Fizička aktivnost – jedan od načina borbe protiv opakih bolesti

Hodanje kao lijek za gojaznost i bolesti srca

U jednom novom američkom istraživanju stoji da praktikovanje lagane sportske aktivnosti poput 100 koraka u toku jedne minute, ili 1000 koraka na 10 minuta, ili 2.5 sati jednostavnih atletskih aktivnosti u toku sedmice, sprečava mnoge bolesti koje se javljaju usljed gojaznosti.

Autor ove studije, asistent za predmet Atletske aktivnosti na Univerzitetu u San Diegu, savjetuje da se prilikom hodanja koristi mjerač broja koraka, kako bi se postigla odgovarajuća brzina hodanja, a koja je pogodna za normalan rad srca. U studiji se navodi kako je potrebno da se u brzom hodanju provede oko 150 minuta u toku jedne sedmice, kako stoji: „ Ako želite smanjiti rizik od kardio-vaskularnih bolesti, dovoljno je da prakticirate brzo hodanje samo pola sata dnevno.“

Isto tako, i najnovije studije koje je objavio MedicinskI centar „Duke“ pokazuju kako se brzim hodanjem, u trajanju od pola sata dnevno, doprinosi izlječenju metaboličkog sindroma, a to je metabolički poremećaj koji se očituje kao nakupljanje masnog tkiva u području trbuha što dovodi do pojave dijabetesa, oboljenja srca i angine. U Americi postoji oko 24 miliona oboljelih od metaboličkog sindroma.

U slučaju da ne možete odvojiti pola sata za brzo hodanja, preporučuje se bilo koja druga lagana tjelesna aktivnost. Tako su istraživanaj u Britaniji pokazala da se povećanjem broja onih koji koriste bicikl kao prevozno sredstvo u svakodnevnoj upotrebi, smanjio broj oboljelih od srčanih bolesti za čak 11%, posebno među ženama.

Šetnja kao prevencija raka

Savremene sportske studije ističu brojne koristi prakticiranja šetnje. Tako mnogi doktori svjedoče da šetnja djeluje kao prevencija mnogim bolestima, među kojima posebno ističu rak dojke i nemogućnost dubokog sna. Dr. Michael Look, iz Udruženja za savjetovanje žena oboljelih od raka dojke, ističe da je šetnja obavezana fizička aktivnost u njenom programu liječenja. Dr. Look navodi da šetnja ima posebno blagotvoran učinak na žene.

Časopis „American Medical Association“ je objavio da se šetnjom od nekoliko sati sedmično smanjuje rizik od pojave raka dojke. To stoga što hodanje smanjuje nivo masti, koje su osnovni izvor hormona estrogena. Njihova opširna studija koja je provedena na iskustvima 74000 žena u postmenopauzi u dobi od 50-79 godina je pokazala da žene koje imaju uravnoteženu tjelesnu masu imaju znatno manji rizik za pojavu raka dojke, za čak 30%, dok žene koje imaju povišenu tjelesnu masu imaju povećan razik za 10-20%.

Šetnja kao lijek za poremećaj sna i za poboljšanje raspoloženja

Udruženje „American Sleep Association“ tvrdi kako popodnevno brzo hodanje doprinosi u liječenju poremećaja sna i osiguravanju dubokog i mirnog sna. Istraživači tvrde da hodanje stimulira lučenje hormona serotonina koji poboljšava raspoloženje i utiče na opuštanje organizma. U istraživanju stoji i da porast tjelesne temperature do kojeg dolazi usljed brzog hodanja, stimulira mozak da smanji tjelesnu temperaturu kasnije, a to znatno pomaže u spavanju.

Šetnja doprinosi i u liječenju depresije, anksioznosti i otklanjanju umora. Univerzitet u Teksasu je izdao jednu novu studiju koja je pokazala da se svakodnevnom šetnjom od 30 minuta doprinosi poboljšanju raspoloženja. Isto tako je studija iz Temple Univerziteta pokazala da šetnja od 90 minuta pet puta semično doprinosi u jačanju samopouzdanja. To stoga što se šetnjom luči hormon endorfin koji izaziva osjećaj sreće i zadovoljstva.

Hodanje pomaže u oslobađanju od stresa

U svrhu oslobađanja od stresa preporučuje se lagano hodanje, gdje osoba slobodno opusti ruke niz tijelo i pravi pauze povrmenim sjedenjem kako bi se što više rasteretilo cijelo tijelo, a time i noge. Studije pokazuju da postoji jednostavno riješenje za sve one koji se žale da su pod stresom, a krije se u laganom i povremenom hodanju.

