Šejh El-Karadavi izdaje fetvu i opisuje situaciju u Egiptu

Vadžib je podržati izabranog predsjednika Mursija

Zahvala pripada Allahu, neka je salavat i selam na našeg predvodnika Muhammeda, Allahovog Poslanika i na ostalu njegovu braću vjerovjesnike i poslanike, na njihove porodice i drugove i na sve one koji ih slijede do Sudnjeg dana.

Donosim ovu fetvu svim komponentama i kategorijama egipatskog naroda, onima koji prihvataju Allaha džele šanuhu za Gospodara, islam za vjeru, Kur'an za putokaz i vodilju, Muhammeda sallallahu alejhi ve alihi ve sellem za poslanika i vjerovjesnika, onima koji sveobuhvatni, potpuni, uravnoteženi i umjereni islamski šerijat uzimaju za referencu i oslonac onda kada se pomute stvari i zakompliciraju problemi, onda kada usred zbunjenosti, ljudi ne mogu pronaći ništa bolje od Allahove knjige i Poslanikova sunneta. „A onaj kome Allah ne da svjetlo, neće svjetla ni imati.“ (Nur, 40)

O čemu se radi?

Suština ove moje fetve s kojom se slažu mnogi učenjaci sa Al-Azhara u Egiptu, alimi iz arapskog i islamskog svijeta, te ulema Svjetske unije muslimanskih učenjaka kojom predsjedavam je sljedeća:
 Egipćani su 30 ako ne i 60 godina, živjeli uskraćeni prava da svojom voljom odaberu vlastitog predsjednika, sve dok im Allah nije podario predsjednika Muhammeda Mursija koji je došao kao rezultat njihove dobre volje i slobode izbora. Narod mu je dao prisegu na poslušnost u teškoći i lahkoći, u onome što im je drago i nedrago. Svi su mu dali časnu riječ, što civili što vojnici, uključujući i generala Abdul-Fetaha Sisija koji je obnašao funkciju ministra za odbranu i vojnu proizvodnju u vladi Hišama Kindila. On je pred našim očima položio zakletvu predsjedniku Mursiju da će mu biti odan i poslušan. Takav je bio sve dok nismo vidjeli da se iznenada promijenio, sam sebe je postavio za apsolutnog vladara, smijenio je svog legitimnog predsjednika, iznevjerio povjerenje, stao je na stranu jedne grupe građana protiv druge grupe pod izgovorom da je ova prva mnogobrojnija.

Time je general Sisi počinio grešku, kao i oni koji su ga podržali u tome, i to sa ustavnog i šerijatskog stajališta.

Ustavno-šerijatski stav

Što se tiče ustavnog stajališta, predsjednik koji je nesumnjivo izabran demokratskim putem, mora ostati da vrši svoju dužnost do kraja četverogodišnjeg mandata, ukoliko je u sposobnosti da radi svoj posao i ukoliko ne postoji dugotrajna smetnja.

Kada se desi da pogriješi, što je i sam priznao, onda je obaveza naroda kao i političkih snaga da mu ukažu na grešku, posavjetuju ga i osabure, međutim on i dalje ostaje predsjednik svih građana. Ali da skupina njih izađe protiv predsjednika, poništi ustav i uzme sebi za pravo da bude iznad naroda nije dopustivo. Cijeli takav proces je ništavan, jer su kreirali nekakvu vlast koja nije proizašla od naroda, naprotiv, oni su iznevjerili Allahov zavjet i zavjet nacije. Oni su uništili ono što je postigla revolucija koju je napravio čitav narod, uništili su ono što je gradio ovaj demokratski sistem, sistem za kojim su ljudi vječno žudjeli i sanjali, za kojeg su se žrtvovali godinama i godinama dok ga nisu uspostavili. Prema tome, ustav i demokratski poredak odbacuju sve te neustavne procedure koje su oni proglasili.

