Dobročinstvo u kur’anskim dovama

Ako razmotrimo dove u časnom Kur’anu, primijetit ćemo da se u njima traži postojanost u činjenju dobrih djela na dunjaluku, te oprost i milost na ahiretu. Pročitajmo kur’anski ajet: ”Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas pro­tiv naroda koji ne vjeruje!” (El-Bekare, 250.) To je molba za efektivnu i uspješnu borbu na Allahovom putu i dova za stabilnost, snagu i podnošenje nedaća ratovanja protiv bezbožnika.

U drugom ajetu, navodi se ova dova: ”Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju mi­lost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!” (Alu ‘Imran, 8.) Ovdje onaj koji moli traži od Uzvišenog Allaha potporu srca u ispravnom vjerovanju, jer su u Njegovoj Ruci srca svih stvorenja i On ih usmje­rava kamo hoće. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, često je, u svojim obraćanjima Svevi­šnjem, molio: ”O Upravitelju srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!”

Jednom prilikom majka pravovjemih Aiša, r. a., sa znatiželjom upita Vjerovjesnika, sallal­lahu ‘alejhi ve sellem: “Primijetila sam, Allahov Po- slaniče, da često upućuješ tu dovu”, na što je on, sal­lallahu ‘alejhi ve sellem, odgovorio: ”Sva srca se na­laze između dva Prsta Milostivog, pa koje od njih hoće, On upravi na Pravi put!” Čitajući sveti Kur’an, nailazimo na ajet: ”…i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti!” (El-Enfal, 24.)

Traženje postojanosti srca u vjerovanju je kur’anska preporučena dova, jer, ako se srce smiri i ustabili u vjeri, tada će sve ljudske radnje biti kvalitetne, dobre i korisne.

Zatim u kur’anskim dovama, nakon traženja po­stojanosti srca u vjeri, slijedi molba za oprost gri­jeha, ukazivanje milosti, zaštitu od ahiretske ka­zne, molba za darivanje dženetske blagodati i bora­vak u blizini Milostivog. Većina dova spomenutih u Kur’anu fokusirane su na ove zahtjeve, a to je iz ra­zloga što Svemilosni Allah želi da vjernik zaradi dže- netsko boravište na ahiretu, pa ga podučava dovama i molbama koje vode ka tom cilju; uči ga kako da traži oprost, čime da ostvari brisanje grijeha, kako da se sačuva džehenemske vatre i na koji način da zasluži ulazak u Džennet.

Svemilosni također upućuje Svoje robove na po­kazivanje poniznosti i osjećaja straha u dovi, pa zbog toga vjernik moli Svemilosnog Allaha da mu propiše djela s kojima će On, Uzvišeni, biti zado­voljan, a ne ona koja izazivaju Njegovu srdžbu i gnjev. Vjernik moli da Svemilosni Allah posvjedoči i potvrdi njegov iman u srcu, kako se to navodi u ajetu: ”…’Gospodaru naš, mi, zaista, vjerujemo; zato nam oprosti grijehe naše i sačuvaj nas patnje u ognju!”’ (Alu ‘lmran, 16.) ili u riječima Uzvišenog: ”…’Gospodaru naš, oprosti nam krivice naše i ne- umjerenost našu u postupcima našim, i učvrsti ko­rake naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vje­ruje!’” (Alu ‘lmran, 147.)

Čak i onda kad vjernik učini grijeh ili se nepravedno ponese prema sebi, to ga ne sputava da se ponizno, osjećajući strah od Božije ka­zne i vraćajući se putu pokornosti, obrati svome Go­spodaru kroz dovu i druge oblike robovanja.

Od vjernika se traži da pribavi svjedoke za svoje vjerovanje, pa da zamoli Uzvišenog Allaha da mu bude svjedok, jer On sve zna i na sve budno motri. U ajetu je objavljeno: ”Gospodaru naš, mi u ono što Ti objavljuješ vjerujemo i mi poslanika slijedimo, zato nas upiši među svjedoke!” (Alu ‘lmran, 53.)

Ali, kako će vjernici biti svjedoči Allahu, jer On nema po­trebu da Mu neko svjedoči?! Istina je kod Njega! Od­govor je sljedeći: To je počast i dokaz vjernicima na Sudnjem danu da ih Uzvišeni Allah uzima za istino­ljubive i iskrene, one koji ne lažu i ne krivotvore.

Evo još jedne kur’anske dove u kojoj se spomi­nje svjedočenje i potvrda imana. Uzvišeni je objavio: ”Gospodaru naš, onoga koga Ti budeš u vatru uba­cio Ti si već osramotio, a nevjernicima neće niko u pomoć priteći. Gospodaru naš, mi smo čuli glasni­ka koji poziva u vjeru: ’Vjerujte u Gospodara vašeg!’ –  i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima do­brima. Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje is­puniti!” (Alu ‘lmran, 192.-194.)

Kada pogriješiš i učiniš grijeh, zatim se osvijestiš i vratiš razboritosti, požuri na stazu vjere i imana, učini istigfar, zatraži oprost od Allaha, pa da ti On, Svemilosni, potare mrlju grijeha i izbriše ga iz me­morije Plemenitih pisara, te ga oni i ne zapišu u svoje spise. Čuvaj se dobro da ne učiniš grijeh, a onda ga zanemariš i ne popratiš ga pokajanjem, ili da ustraješ u njegovom ponavljanju! A kako da ga zanemariš i ne pokaješ se kada te Uzvišeni Allah podučio dovi pokajanja i načinu čišćenja od grijeha?! Svevišnji je u Svojoj Knjizi rekao: ”’Gospodaru naš’ – rekoše oni – ’sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.”’ (El- -A‘raf, 23.)

Zbog kobne posljedice nepravde i lošeg skončanja nepravednih i nasilnika, Kur’an nas podučava na koji način da se preventivno zaštitimo od nepravde i ne­pravednih postupaka, jer će nepravda ili nasilje (zu­lum) na Sudnjem danu biti predočeni kao tmine, a zulumćare čeka najstrožija kazna kod Silnog Allaha. Otuda se u Kur’anu navodi dova: ”A kada im pogledi skrenu prema stanovnicima Džehennema, uzviknuće: ’Gospodaru naš, ne daj nam da budemo s na­rodom grješnim!’” (El-A‘raf, 47.)

***

Odlomak iz knjige: “TAJNE I KORISTI DOVE”

Autor: Muhammed Mutevelli Eš-Ša’ravi

Knjiga je koncipirana tako da nam prvo objasni značenje dove, njene koristi, uvjete i vremena u kojima se dova uslišava. Allah s.w.t. nas je podučio kako da Ga molimo i što da tražimo u svojim dovama. Za svaku priliku i stanje postoji dova, pa nam autor navodi neke od njih…