Istraživački tim Univerziteta u Georgiji navodi da lagane atletske aktivnosti, poput hodanja, mogu povećati nivo energije za 20% i smanjiti osjećaj stresa za 65%. Jedan od sudionika u ovom istraživanju, Tim Betz, kaže: „Uvjereni smo da bi brzo hodanje u trenucima kada smo pod stresom proizvelo osjećaj umora. Međutim, lagana i povremena šetnja je najbolje rješenje za ovakve situacije kako bismo povećali nivo energije. Ovo posebno važi za osobe koje su inače izložene dugom sjedenju.“

Tim Betz je zajedno sa timom istraživača pod vođstvom dr. Patricka O’Connora napravio istraživanje uzevši za uzorak 36 osoba koji nisu praktikovali nikakve redovne vježbe, a usto tvrde da konstantno osjećaju umor i stres. Podijeljeni su u tri grupe. Prva grupa je imala za zadatak da uvede u praksu 3 puta sedmično po 20 minuta vožnje biciklom, u trajanju od 6 sedmica. Druga grupa je praktikovala lagane atletske vježbe, a treća grupa nije uvodila nikakvu fizičku aktivnost.

Istraživanje je pokazalo da su prve dvije grupe, koje su se bavile redovnom fizičkom aktivnošću, imale porast energije za 20% u odnosu na treću grupu. Na iznaneđenje istraživača, druga grupa, koja je praktikovala lagahne redovne vježbe, zabilježila je bolje rezultate u snižavanju osjećaja stresa i umora od onih koji su imali intenzivnije vježbe. Lagana šetnja se pokazala kao najbolje rješenje u oslobađanju od stresa, koji je po mišljenju pomenutih istraživača, glavni uzrok pojave brojnih zdravstvenih tegoba.

Redovnom šetnjom utičemo na zdravo starenje

Svakodnevna šetnja od 30 minuta pomaže sagorijevanju kalorija. Nedavna studija je pokazala kako čak i osobe koje su u poodmakloj fazi svog života nekim zdravstvenim tegobama poput bolesti srca ili dijabetesa mogu dospjeti do starosne dobi od 100 godina. Naime, ova studija, koju su vodili stručnjaci sa Univerziteta u Bostonu, bazirana je na zdrvstvenim iskustvima 500 žena i 200 muškaraca koji su dostigli 100 godinu života. 2/3 ispitanika su do 85. godine bolovali neku od bolesti koje su karakteristične za poznu dob, poput povišenog krnog pritiska, dijabetesa i bolesti srca. Međutim, to nije u mnogome utjecalao na njihovo cjelokupno zdrvstveno stanje.

Studija je pokazala da je stanje muškaraca bolje nego kod žena. Naime, skoro ¾ starijih muškaraca su u mogućnosti da samostalno brinu o sebi, bez potrebe da im se pomaže oko npr. kupanja ili oblačenja, dok je, s druge strane, tek 1/3 samostalnih starijih žena. Stručnjaci vjeruju da ovakvo stanje kod muškaraca mora biti odraz zdravih životnih navika. Jedna od samostalnih ispitanica kaže, 104-godišnja Rosa McGee, kaže: „Imala sam dosta zdravih navika: nikada nisam uzimala lijekove, niti sam pila alkohol, a niti sam konzumirala cigarete.“

Druga studija koju su sproveli stručnjaci sa Univerziteta u Harvardu, bazira se iskustvima 2357 muškaraca u sedamdesetim godinama i otkriva da su oni među njima koji su konzumirali cigarete, te se nedovoljno kretali i patili od pretilosti, i bolovali od povišenog srčanog pritiska i dijabetesa, živjeli najdalje do 90. godine, što je zabilježeno kod svega 4% ispitanika. Svaka od ovih pet nabrojanih faktora znatno utiče na smanjenje životne dobi.

Profesor Yates Laurel, sa Univerziteta na Harvardu, kaže: „Ne radi se o genima, nego o zdravim životnim navikama. Ni u dobi od sedamdeset godina, nije kasno da se okrenemo zdravim navikama, poput toga da se prestane sa konzumiranjem cigareta i da se počnu uobičavati hodanje i lagane atletske vježbe, a time i da se izgubi na težini. Sve to, bi zasigurno doprinijelo kvalitetnijem starenju.“

Hodanje kao prevencija senilnosti

Nekoliko studija je već pokazalo da se šetnjom od 45 minuta jedanput u sedmici smanjuje rizik za pojavu Alzheimerove bolesti i senilnosti.

