Sjećanje na dane provedene u fočanskom zatvoru
Zabilješke iz zatvorskih dana
“Nisam mogao govoriti, ali sam mogao misliti i odlučio sam da tu mogućnost iskoristim do kraja. Isprva sam samo vodio neke rasprave u sebi o svemu i svačemu i u mislima komentirao pročitane knjige i zbivanja napolju. Zatim sam počeo ponešto da bilježim, isprva kriomice, a onda sam se sasvim ‘ ubezobrazio’, sjedio, čitao i pisao. Tako je nastalo trinaest mali sveščica, formata što ih tehničari zovu A-5, sitno pisanih i namjerno nečitkih… Prvih godinu dana nisam ništa pisao niti mogao pisati. Ta godina je prošla u istrazi, suđenju i prilagođavanju. Mislim da su prve bilješke nastale početkom 1984., a zatim se nastavljale iz dana u dan skoro pet godina. Posljednja, koliko vidim, nosi broj 3676 i datum 30. septembar 1988. To su bili dani kada je preda mnom stajalo još skoro 13 godina zatvora. I kada mi je smrt bila jedina nada. Ovu nadu sam skrivao u sebi kao kakvu veliku tajnu koju samo ja znam i koju mi ONI ne mogu uzeti… Možda ne bi bilo na odmet da ispričam jedan detalj u vezi sa ovim bilježnicama, jer ilustrira atmosferu u zatvoru. Kada bih ispunio jednu svesku, nisam je stavljao u svoj ormarić. Deponirao bih je kod jednog kolege-zatvorenika, koji je tu bio zbog ubistva. Tako je samo jedna sveska, ona ‘u radu’, mogla biti zaplijenjena. Naime, uprava zatvora je povremeno vršila pregled naših ormarića tražeći ‘opasne stvari’. Opasne stvari su bile oružje i – rukopisi. Pregledu su podlijegali svi podjednako, samo što smo mi neki bili ‘više jednaki’. Ormarić moga drugara ubice – bijaše seljak-pregledali su sasvim ovlaš. Negdje pred kraj zatvora desetak ovih bilježnica iznio je u kutiji za šah jedan drugi drugar sa robije, Veselin R., inače osuđen za falsifikat. Kada je pošiljku predao mojoj djeci, odbio je da primi novčanu nagradu. Ljudi koje zovemo kriminalcima, ponekad uživaju izvjesnu popularnost i simpatije u svojoj sredini. Razlog tome je što obično znaju za drugarstvo i što su spremni da rizikuju. Neki tzv. ‘fini’ ljudi vrlo su često lišeni tih kvaliteta.” (Alija Izetbegović.; Sarajevo, 1999.)
ZABILJEŠKE IZ FOČANSKOG ZATVORA…
“Postoji razlog što sve ovo izdržavam. Taj razlog je jedan jedini, ali dovoljan: moram.” (89)
”Kada si na robiji, imaš samo jednu želju: slobodu. A ako se na robiji razboliš, tada ne misliš o slobodi nego o zdravlju. Zdravlje je, dakle, preče od slobode.” (304)
”Između tuge i ravnodušnosti, izabrat ću tugu.” (695)
”Da bi čovjek mnogo čitao, mora da bude ili vrlo bogat, ili sasvim siromašan’, veli jedan slavni filmski režiser. Ja bih dodao: ili robijaš (u mojem slučaju).” (998)
Za Akos.ba priredila: Elma Fetić-Čehajić
