Mojoj svekrvi: Izvini, pogriješila sam

Uvijek si podrivala moj autoritet. Davala si im sve što su željeli. Nikada nisi rekla ‘ne’ kada su nešto tražili.

Drugu porciju deserta. Slatkiš prije večere. Dodatnih nekoliko minuta u kadi. Novac za sladoled.

Koliko sam se borila da ti pokažem poštovanje i zahvalnost  dok sam pokušavala da se uvjerim da nisi razmazila moju djecu. Mislila sam da ćeš ih pretvoriti u ‘sebična derišta’ dajući im sve što su htjeli.

Mislila sam da se nikada neće naučiti strpljenju, da razmjenjuju, da dijele, jer si im ti ostvarivala sve želje čim bi otvorili usta i pokazali.

Ti si držala svaku od mojih beba dugo nakon što bi zaspali. Zar nisi shvatala da je potrebno da nauče da zaspu sami?

Trčala si do njih čim bi napravili najmanji zvuk. Kako će ikada naučiti da se sami umire?

Bila sam ljuta na tebe jer si im kupovala najbolje i najskuplje poklone na njihove rođendane i za praznike. Kako bih se mogla takmičiti s tobom? Šta misliš kakav je to osjećaj kada znaš da najbolji pokloni, oni kojih će biti najuzbuđeniji i najozareniji, neće biti od njihovih roditelja?

I koliko su voljeli da provode popodneva s tobom. Spremala si njihova omiljena jela za ručak- tri različita jela za tri različita dječaka. I uvijek si imala malo iznenađenje. Poklon, slatkiš ili kolač. Ja nisam željela da te povezuju sa poklonima i slatkišima. Mislila sam da treba da te vole zbog tebe. Pokušala sam da ti kažem, ali nisi slušala. Nastavila si da ih maziš na svaki mogući način.

Provela sam dosta vremena pitajući se zbog čega radiš sve ove stvari i kako da postignem da to umanjim. Znam da bi nene trebale da ‘razmaze djecu’, a onda ih pošalju kući, ali ti si bila…smiješna.

Sve dok nisi otišla.

Morala sam zagrliti svoje dječake i reći im da je njihova nena umrla. To nije izgledalo moguće – ti si trebala biti tu tokom svih drugih njihovih posebnih trenutaka – maturskih, dodjela diploma, vjenčanja. Ali oni su prerano i iznenada izgubili svoju nenu.  Oni nisu bili spremni da se s tobom oproste.

Tokom tih godina kada sam željela da prestaneš da ih maziš, nikada nisam mislila o tome koliko ih voliš. Toliko puno da si to pokazivala na svaki mogući način. Tvojim kuhanjem. Poklonima. Slatkišima i kolačima. Svojim prisustvom. Načinom na koji si se prisjećala svakog detalja posebnih trenutaka, da li se radilo o savršeno uhvaćenom trenutku na igralištu ili slatkom i disharmoničnom pjevanju na školskoj priredbi. Tvoja “neninska” ljubav prema njima nije imala granica. Tvoje srce ih je obasipalo ljubavlju na svakom mogućem mjestu – tvojoj kuhinji, tvom novčaniku, tvojim riječima i tvojim neumornim rukama.

Besmisleno je sada zadržavati se na žaljenju, ali često razmišljam o tome koliko sam griješila. Pogrešno sam doživljavala tvoju velikodušnost. Mojoj djeci, sada tinejdžerima, jako nedostaješ. I njima ne nedostaju tvoju pokloni ili tvoj novac. Njima nedostaješ ti. Nedostaje im da potrče kako bi te pozdravili na vratima i zagrlili te prije nego što uđu. Nedostaje im da pogledaju na tribinu i ugledaju tebe, jednog od njihovih najvećih navijača, kako se smiješiš  i čekaš da uhvatiš njihov pogled. Nedostaje im razgovor s tobom i da čuju tvoje mudre riječi ohrabrenja i ljubavi.

Da mogu još jednom da razgovaram s tobom, rekla bih ti da svakog dragocjenog trenutka, svaki put kada dođu na novu prekretnicu, i svakog puta kada me zadive svojom upornošću, talentom ili pobjedom, ja pomislim na tebe. I ja bih željela da možeš da im se vratiš.

Vrati se i voli ih još jednom, kako niko drugi na svijetu osim nene ne može. Ponesi svoje slatkiše i iznenađenja. Nagradi ih poklonima za najmanja dostignuća. Mukotrpno spremaj njihova omiljena jela. Vodi ih tamo gdje žele ići. Samo zbog toga što ih voliš.

Cijelim srcem bih željela da možeš da se vratiš.

Sjedi pored mene na tribinama beskrajno dugo. Vrati se i gledaj njegov odlučni stav, njegov potpuni trud i njegove nervozne rituale. Mogle bismo proučavati lice mog dječaka, i obje bi znale bez sumnje da li je uvjeren, prestrašen, žedan ili mu je dosadno.

Vrati se i slušaj zvuke njegovog saksofona, i gledaj njegovo lice sa mnom. Obje znamo koje su njegove omiljene pjesme samo po njegovim očima dok ih svira. Posmatraj ga sa mnom dok se vrpolji u stolici, razmjenjuje poglede sa prijateljima i uzdahne s olakšanjem nakon završetka svake pjesme.

Vrati se i slušaj njegov glas dok pjeva bas u srednjoškolskom horu. Uživaj dok pjeva cijelim svojim srcem i dušom. Njegove zelene oči svijetle sa strašću, a onda ih polahko zatvara kod dužih nota.

Mogla bih te samo pogledati i znati da ih niko ne voli toliko kao ti ili ja.

Vrati se i posmatraj ga dok hoda u kapi i kaputu. Posmatraj kako mu vjetar podiže kosu s lica, i budi zadivljena zajedno sa mnom kakav muškarac postaje. Stoji pored mene dok se, bez ijedne riječi, istovremeno pitamo kako godine brzo prolaze.

Što više čeznem da se vratiš, više shvatam da nas na neki način, nisi ni napustila.

Sada razumijem. Znam da si ih voljela na svaki način na koji si mogla. Znam da ti je to što si bila njihova nena dalo radost i svrhu. I naravno znam da se nećeš vratiti, ali znam da će tvoja ljubav prema njima uvijek ostati. Tvoja ljubav ih je izgradila i zaštitila na načine koji se ne mogu opisati. Tvoja ljubav ima velikog udjela u ono što su sada i ono što će postajati dok odrastaju. Za sve ovo, i za svaku poslasticu i poklon, za svo vrijeme kada si ih duže držala ili previše tješila, ili kada si im dopuštala da ostanu do kasno, uvijek ću ti zahvaljivati.

I željela bih da si to mogla sve uraditi još milion puta.

Napisala: Tina Plantamura

Prijevod:  IslamBosna.ba