Čovjek i zagađenje okoline: ‘Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru’

Čovjek plaća cijenu štete koju stoljećima nanosi okolini i prirodi. Oni koji, svojim individualnim ambicijama, željom za većom zaradom, ljenošću, neodgovornošću, prirodi nanose štetu, gube iz vida da su i sami dio te prirode i činjenicu da će se posljedice takvog destruktivnog odnosa prema prirodi vratiti i njima samim. Može se reći da je formiranje svijesti o okolini kod ljudskog roda (ili u najmanju ruku kod značajnog dijela tog roda), koji je mnogo trpio zbog štete što ju je stoljećima nanosio svome okruženju, skorijeg datuma.

Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On dâ da iskuse kaznu zabog onoga što rade, ne bi li se popravili. (30:41)

Nakon 70-ih godina proteklog stoljeća u svijetu je u velikoj mjeri došlo do osjetljivosti na problem kvaliteta životne sredine i to pitanje se, pod imenom nauke o životnoj sredini (ekologija) uveliko počelo razmatrati na naučnoj razini.

Činjenica da u vremenu i prostoru, u kome niko nije mogao tvrditi da će doći do buđenja svijesti o uništavanju prirode, Kur’an govori da će se, ”zbog toga što ljudi rade, pojaviti metež na kopnu i na moru, i da će ljudi iskusiti kaznu onoga što rade”, da Kur’an skreće pozornost na ishod toga, predstavlja vrlo važnu lekciju. (Arapska riječ ”bahr” u ajetu smo preveli kao ”more”, ali ona se svakako odnosi na sve velike vodene površine, poput jezera i rijeka.)

Danas svi vrlo dobro znamo da ne možemo grubo postupati prema prirodi, da će nas koštati ukoliko se odvažimo na to. Osim toga, saznali smo i da se štete i zagađenja koja čovjek pričinjava okolini štete cijelom planetu; i morima i kopnima.

Iz tog razloga, niko, o ovom pitanju, ne može reći kako može raditi što želi i da se to nikoga ne tiče. S obzirom da je priroda poklon koji je svima nama Allaha, dž. š., dao, onda je naša zajednička obaveza da zaustavimo one koji je narušavaju.

ŠTETE KOJE SE NANOSE OKOLINI

Tačno je da je Industrijska revolucija iz XIX stoljeća u najvećoj mjeri doprinijela zagađenju životne sredine. Pogrešno je, međutim, vjerovati da je zagađivanje okoline počelo tada. Ono je prisutno još od davnih vremena, ali se u posljednje vrijeme aktualizirala ekologija i ekološka svijest. Ilustracije radi, namjerno paljenje šuma predstavlja jedan od načina na koje je ljudski rod stoljećima nanosio štetu prirodi. Paljenje šuma je bio jedan od glavnih uzroka bolesti poput zapaljenja sinusa i antrakoze, od kojih su, tokom duge povijesti, ljudi često obolijevali. Sumnjamo, međutim, da su ljudi, koji to rade, svjesni da je narušavanje prirode, koje čine sopstvenim rukama, razlog tih bolesti.

Ispostavilo se da je zagađenost okoline bila značajan problem i u Srednjem vijeku. Bacanje ljudskog izmeta ispred kuća predstavljalo je toliki problem u Engleskoj da su se od 1345. godine sa 2 šilinga počeli kažnjavati oni koji to čine. Philippe Auguste bio je kralj koji je u Francuskoj u XII stoljeću prvi naredio čišćenje otpada sa ulica. Nakon toga, narod, koji je svoj izmet bacao u tekuće vode, zagadio je izvorišta pitke vode. Prvi poznati zakon o zaštiti okoline usvojio je u Engleskom parlamentu, 1388. godine. Prema tom zakonu, izmet se neće bacati na ulicu i tekuće vode. Čelnici koji ne budu primjenjivali aktualni zakon bit će prijavljeni kraljevskom pomoćniku. To je bio prvi zakon koji su donijeli ljudi radi prevencije zagađenja okoline koje je dostiglo nepodnošljive dimenzije, a bilo je djelo ljudskih ruku.

Industrijalizacijom u XIX stoljeću, situacija je postala zastrašujuća. Metalurgija i željezare u svim industrijskim zonama zagadile su i tlo, vodu i zrak. Najpoznatiji pisani dokazi zagađenja Londona jesu romani Charlesa Dickensa i tekstovi komunističkog teoretičara Friedricha Engelsa. U belgijskoj dolini Mosa su, 1930. godine, od zagađenosti zraka umrle 63 osobe. Nesreća koja se 1952. godine dogodila u Londonu, bila je mnogo veća.
Preko 4000 osoba umrlo je zbog otežanog disanja, koje je bilo rezultat ljudskog zagađivanja prirode.

Ni danas situacija nije mnogo bolja. Možda se ne susrećemo sa ovako masovnim katastrofam, ali, prema informacijama Svjetske zdravstvene organizacije, skoro milijardu ljudi je direktno ugroženo zagađenošću zraka. Nemoguće je ustanoviti koliko je osoba u prošlosti doživjelo zdravstvene probleme od smeća koje se godinama istresalo u mora. Povrh svega, ni danas se nije sasvim prekinulo sa praksom odlaganja smeća u mora. Zagađenje mora, koje ubija podvodni živi svijet i otvara put gomilanju štetnih materija u njihovim organizmima, na kraju opet nanosi štetu ljudskom rodu. Sva ova zagađenja danas se prihvataju kao značajni uzročnici mnogih ozbiljinih oboljena poput raka.

Iz navedenog možemo zakjučiti da je jedan od najvećih neprijatelja ljudskog roda kroz povijest čovječanstva upravo zagađenje okoline. Veoma je značajna činjenica što na ovaj problem Kur’an upozorava u vrijeme kada još nije bila formirana svijest o okolini, niti je zagađenje okoline postojalo kao ozbiljan problem. Kur’an nije napisan pod utjecajem svijesti zajednice, sociološke strukture i vremena iz kojeg potječe, kao što su knjige napisane ljudskom rukom. On je od Allaha, dž. š., Gospodara vremena i svih ljudi. Iz tog razloga, Kur’an prenosi saznanja do kojih se nije došlo u vremenu njegove objave, kako prošle, tako i buduće probleme.

Čovjek je taj koji sam sebe uništava, kao što je to u ajetu i rečeno. Kur’an je opomena kako bismo ispravili svoje ponašanje. Koliko, kao ljudska zajednica, korigiramo ono što činimo sopstvenim rukama, toliko ćemo se sačuvati od nedaća koje nas mogu zadesiti. Iz tog razloga, mislimo da će biti od velike koristi da na neki način pružimo podršku svima koji se zalažu za očuvanje ekološke ravnoteže i rade na podizanju ekološke svijesti svakog pojedinca u društvu.

kuranskifenomeni.com