Ne osvrćući se na životnu dob, naučnici su utvrdili da hodanje pomaže u izoštravanju memorije i bistrini uma, kao i da uveliko sprječava smanjenje mentalnog kapaciteta i pojavu Alzheimerove bolesti i senilnosti u kasnijoj životnoj dobi.

Novo otkriće, koje je potvrđeno dvjema odvojeno rađenim studijama, je pokazalo da lagana fizička aktivnost doprinosi u sprječavanju umnih bolesti. U vezi s tim, Bill Thais, potpredsjednik na odjelu za zdravstvene i naučne radove udruženja „Alzheimer“ ističe: „Samo hodajte, jer sve što je dobro za srce, dobro je i za um.“ Thais je, osvrćući se na teoriju o utjecaju hodanja na mentalne sposobnosti, rekao: „Istraživanje koje je provedeno na miševima je pokazalo da lagana fizička aktivnost umanjuje nakupljanje proteina amiloida, koji je karakterističan po tome što se nakuplja u mozgu i uzrokuje Alzheimerovu bolest. Fizičke vježbe, također, povećavaju stopu hormona koji su neophodni za proizvodnju neurona, i koji povećavaju protok krvi u do mozga.“

Jedna novija holandska studija, koja je rađena na osnovu iskustava ljudi u dobi od 70-90 godina, pokazale je kako su oni među njima koji su često konzumirali povrće, ribu i maslinovo ulje imali znatno zdravije starenje od onih koji to nisu praktikovali. Međutim, najboljeg zdrvastvenog stanja su bili oni koji su, pored ovih zdravih prehrambenih navika, izbjegavali alkohol i cigarete i praktikovali hodanje od najmanje pola sata dnevno.  Još jedna slična studija, provedena na iskustvima 16466 žena u dobi od 70-81 godinu i rađena na Univerzitetu na Harvardu, je pokazala da su žene koje su praktikovale hodanje barem 90 minuta sedmično briljirale na testu mentalnih sposobnosti u odnosu na žene koje nisu imale tu naviku.

Šta islam kaže o fizičkoj aktivnosti

U vremenu u kojem živimo, primjećujemo povećanu prisutnost raznih bolesti. Posebno je zabrinjavajuće da se bolesti javljaju kod mladih ljudi. Ne prođe niti jedan dan a da ne vidimo mnogobrojne apele za pomoć u liječenju ove ili one bolesti. Svakako da je jedan od načina preventive u borbi protiv raznih bolesti – fizička aktivnost.

Pogledamo li islamsko učenje, naći ćemo da ono u stvari podstiče na stalnu fizičku aktivnost. Kaže Allahov Poslanik s.a.w.s.: “Snažan vjernik bolji je i Allahu draži od slabašnog, premda u obojici ima dobra.” (Muslim). Tako je Poslanik pokazao da je poželjno da je vjernik spreman i snažan, što se može postići samo stalnom fizičkom aktivnošću.

Mnoga obredi u islamu zahtjevaju fizičku aktivnost. Da li je potrebno napominjati da je namaz u stvari lagana atletska vježba, pored one druge – duhovne, pogotovo ako praktikujemo odlazak u lokalnu džamiju na obavljanje zajedničkog namaza, posebno na ranu molitvu – sabah namaz? Oni koji su svjedočili obredu Hadždža i Umre, najbolje znaju koliko je potrebno fizičkog napora uložiti kako bi se izvršio ovaj obred.

Dakle, onaj koji zaista prakticira islamski način života, naći će da je to vjera koja gradi kako duhove, tako i fizičke vrijednosti kod pojedinca. Po ispravnom islamskom učenju, čovjek posjeduje dvije dimenzije – duhovnu i fizičku. Koliko je duhovna vrijednost važna, isto tako je važna i fizička, koja se postiže prvenstveno zdravim životom, odnosno, između ostalog, stalnim fizičkim aktivnostima. Na taj način islam potiče ljude da aktiviraju svoje tijelo i duh, podjednako, bez potenciranja jednog na štetu drugog.

Prevod i obrada: Akos.bA
Izvor: www.kaheel7.com