A što se tiče šerijatskog stajališta, šerijat kojeg stanovnici Egipta žele za referencu u svojoj građanskoj a ne teokratskoj državi, nalaže svima onima koji vjeruju u njega, poslušnost legitimno izabranom predsjedniku, izvršavanje njegovih naredbi, pozitivno reagiranje na njegove konstrukcije i to u svim segmentima života, ali ukoliko se ispune dva uvjeta:

Prvi je da njegova naredba ne sadrži eklatantnu neposlušnost prema Allahu džele šanuhu. Na to upućuju mnogobrojni hadisi koje bilježe Buharija, Muslim i drugi:

„Slušajte i pokoravajte se, pa makar vam naredbodavac bio abesinski rob, glave poput zrna suhog grožđa.” (Enes b. Malik)

„Ko bude kod svog pretpostavljenog nešto mrzio, neka se strpi, jer, zaista, ko se odvoji od džemata pa makar jedan pedalj, umrijet će džahilijetskom smrću.“(Ibn Abbas)

„Muslimanu je obaveza da sluša i da se pokorava, milo mu ili teško bilo, izuzev onda kada se od njega traži da počini grijeh. Ako mu se naredi grijeh, onda nema slušanja niti pokornosti!“ (Ibn Omer)
„ Zaista je pokornost samo u dobru.“ (Hazreti Alija)
Ovaj posljednji hadis je potvrđen kur'anskim ajetom koji govori o prisegi žena Pejgamberu: „…i da neće ni u čemu što je dobro poslušnost odricati“. (El-Mumtehine, 12)
Ne postoji nijedna situacija u kojoj je predsjednik Muhammed Mursi naredio ijednom građaninu da počini očiti grijeh; naprotiv, demonstracije koje su izašle protiv njega na Tahriru su pokazatelji koji idu njemu u prilog.

Drugi uvjet je da njegova naredba ne sadrži ništa što bi građanina izvelo iz okvira vjere, a uvela u eksplicitni kufr u koji nema sumnje. Na to upućuje hadis koji prenosi Ubada b. Samit: „Dali smo Allahovom Poslaniku prisegu na slušanje i pokornost u lahkoći i tegobi, iako nam nešto bude uskraćeno, te da se ne borimo za vlast sa vlastodršcima, dodavši: osim u slučaju da vidite od njih jasno nevjerstvo za koje imate nepobitne dokaze.“ (Mutefekun alejhi)

Iz ovoga vidimo da legitimni predsjednik Mursi nije naređivao činjenje nikakvih grijeha, niti je počinio nikakvo jasno nevjerstvo. Daleko od toga, čovjek je prepoznatljiv po dosljednom prakticiranju vjere i nastojanju da se pokori Uzvišenom Allahu. 

Prema tome, obaveza je da i dalje ostane predsjednik. Niko ne može tvrditi da ima pravo da ga svrgne. A to što general Sisi tvrdi da je uradio to što je uradio radi dobrobiti naroda i kako bi spriječio podjelu nacije na dvije skupine, ne opravdava da stane na stranu jedne skupine protiv druge.

Kritika na račun Tajjiba

Oni na koje se oslonio general Sisi ne predstavljaju cijeli narod, već jedan mali dio. Šejhul-Azhar dr. Ahmed Tajjib, predsjednik Komiteta velike uleme na Al-Azharu, čiji sam i ja član, nije nas konsultovao, niti smo ga opunomoćili da govori u naše ime. On je pogriješio kada je podržao svrgavanje legitimnog predsjednika. Time se suprostavio konsenzusu ummeta. U svom stavu nije imao nikakvog oslonca ni u Kur'anu ni u sunnetu, čak štaviše cijeli Kur'an i cijeli sunnet su na strani predsjednika Mursija. On se suprostavio ulemi islamskog ummeta koji ne bi prodali svoje znanje radi bilo kojeg stvorenja. Sav dokaz koji Tajjib navodi kao opravdanje svog postupka jeste da se time počinilo manje zlo. A ko kaže da je svrgavanje legitimnog predsjednika, odbacivanje ustava kojeg su izglasale skoro dvije trećine naroda i uvlačenje ljudi u labirint čiji izlaz samo dragi Allah zna- činjenje manjeg zla?! Upravo to što je on učinio je veće zlo na koje upozoravaju Kur'an, sunnet i riječi velikana ummeta.

