Kraljica Sabe (1): Pismo koje je pokrenulo veliko preispitivanje

Sulejmanu, alejhis-selam, Allah je podario znanje, vlast i sposobnosti kakve drugi ljudi nisu imali. Razumio je govor ptica, a njegovu vojsku činili su ljudi, džini i ptice. Ipak, veličina njegova kraljevstva nije ga udaljila od praćenja onoga što mu je bilo povjereno. Prilikom jednog pregleda ptica primijetio je da nema pupavca. Zatražio je objašnjenje njegova odsustva i najavio kaznu ako za njega ne bude imao jasno opravdanje. (En-Neml, 16–21)

Odgovornost se pokazuje i u pažnji prema pojedinostima. Sulejman, alejhis-selam, primjećuje odsustvo jedne ptice usred velikog kraljevstva. To nas podsjeća da povjerenu brigu ne izvršavamo samo velikim odlukama nego i praćenjem onoga što drugi lahko previde: odsutnog saradnika, zanemarenog učenika ili člana porodice koji se povukao u sebe.

Pupavac se ubrzo vratio s viješću iz Sabe. Otkrio je narod kojim vlada žena, obdarena obiljem i veličanstvenim prijestoljem. Međutim, najvažnije u njegovom izvještaju nije bilo bogatstvo kraljevstva. Kraljica i njen narod činili su sedždu Suncu umjesto Allahu. Njihovi postupci izgledali su im lijepo, a bili su udaljeni od Pravog puta. (En-Neml, 22–26)

Raskoš nije spriječila pupavca da primijeti zabludu. U tome je pouka i za nas: materijalno blagostanje nije dovoljno da bismo nečiji život proglasili uspješnim. Važno je i prema kojim vrijednostima čovjek živi, kako postupa prema drugima i kakav odnos ima prema svome Gospodaru.

Sulejman, alejhis-selam, odlučio je provjeriti primljenu vijest. Nije je odbacio zato što ju je donijela mala ptica, ali je nije ni prihvatio bez provjere. Koliko bismo nepravde izbjegli kada bismo tako postupali s onim što čujemo o drugim ljudima! Uvjerljiv nastup nije dokaz istinitosti, kao što ni nečiji skroman položaj ne znači da nema nešto važno kazati.

Zatim je pupavcu povjerio pismo koje je trebao dostaviti kraljici i posmatrati kako će ona i njeni velikaši reagirati. Kada je pismo stiglo, kraljica je okupila velikaše, nazvala ga pismom vrijednim poštovanja i pročitala njegov sadržaj:

„Od Sulejmana i glasi: ‘U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!’“ (En-Neml, 30–31; prijevod Besima Korkuta)

Nekoliko rečenica otvorilo je pitanje koje se ticalo budućnosti cijelog kraljevstva. Kraljica nije odlučivala naglo. Zatražila je savjet svojih velikaša i istakla da bez njihovog prisustva neće donijeti odluku. Oni su odgovorili podsjećanjem na svoju vojnu snagu i hrabrost, ali su konačnu riječ prepustili njoj.

Traženje savjeta nije umanjilo njen autoritet. Naprotiv, pokazalo je svijest o odgovornosti. Čovjek čija odluka utječe na mnoge živote ima dodatni razlog da sasluša druge. To vrijedi za roditelja, rukovodioca i svakoga kome je nešto povjereno. Spremnost na slušanje čuva nas od samovolje i omogućava da vidimo ono što sami nismo primijetili.

Dok su velikaši isticali snagu, kraljica je razmišljala o posljedicama sukoba. Podsjetila je na razaranje i poniženje koje donosi osvajanje gradova. Njena procjena obuhvatala je i cijenu koju bi narod mogao platiti. (En-Neml, 32–34)

I u svakodnevnim sukobima potrebna nam je takva razboritost. Možemo imati snage da uzvratimo, povrijedimo ili nametnemo svoje, ali trebamo razmisliti šta će nakon toga ostati od naših odnosa. Nije svaka pobjeda u raspravi dobitak za porodicu, prijateljstvo ili zajednicu.

Kraljica je odlučila poslati dar i sačekati s čime će se izaslanici vratiti. Sulejmanov odgovor trebao je pokazati kako će se dalje razvijati njihov odnos. Ali ponuđeno bogatstvo nije promijenilo njegov stav:

„Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete!“ (En-Neml, 36; prijevod Besima Korkuta)

Odbio je dar i izaslaniku poručio da se vrati, upozoravajući na vojsku kojoj se neće moći oduprijeti. Postalo je jasno da se zahtjev iz pisma neće riješiti slanjem dragocjenosti. (En-Neml, 37)

Sulejmanov postupak podsjeća da postoje vrijednosti koje se ne smiju staviti na prodaju. Načela posebno dolaze na iskušenje kada nam popuštanje obećava korist. Zato je važno znati zbog čega nešto radimo: jasna namjera pomaže nam da prepoznamo ponudu koja nas udaljava od naše odgovornosti.

Pred kraljicom Sabe sada je bio susret sa Sulejmanom, alejhis-selam. Ono što je počelo viješću jedne ptice i kratkim pismom vodilo ju je prema događajima koji će promijeniti njen pogled na vlast, vjerovanje i vlastiti život.

Nastavlja se…

akos.ba