Koje psihološke osobine posjeduju oni koji se uspješno snalaze na današnjem tržištu rada?

Ronald Reagan rekao je da recesijom zovemo situaciju kada susjed izgubi posao, a depresijom kad se to dogodi nama.

Nažalost, čak i nakon toliko vremena, njegova izjava još uvijek ocrtava stvarnost. 

Na visoku stopu nezaposlenosti, osim ekonomske krize, utječu i brojne druge promjene na tržištu rada poput ubrzanog razvoja tehnologija, globalizacije, restrukturiranja i outsourcinga.

Nesigurnost posla ili nezaposlenost neminovno dovode do nezadovoljstva, narušavanja psihofizičkog zdravlja, obeshrabrenosti i demotiviranosti, ali i do socijalne izolacije i ekonomske deprivacije. Postoji li izlaz iz ove situacije? Postoji li način da se izvučemo iz krize i riješimo problem nezaposlenosti?

Mogući izlaz iz krize ostvario bi se uvođenjem i provođenjem političkih i ekonomskih mjera, otvaranjem novih radnih mjesta te obrazovanjem i stručnim osposobljavanjem. No možemo li mi nešto učiniti? Mi obični ljudi, nezaposleni ili uplašeni da ćemo to postati, mi građani ove zemlje koji ne utječu na politiku.

Upravo ovim pitanjem bavila se 23. ljetna psihologijska škola, nastojeći ponuditi model dispozicijske zapošljivosti, odnosno definirati koje su to individualne osobine koje potiču i olakšavaju aktivno prilagođavanje radnoj okolini. Naime, čini se da neki ljudi ipak lakše pronalaze posao, imaju kratke periode nezaposlenosti te su općenito poželjniji na tržištu rada. Ko su onda ti koji uspijevaju na tržištu rada?

Tradicionalno poimanje zapošljivog zaposlenika kao pojedinca s poželjnim znanjima, vještinama i sposobnostima ograničeno je na specifične zahtjeve pojedinih radnih zadataka i u tom je pogledu funkcionalno samo u određenim situacijama. Nasuprot tome, pristup Fugatea i Kinickia, kojim se vodila ljetna škola, identificira značajke koje pojedinca čine zapošljivim u raznolikim poslovima i kod različitih poslodavaca.

Fugate i Kinicki definiraju zapošljivost kao konstelaciju individualnih karakteristika koje predisponiraju zaposlenike da se (pro)aktivno prilagođavaju poslu i karijeri. Identificirali su 5 ključnih komponenti koje općenito dovode do pozitivnih ishoda u svijetu rada:

• otvorenost prema promjenama,
• radna otpornost,
• proaktivnost u radu,
• karijerna motivacija te
• radni identitet.

Spoznaje o dispozicijskoj zapošljivosti nastale su u SAD-u koji se u mnogočemu razlikuje od naše kulture. Polaznici Ljetne škole, pod vodstvom prof. Maslić Seršić i Jasmine Tomas, proveli su istraživanje ne bi li proučili koje su to osobine koje krase visoko zapošljive osobe u Hrvatskoj.

Istraživanje je provedeno u tri koraka. Kvalitativna studija pružila je niz informacija prikupljenih u razgovoru sa visoko zapošljivim osobama različitog profila, a poslužila je kao polazišna točka za osmišljavanje čestica upitnika. Rezultati preliminarne studije doveli su do formiranja konačne verzije skale dispozicijske zapošljivosti koja je validirana u glavnom dijelu istraživanja na 966 ispitanika.

Faktorska analiza rezultata pokazala je da se model dispozicijske zapošljivosti u Hrvatskoj ponešto razlikuje od modela koji su predložili Fugate i Kinicki.  Naime, može se reći da su dispozicijski zapošljiviji oni pojedinci koji pokazuju višu razinu proaktivnosti u radu, radne samoefikasnosti, radne angažiranosti i socijalnog kapitala.

Rezultati pokazuju da upravo proaktivnost u radu najviše doprinosi zapošljivosti. Zaposlenici s ovom karakteristikom aktivni su sudionici u svojoj okolini, iniciraju promjene i djeluju prije nego što do njih dođe, a karakterizira ih inovativnost, kreativnost u rješavanju problema i preuzimanje inicijative.

Koncept radne samoefikasnosti temelji se na vjerovanju zaposlenika u vlastitu sposobnost izvršavanja radnih zadataka, a radna angažiranost opisuje zaposlenike koji su predani svome poslu, ulažu dodatni trud, a posao vide kao važan dio svoga identiteta.

Socijalni kapital opisuje ne samo internalne osobine pojedinca, već i njegovu socijalnu mrežu u radnom kontekstu. U tom pogledu, zapošljivost je određena i krugom poznanika kao resursom koji omogućuje lakši pristup relevantnim informacijama o prilikama za zapošljavanje ili ostvarivanje drugih karijernih ciljeva.

Iako trenutno stanje u državi, odnosno manjak slobodnih radnih mjesta predstavlja najveću prepreku zapošljavanju, možemo smatrati da je dispozicijska zapošljivost, zbog svoje prirode, poželjno stanje radne dobrobiti i motivacije za rad.

Rezultati jasno ukazuju da ona utječe na brojne relevantne aspekte radnoga života: doživljaj nesigurnosti posla je manji, zadovoljstvo poslom i životom su veći, a percepcija vlastite pozicije na tržištu rada je povoljnija.

U skladu s time, važno ju je njegovati i poticati kod nezaposlenih osoba, a dobivene spoznaje relevantne su i za poslodavce jer razvoj dispozicijske zapošljivosti može biti cilj upravljanja organizacijskom klimom i kulturom.

Riječi Abrahama Lincolna možda su najprikladnije da se istakne važnost i korisnost dispozicijske zapošljivosti: najbolji način da predvidimo budućnost je da ju sami iniciramo.

U trenucima kada za jedno radno mjesto aplicira više desetaka kandidata i kada su oni međusobno slični po obrazovanju i iskustvu, najbolji način da si povećamo šanse leži upravo u dispozicijskoj zapošljivosti. Stoga je u današnje vrijeme, koje je okarakterizirano turbulencijama na tržištu rada, iznimno važno raditi na sebi, djelovati proaktivno, širiti mrežu kontakata, vjerovati u vlastite sposobnosti i na svaku novu situaciju gledati kao na izazov.

Prilagođeno sa: istrazime.com