Jeste li i vi od onih koji brzo ‘planu’: Naučimo kako odgoditi reakciju
Koliko puta ste požalili što ste u nekoj svađi planuli, što ste reagirali emocionalno, rasplakali se kada ste to najmanje htjeli ili izrekli neku prijetnju i požalili iste sekunde…?
Da su mi one godine i ova pamet… Da sam barem promislila/o… Zvuči poznato? I sebi i drugima napraviti ćemo veliku uslugu ako naučimo odgoditi svoje reakcije. Ne radi se samo o reakcijama ljutnje i bijesa, nego i o onima kada nismo u stanju reći ‘ne’ i sličnim situacijama. Na poslu, u obitelji, sa prijateljima. Šta učiniti? Odmaknuti se i pričekati da vrijeme ‘ohladi glavu’. Tada se na situaciju gleda kroz druge naočale – racionalnije, mirnije, staloženije.
To naravno, ne može doći samo po sebi. Treba vježbati. Razmišljajte o onome što i kada govorite. Vježbajte odgodu u svakodnevnim situacijama. Rečenice poput ‘moram razmisliti o tome’, ‘razgovarati ćemo kasnije’, ‘nisam spremna/an za razgovor, možemo li kasnije’ i sl. neka na mala vrata uđu u vašu svakodnevicu.
U međuvremenu (u vremenu između zadnjeg i predstojećeg razgovora) možete otići u šetnju, razbistriti glavu na svježem zraku i razmisliti o određenoj situaciji ili problemu. Prođite cijeli scenarij u svojoj glavi, postavljajte si pitanja, odgovarajte na njih i zamišljajte. Možda vam se ovo čini beznačajnim, ali nije. Odgođene reakcije znače manje natezanja i kontraproduktivnih svađa, a više zadovoljstva sobom.
Mi muslimani imamo divan uzor u našem Poslaniku, s.a.v.s., koji je rekao: „Kada se neko od vas naljuti, a bude stojao, neka sjedne. Ako ga ljutnja ne prođe, neka legne“.
Poslanik, s.a.v.s., nas također savjetuje: “Ljutnja je od šejtana, a šejtan je stvoren od vatre. A vatra se, doista, gasi vodom, pa kada se neko od vas naljuti neka se abdesti”
Prenosi se da je jedan čovjek rekao Selmanu el-Farisiju: „Ja ne mogu sebe kontrolisati kada se naljutim“. On mu reče: „Onda kontroliši jezik i ruke“ . Dakle, ako ne možeš kontrolisati svoja osjećanja i srdžbu onda možeš kontrolisati jezik i ruke. Nemoj govoriti ružne riječi i nemoj rukama priuštiti drugom zlo i povrjede.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., takođe je rekao: „Allahu je najdraže kada rob u nastojanju pridobijanja Njegovog zadovoljstva suzbije svoj bijes“.
Uzvišeni Gospodar u Kur’anu kaže: „Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni. A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i zna sve“ (Fussilet: 34-36).
U prisustvu Vjerovjesnika, s.a.v.s., su se posvađala dva čovjeka. Jedan je riječima izružio ovog drugog i on se od ljutnje sav zacrvenio. Tom prilikom Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče: „Ja znam jednu riječ – kad bi je on izgovorio srdžba bi ga napustila; ta riječ je: E’uzu billahi mineš-šejtanir-radžim (Uutičem se Allahu od prokletog šejtana)“ .
Izvori:
prakticanzivot.com
monteislam.com
Za Akos.ba pripremila: A.M.