Tajna između roba i njegovog Gospodara

Piše: Husejn Rida, istraživač kur’anskih nauka

Kada se „ja“ povuče iz srca čovjeka, rađa se iskrenost. A budući da živimo u vremenu trendova i hashtagova, opsjednutosti isticanjem, makar i kroz nepokornost Allahu, u vremenu u kojem se vrijednost čovjeka mjeri brojem pregleda i pratilaca, iskrenost postaje najveći izazov, jedino mjerilo i najkorisnija tajna.

Ko razmišlja o životu Vjerovjesnika ﷺ, vidjet će da on nije odgojio generaciju koja je tragala za pažnjom i slavom. Iz njegove škole izašla je generacija čija je najveća briga bila zadovoljstvo Uzvišenog Gospodara.

Iskrenost nije samo namjera koju usne prošapuću na početku djela. Ona je precizan i neprekidan proces uklanjanja ličnih prohtjeva, želje za pohvalom i iščekivanja aplauza.

Iskrenost znači djelovati tiho u svijetu ispunjenom bukom. Musliman može činiti djela velika poput planina, a da ljudi vide samo njihove vrhove. Njihovi temelji ostaju ukopani u tlu skrovitosti, zaliveni suzama iskrenosti onoga koji njima nije želio ništa osim zadovoljstva svoga Uzvišenog Gospodara:

„Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!“ (El-Insan, 9)

Dunjaluk je šaka pijeska

Kada Kurejšije više nisu mogle podnijeti Vjerovjesnikov ﷺ poziv, posegnule su za nagodbom. Došao mu je Utbe ibn Rebia i ponudio: „Ako ovim s čime si došao želiš imetak, sakupit ćemo ti od našeg imetka. Ako želiš ugled, postavit ćemo te za svoga prvaka. Ako želiš vlast, učinit ćemo te svojim vladarom.“

Vjerovjesnik ﷺ nije oklijevao, nego je rekao: „Jesi li završio, Ebu Velide? Onda saslušaj mene.“ Proučio mu je ajete iz sure Fussilet, koji su mu potresli srce i uvjerili ga da se svjetlo Muhammedovog poziva neće ugasiti, nego da će njegov sjaj obasjati sve krajeve.

U drugoj predaji rekao je svome amidži Ebu Talibu, koji mu je prenio poruku mekanskih nevjernika: „Tako mi Allaha, amidža, kada bi mi stavili Sunce u desnu, a Mjesec u lijevu ruku da napustim ovo, ne bih ga napustio.“

Jasna svrha i cilj osujetili su pokušaj nagodbe mekanskih mnogobožaca. Mislili su da će časni Vjerovjesnik Muhammed ﷺ pokleknuti pred mamcima imetka, vlasti i strasti, kao što za njima žude licemjeri i slabe duše, ne obazirući se na Gospodara ni na ahiret.

Ali iznenadili su se kada su pred sobom našli srce koje se ne okreće dunjaluku i njegovim ukrasima, koje ne zavaravaju strasti i užici i koje ne traži ličnu korist, čak ni dopuštenim putevima.

Da je u srcu časnog Vjerovjesnika Muhammeda ﷺ bilo makar malo ljubavi prema dunjaluku, možda bi rekao: „Zatražit ću vlast, pa je poslije iskoristiti za širenje poziva.“ Međutim, on je bio iskren čovjek koji je razumio lukavstvo silnika: oni nikada neće prepustiti zastavu sljedbenicima istine osim da bi ih najprije stavili pod svoju kontrolu, a zatim uklonili.

Učenjaci kažu: ovaj postupak jedan je od najvećih dokaza njegovog vjerovjesništva i istinitosti. Da je težio dunjaluku, iskoristio bi priliku koja mu je sama došla. Ali pokazao je da mu je cilj prenošenje Allahove poruke, a ne vlast.

Prijatelju i brate moj, iskrenost znači da se vjera tvoga srca ne može kupiti, bez obzira na cijenu, i da se tvoja vjera ne može izložiti na dražbi sitnih i niskih interesa, ma koliko privlačna bila njihova propaganda.

Ti koji pozivaš Allahu i nosiš poruku, možda će ti jednog dana ponuditi položaje, novac i ugled u zamjenu za ublažavanje tvoga govora ili odustajanje od nepromjenjivih načela Objave. Tada se sjeti postupka svoga Vjerovjesnika, koji je ponude nevjernika spalio vatrom čiste vjere.

Iskrenost je najveća kapija oprosta

Prenosi se da je u događaju potvore Mistah ibn Usasa bio među onima koji su govorili protiv časti naše majke, majke vjernika Aiše, radijallahu anha.

