Završeni istraživački radovi na najstarijoj maglajskoj džamiji Sukijji
Jučer je, nakon devet radnih dana, završena prva faza sondarnog istraživanja boje i maltera na zidovima maglajske džamije Sukijje. Većina radova bila je usmjerena na enterijer, unutrašnje zidove i drvorezne ukrase, s određenim provjerama vanjskih strana zidova i okružja objekta.
Cilj istraživanja bio je prvobitno otkrivanje slojeva, dosadašnjih nanosa, dogradnji i popravki kroz dugogodišnju historiju građevine.
“Došli smo do nekih rezultata. Bilo je ostataka, ima ostataka. Naročito jednog sloja kad su u pitanju slikane dekoracije i malteri. Ovo se odnosi na tu veliku intervenciju 1851. godine za koju postoje historijski podaci. To su slikane dekoracije i ukrasi oko prozorskih otvora, oko mihraba, na mihrabu. Onda smo našli kaligrafske zapise oko mihraba i na bočnim stranama na gornjem nivou”, otkrio je mr. Esad Vesković.
Kroz dugogodišnju historiju postojanja na džamiji Sukiji izvođene su određene popravke, dorade, oslikavanja ili ,intervencije’, kako ih struka naziva. Mada je mnogo toga i godina prošlo, primjetni su presjeci dorada i vrlo lahko su uočljive naknadne aktivnosti. Struka potvrđuje da se na vjerskim objektima nisu inače vršile radikalne promjene ili dorade. “Sreća naša pa nije tako”, zaključuje mr. Vesković.
Posebna zanimljivost, ako uzmemo dosada viđenu malterisanu spoljašnjost džamije, jeste otkriće da je komplet donji dio rađen od kamena, a što je ujedno sačinjavalo prvobitni vanjski izgled. Od nivoa mahfila, drugi sprat, izgrađen je od drvene građe, te popunjen ćerpičem i ciglama.
Na drvenim konstrukcijama mahfila zastupljene su ukrasne izvedbe, bojene, a oko gornjih prozora na zidu je ukrasni plavo-crveni/narandžasti okvir.
Arhitekta Robert Stergar boravio je jučer prvi put u Sukijji. Na pitanje o dolasku do prvobitnog stanja ističe da ,,ćemo se truditi da priđemo tome što više možemo. U tom kontekstu je naš zadatak!”. Također, potvrđuje kako kroz historiju nisu urađene dramatične promjena niti noviteti u samoj arhitekturi građevine. Munara je bila drvena, nešto manja nego sadašnja, izlazila iz krova, uglavnom pokrivena šindrom. Visina i širina prozora će biti u konačnici manja, jer su tadašnji okviri bili specifičnih dimenzija.
“Starost džamije se može datirati sa starošću kada su Turci ušli u tvrđavu. Ovo je po svom tipu bila vojna džamija. Oni su morali negdje obavljati svoju službu” – analogijom povezuje dr. Muhamed Hamidović.
“Mislim da ovaj prostor (mjesto nekadašnjeg mekteba ispod džamije) ispod ovoga zida nudi svakakvih informacija koje treba prvo iskrčiti.” – primjećuje dr. Hamidović navodeći kako je u razgovoru s Izudinom ef. Kruškom, glavnim maglajskim imamom, locirao temeljne ostatke spomenute građevine koja će svakako ući u budući plan cjelokupnog kompleksa džamije.
Shodno historijskim podacima o misionarstvu u vrijeme turske vladavine, pojedinim kaligrafskim radovima i obliku mahfila, dr.Hamidović pretpostavlja da je služila kao tekija. “U to vrijeme su Turci imali derviški red…da su to prvi ljudi koji su došli, misionari”, komentira navodeći smjernicu kao podatak koji treba posebno prostudirati.
Krdžalić Emir, prof. arapskog jezika, preveo je za naš portal otkriveni natpis na mihrabu, a koji glasi: ,,I kad god bi joj Zekerija u hram ušao…”. Ovaj tekst, dio kur’anske rečenice, je često pisan motiv u mihrabima, a kontekstualno je povezan s događajem koji se navodi u Kur’anu. Iznad mihraba, u nivou drugog sprata, otkriveni su natpisi ,,Allah” i “Muhammed”.
Dr. Hamidović ističe da su ulazna vrata Sukijje jedinstven primjer u BiH, te da po svojoj starosti i vrijednosti mogu biti čak i zaštitni znak Maglaja.
“Mi smo našli više toga nego što smo očekivali.”, dodao je rukovodilac tima mr. Esad Vesković.
Mnogo otkrića očekuje se u narednim fazama radova s velikom nadom u konačni kompleks koji će u Starom gradu ponuditi neodoljivu vjersku, kulturno-historijsku i turističku ponudu.
rijaset.ba
