Bihać: 139 žena, djevojaka i djevojčica formirale srebrenički cvijet pod motom “Bijela marama za sjećanje na Srebrenicu”
Ženska edukativna organizacija Iskre je jučer, 07.jula 2015., bila učesnica Performansa 8372… koji je organiziran na stadionu Jedinstvo u Bihaću povodom 20. godišnjice od genocida u Srebrenici.
Izvođenje Performansa 8372… sa oko 400 učesnika sastojalo se od 3 cjeline: formiranje brojeva 8372… u organizaciji inicijatora performansa Planinarskog društva Horizont pomoću učesnika Marša mira i to planinara, biciklista, motorista i atletičara, potom izvedba jezive tačke sportskog plesnog centra Virus i formiranje jedinstvenog bijelog cvijeta “Sjećanje” u organizaciji ŽEO Iskre. Performans je popraćen Himnom Bosne i Hercegovine i Srebreničkim infernom. U vrijeme performansa bio je obezbijeđen i avionski snimak.
Noseći bijele marame i bijelu odjeću 139 žena, djevojaka i djevojčica su formirale srebrenički cvijet pod motom “Bijela marama za sjećanje na Srebrenicu”. U ovom velikom danu i historijskom događaju zemlja Bihaća je na svom reveru Jedinstvo nosila do sad najveći srebrenički cvijet. Organizacija Iskre je svoje obilježavanje 20. godišnjice od genocida uveličala i defileom do centra grada Bihaća. Kao učesnica u Performansu 8372… organizacija Iskre je odala počast šehidima Srebrenice, pokazala solidarnost sa majkama, suprugama i kćerkama nevino stradalih žrtava 11. jula 2015.godine i poslala poruku da je minimum minimuma za kvalitetniju budućnost i suživot, pravedno definisanje prošlosti kao genocida.
Genocid u Srebrenici je jedna tužna i tegobna priča. Masovne grobnice su druga tužna i tegobna priča. Činjenica da su grobnice skrivene i da otežavaju ionako teško stanje preživjelim porodicama žrtava je treća priča. Preživjeli u Srebrenici koji kupe posmrtne ostatke i svaki pronađeni dio tijela iznova žaluju i odboluju su četvrta priča. Da preživjeli u Srebrenici žive smrt 20 godina su peta priča. Silovane majke, supruge i kćerke su šesta priča. Načini na koje su žrtve ubijane: klanje, davljenje, masakriranje, mučenje, su sedma priča. Srebrenica ima 8372 priče i još onoliko priča koliki je broj ožalošćenih. I još onoliko priča koliki je broj posmrtnih ostataka. I još onoliko priča koliki je broj prolivenih suza. I još onoliko priča koliki je broj strahova, tuge, bolova, vrisaka, jecaja, uzdaha, žalosti, za prolivenom krvlju šehida. I još onoliko priča koliko je njihovih kapi krvi. To je priča koja nikad neće biti ispričana. I to je priča nepojmljiva ljudskom razumu i shvatanju.
DA SE NE ZABORAVI! DA SE NIKAD NIKOME NE PONOVI SREBRENICA!
U znacima počasti i solidarnosti, Ženska edukativna organizacije Iskre iz Bihaća.
Akos.ba
