji je radio u Austriji. Od međunarodnih organizacija dobila je krunjač i mješaonicu hrane, sasvim slučajno, nakon što ju je neko od međunarodnih službenika vidio kako gura kolica puna kukuruza. Prve količine ćurećeg mesa prodala je privatnoj mesnici u Sarajevu. Dio po dio gradila je svoju farmu. Vremenom je nabavila hladnjaču i sušaru. Već 2004. godine osniva Udruženje “Eko purka”, koje sa 33 kooperanta dostiže proizvodnju od 240 tona ćurećeg mesa. “Ali, nije dugo trajalo. Uništila nas je prerađivačka industrija. Uzimali su robu, nisu na vrijeme plaćali, a mi smo morali uzimati kredite i to one nepovoljne. Da mi je tada bio jedan razvojni kredit sa razumnom kamatom!… Ipak, napravila sam farmu, napravila kuću, kupila zemljište i meni je to dovoljno, ali vjerujem da mogu nešto učiniti i za druge, za državu“, tvrdi Zuma.

Traže se poslovni partneri

“Za 12 godina osmislila sam inovativni projekat i napravila farmu koja u tri turnusa godišnje može uzgojiti preko 2.000 ćurki. Ali, od prošlogodišnjih poplava ona ne radi punim kapacitetom jer Vlada (Brčko Distrikta, op.a.) nije htjela da me obešteti. Imala sam veliku štetu i teško se oporavljam uz ucjenjivačke kredite. Pri tome, ukinuti su i povoljni podsticaji za proizvodnju ćurećeg mesa, što nije samo mene pogodilo”, ističe i dodaje da, zbog neuređenosti države, nije moguć izvoz u EU. Zbog toga je osmislila veliki, inovativni projekat organskog uzgoja ćurki, za čiju realizaciju traži ozbiljnog investitora, poslovnog partnera. Osnova projekta je moto “Prepiši iz prirode”, što, kaže Zuma, znači da su izbjegnute hemijske supstance kojima se narušava imunitet žive jedinke.

“Projekat se zasniva na uštedama u proizvodnji i prilagodljiv je klimatskim promjenama koje su evidentne. Postoji proračun prve farme, a stotinjak takvih farmi zapošljavalo bi desetak hiljada ljudi i popravilo imidž naše zemlje“, smatra Zuma Bijedić koja na svom imanju ima i malu plantažu aronije koju planira proširiti.

“Ja sam protiv nekvalitetne hrane jer ona ljudima samo šteti. BiH sa ovakvom vodom, sa ovako čistom zemljom, sa geografskim položajem i dobrim projektima može proizvesti kvalitetnu organsku hranu za domaće i za evropsko tržište. BiH je zemlja koja organsku hranu može proizvoditi jeftinije nego konvencionalnu, samo moramo biti otvoreni za ulagače, za svijet, i ne smijemo dozvoliti da naše političke elite, bez potrebnog znanja, tvrde ovo je sve naše zapravo njihovo. Samo stručni i sposobni mogu ići naprijed, ako treba i ispred vremena, a možemo biti prepoznatljivi i prodati sve što proizvedemo”, zaključuje Zuma.

DW