Ko još nosi crveni praznovjerni konac?
Prije nekoliko dana zaustavila me jedna poznanica na ulici zamolivši me da nešto napišem na temu crvenog konca kog mnogi naši ljudi vežu maloj djeci oko ruke kao vid ”zaštite i čuvanja djece od uroka”.
Ova čudnovata pojava, kako ustvrdi ova brižna djevojka, prisutna je i kod odraslih. Naime, i odrasli sebi vežu crveni konac i u vidu ”hamajlije” nose ga sa sobom.
Mislio sam da se ova rugobna i sramna pojava iskorijenila sa naših prostora, međutim njeno prisustvo među narodima Balkana očigledno je još uvijek, čim se ljudi susreću sa istom.
Žalosna je činjenica da nikad više nismo imali ovoliki broj teologa i islamskih znalaca na Balkanu kao sada, a da nikad nije bilo više praznovjerja, gatanja i ostalih besmislica koje zdrav ljudski razum, a bogme i vjera, u potpunosti odbacuju.
Šta rade i čime se bave toliki balkanski teolozi nije mi jasno. Zašto naši vjerski službenici uvijek pričaju stare davno ispričane priče, umjesto potrebnih i neophodnih aktuelnih tema, ne znam. Samo znam da će i oni, ali i svi mi, biti pitani zašto nismo ljubomorno čuvali tevhid (čisti i nepatvoreni islamski monoteizam), jer je on osnov naše vjere i uslov ljudskog spasenja na ahiretu.
Pojava nošenja i vezanja crvenog konca u vidu ” zaštitnog amuleta” vezana je za stare jevrejske i hinduističke izmišljene obrede, koji sa islamom nemaju baš ništa zajedničko.
Svako vjerovanje u predmete, stvari ili slično, gest je nevjerstva. Pravi vjernik isključivo vjeruje da ga Uzvišeni Bog štiti, a ne nekakvi privjesci, zapisi, konci, drveća, kipovi, statue ili slično.
Ovim primitivnim vjerovanjima u konce, grah, privjeske itd., mora se konačno stati u kraj, ako želimo sačuvati zdrav razum i našu čistu i neiskrivljenu vjeru – dini islam.
Musliman(ka) ne može vjerovati ni u kakve priče numerologa, gatara i ostalih sitnošićarskih ”duhovnih iscjelitelja”, jer su sva ova njihova djelovanja atak na zdrav ljudski razum i udar na osnove iskrene vjere u Boga.
Poslanik Muhammed, a.s., jasno je u hadisima naznačio štetnost vješanja i nošenja bilo kakvih privjesaka koje nosima kao ”amulet” (hamajliju zaštitnicu) i u čiju djelotvornost vjerujemo. Također, zabranio je sve oblike sujevjerja i gatanja, naglasivši da oni koji vjeruju u takve stvari svoju vjeru dovode u pitanje. Pobliže rečeno, nijekaju ono sa čim je došao on kao posljednji Božiji Poslanik, a to je Kur’an.
Ko još od muslimana Balkana nosi crveni praznovjerni konac ne znam, ali znam da je vrijeme da to konačno prestanemo činiti.
Umjesto crvenog konca često sebi i svojoj malenoj dječici učimo sure Ihlas, Felek, Nas i Ajetul-Kursijju, te dovu: ”U’izikuma bikelimatillahit-tammeti min kulli šejtatin ve hammeti ve min kulli ‘ajnin lammeh.”
Pored ovoga nastojmo često biti pod abdestom.
Bože, udalji nas od svih oblika praznovjerja kojih nismo svjesni, i daj da život na ovom svijetu proživimo u Tvojoj vjeri sa kojom si Ti, o Uzvišeni, zadovoljan!
Za Akos.ba piše: Admir Iković
