Kazivanje o Ademu: Gospodar koji nas uči povratku (3)

U prethodnom nastavku govorili smo o životu na Zemlji, iskušenjima i vremenu koje nam je dato. Ali čovjek pred svojim slabostima nije ostavljen bez pomoći. Nakon Ademovog posrtaja dolazi ajet koji otkriva veličinu Allahove milosti: „I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje, On je milostiv.“ (El-Bekare, 37; prijevod Besima Korkuta)

Adem je pogriješio. Ali njegov Gospodar poučio ga je riječima povratka.

Koliko je milosti u tome! Allah otvara čovjeku put pokajanja, poučava ga kako da Mu se obrati i prima njegov povratak.

U suri El-A‘raf čitamo riječi kojima su Adem i njegova supruga priznali svoju grešku: „Gospodaru naš“ – rekoše oni – „sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.“ (El-A‘raf, 23)

Nisu tražili opravdanje koje bi ih oslobodilo odgovornosti. Priznali su da su sebi nanijeli nepravdu i zamolili za oprost. Tu počinje iskreno pokajanje.

Čovjek može dugo objašnjavati zašto je pogriješio. Može govoriti o okolnostima, tuđim postupcima i vlastitoj slabosti. Ali pred Allahom treba pronaći snagu za jednostavno priznanje: Gospodaru, pogriješio sam i potreban mi je Tvoj oprost.

Priznati grijeh znači prestati ga braniti. Dok ga opravdavamo, čuvamo mu mjesto u svome životu. Kada ga priznamo, otvaramo prostor da ga ostavimo. Ademovo kazivanje pokazuje da posrtaj ne mora odrediti cijeli čovjekov put. Nakon greške može doći povratak, a nakon priznanja oprost.

Zato ajet završava Allahovim imenima: „On, doista, prima pokajanje, On je milostiv.“

Allah je Et-Tevvab — Onaj koji mnogo prima pokajanje. Čovjeku koji Mu se iskreno vraća otvorena su vrata Njegove milosti.

Ako nakon pokajanja ponovo posrneš, ponovo se vrati. Nemoj od nove greške napraviti razlog da odustaneš od namaza, dove i traženja oprosta. Pokajanje traži iskrenost: da ostaviš grijeh, zažališ zbog njega i odlučiš da mu se ne vraćaš. Ako si povrijedio tuđe pravo, potrebno je i njega vratiti ili zatražiti oprost od onoga kome si nepravdu učinio.

Čovjek se može promijeniti. Ono što je radio jučer ne mora nastaviti danas. Dok mu je povratak moguć, treba ga učiniti.

Poslije riječi o Ademovom pokajanju dolazi uputa za život na Zemlji: „Mi rekosmo: ‘Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo Moje budu slijedili – ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati.’“ (El-Bekare, 38)

Ademu i njegovim potomcima dolazit će uputa. Život na Zemlji ima iskušenja, ali ima i pravac kojim treba ići.

To je velika blagodat: ne moramo sami izmišljati mjerilo dobra i zla niti se oslanjati samo na vlastite želje. Allah nas poučava šta čuva našu vjeru, naše odnose i naš život.

Uputa se slijedi u postupcima. U tome kako govorimo, kako zarađujemo, kako čuvamo povjerenje i kako postupamo prema slabijima. U trenutku kada treba obuzdati ljutnju, vratiti tuđe pravo ili ostaviti ono što nam je privlačno, a zabranjeno.

Ajet nosi i obećanje: „Ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati.“

Strah nas često veže za budućnost, a tuga za prošlost. Brinemo o onome što bi nas moglo zadesiti i žalimo za onim što smo izgubili.

Slijeđenje Allahove upute ne znači da vjernik na dunjaluku nikada neće osjetiti bol ili zabrinutost. Ali njegov život ima oslonac, a njegov put vodi prema konačnoj sigurnosti koju Allah obećava.

„Allah poziva u Kuću mira i ukazuje na Pravi put onome kome On hoće.“ (Junus, 25)

Kuća mira. Odredište prema kojem nas Gospodar poziva dok još prolazimo kroz nemir ovoga svijeta.

Tu se povezuju pouke Ademovog kazivanja. Čuvaj granicu koju poznaješ. Prepoznaj zavođenje, makar dolazilo u prijatnim riječima. Pazi na vrijeme koje ti je dato. A kada pogriješiš, priznaj i vrati se.

Adem je posrnuo, pokajao se i dobio oprost. Njegovo kazivanje zato u nama treba probuditi odgovornost, ali i nadu. Imamo Gospodara koji nas upozorava, upućuje i prima naše pokajanje.

Allahu, pomozi nam da slijedimo Tvoju uputu, iskreno Ti se vraćamo i budemo među onima koji se ničega neće bojati i ni za čim neće tugovati.

akos.ba