Da se bogdom dr. Tajjib ophodio prema Mursiju kao što se ranije ophodio prema Mubaraku! Zašto dvostruki standardi?! Ovo je rušenje uloge Al-Azhara koji bi uvijek trebao stati uz narod, a ne uz vladara tiranina.

Papa Tavadros i Baradei

Što se tiče pape Tavadrosa, njega kopti nisu opunomoćili da govori u njihovo ime. Među koptima ima onih koji su bili učesnici u stranci Slobode i pravde te drugim islamističkim partijama.
A što se tiče Baradeija, njega su opunomoćila nekolicina pojedinaca.

Selefijska Nur partija

A kada govorimo o Nur partiji, trebamo znati da oni koji su govorili u njeno ime predstavljaju mali broj ljudi, dok su većina selefija, pokreta Džema'a islamija, patriotskih slobodnih partija i časnih pojedinaca protiv ovog poteza koji bi mogao imati itekako strašne posljedice za ovu državu i ovaj narod.

Apel

S ljubavlju i iskrenošću pozivam generala Sisija i one koji su s njim, pozivam sve stranke i političke snage u Egiptu, pozivam svoju braću- učenjake svijeta i sve one koji vape za slobodom, dostojanstvom i pravdom, da stanu zajedno poput jednoga čovjeka kako bi podržali istinu, vratili predsjednika Mursija na svoje legitimno mjesto. Pozivam vas da ga permanentno savjetujete, da planovima situaciju sanirate i da praktične programe ponudite kako bismo sačuvali slobodu i demokratiju koju smo vlastitom krvlju stekli, a koju ne smijemo nipošto izgubiti. Husni Mubarak je 30 godina upropaštavao zemlju, ponižavao ljude, krao novac, krijumčario ga van granice, unajmljivao razbojnike da zaštiti svoje ljude i druge vrste tiranije i korupcije koje ljudi poznaju radio, tako da je zemlju potpuno opustošenu predao. Unatoč svemu tome, vojska ga nije smijenila, nego ga pustila da nju zaduži za vladara poslije njega. Pa zar smo Mubaraka 30 godina trpjeli, a Mursija godinu dana ne možemo? Mahana nije u demokratskom sistemu, već u onima koji ga trebaju primjenjivati, treba to sanirati, a ne do temelja rušiti.

Haram je da Egipat izgubi svoj ustav, svog izabranog predsjednika, da izgubi šerijat svoga Gospodara. Iza toga nema ništa drugo do Allahove srdžbe i kazne. „A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nevjernici!“ (Ibrahim, 42)

Iz dubine svoga srca pozivam cijeli egipatski narod kojeg volim i za kojeg se žrtvujem, od kojeg ne tražim ni priznanje niti zahvalu, samo Allahovo zadovoljstvo želim; pozivam stanovnike gradova i sela, muškarce i žene, mlade i stare, bogate i siromašne, službenike i radnike, muslimane i kršćane, liberale i islamiste, sve njih pozivam da budu na jednoj strani kako bi očuvali stečevine revolucije, slobodu i demokratiju, kako bi se oslobodili svakog vida diktature, da se ne damo vladaru tiraninu, civilno ili vojno lice bilo. To je ono što se dogodilo nekim narodima, pa su slobodu izgubili i dugo je nisu povratili.

Molimo Te Gospodaru naš, da nam sačuvaš naš Egipat, egipatski narod i da nas ne uništiš zbog postupaka bezumnika naših. Amin.

Jusuf el-Karadavi
Predsjednik Svjetske unije muslimanskih učenjaka

Preveo: Abdullah Kapo, Kairo

akos.ba