Mistah je bio siromašan rođak Ebu Bekra es-Siddika, kojeg je Ebu Bekr pomagao zbog srodstva i siromaštva. Kada je Allah objavio nevinost naše majke Aiše, Ebu Bekr se naljutio na one koji su povrijedili njegovu čast i zakleo se: „Tako mi Allaha, nikada više neću ništa davati Mistahu nakon onoga što je rekao o Aiši!“

Tada je Allah objavio prijekor koji je rasplakao Ebu Bekra: „Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati rođake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je.“ (En-Nur, 22)

Čim je Ebu Bekr čuo ove riječi, njegovi lični prohtjevi istopili su se pred onim što je njegov Gospodar želio. Plačući je rekao: „Svakako! Tako mi Allaha, zaista želim da mi Allah oprosti.“

Ponovo je počeo pomagati Mistaha i rekao: „Tako mi Allaha, nikada mu ovu pomoć neću uskratiti.“

Priroda ljudskog ega jeste da se pobuni kada osjeti nepravdu od nekoga kome čini dobro. Čovjek se naljuti toliko da ga ljutnja gotovo odvede od onoga što njegov Gospodar želi, posebno kada ga taj čovjek povrijedi u onome što mu je najdragocjenije: časti i ugledu.

Neki bi čak smatrali da je uskraćivanje pomoći Mistahu logičan i razuman postupak jer je ne zaslužuje. Ali iskrenost i ispravna namjera usmjeravaju srce i podsjećaju Ebu Bekra da treba nastaviti pomagati ako je i prije tog događaja pomagao radi Allaha. Ako je pomagao radi vlastitih interesa, onda bi imao razloga uskratiti pomoć.

Međutim, budući da je Es-Siddik bio iskren, savladao je svoju ljutnju i dao prednost iskrenosti srca i Allahovom zadovoljstvu.

Učenjaci kažu: ovaj postupak pokazuje veličinu Ebu Bekrove vrijednosti i potpunost njegove iskrenosti. Savladao je srdžbu i odrekao se ličnog prava na dopuštenu odmazdu čim mu je Gospodar ponudio oprost. Ponovo je počeo činiti dobro onome ko mu je nanio zlo. To je vrhunac iskrenosti prema Allahu.

Prijatelju i brate moj, ako si nekada prestao činiti dobro nekome ko je porekao tvoje dobročinstvo ili te povrijedio, preispitaj svoju vjeru i daj prednost iskrenosti. Iskren rob čini dobro da bi Allah bio zadovoljan njime, a ne da bi mu ljudi zahvaljivali.

Oprost drugima jedna je od najširih kapija Allahovog oprosta. Zato veži svoje srce za Stvoritelja, a ne za stvorenja, pa će se smiriti i pronaći spokoj.

Razbijanje idola ugleda

Na vrhuncu muslimanskih pobjeda u Šamu, u vrijeme Jermuka, stigao je glasnik iz Medine s odlukom vladara pravovjernih, nasljednika nasljednika Allahovog Poslanika, Omera ibn el-Hattaba, radijallahu anhu. Odlukom je Halid ibn el-Velid smijenjen s položaja zapovjednika vojske, a na njegovo mjesto postavljen je Ebu Ubejda ibn el-Džerrah.

Halid se nije naljutio, nije se pobunio niti je povukao snage odane njemu lično. Odmah je s položaja zapovjednika prešao na položaj vojnika koji izvršava Ebu Ubejdine naredbe. Borio se u muslimanskim redovima s istim poletom i žarom, poručivši svijetu: „Ja se borim za Omerovog Gospodara, a ne za Omera.“

Položaji i činovi jednaki su u očima iskrenog muslimana. U dubini Halidove duše bilo je čvrsto uvjerenje da je vojnik među Allahovim vojnicima i da su položaji i činovi samo ljudski raspored koji roba kod Gospodara niti uzdiže niti spušta.

Zato je Halid razbio idol ugleda i uzdigao se iznad ličnog shvatanja stvari. Briga ovog borca nije bila osvajanje vodećeg mjesta niti je svoju borbu uvjetovao time da bude u prvom planu. Daleko je on bio od toga, radijallahu anhu.

Onaj koji poziva Allahu, borac ili bilo ko ko radi za Allahovu vjeru samo je jedan od Allahovih robova kojeg je On postavio na jedno mjesto odbrane istine. Ako je iskren, radi s jednakom odlučnošću i poletom na svakom mjestu i u svako vrijeme. Ako mu se iskrenost pokvari, oslabi na mjestima koja njegova duša ne želi, a njegov žar raste na mjestima kojima je sklona.

Allah se smilovao robu koji služi svojoj vjeri: ako je u začelju, ostaje u začelju, a ako je u prethodnici, ostaje u prethodnici.

Učenjaci kažu: dokaz njegove izdržljivosti, strpljenja i vjere jeste to što je, nakon smjene s položaja zapovjednika, nastavio da se bori kao običan vojnik. Nije mario za vodstvo, nego je tražio šehadet. To je iskrenost.

Prijatelju i brate moj, budi pažljiv i upozori svoje srce. Koliko je ljudi čiji polet oslabi kada budu vraćeni u zadnje redove ili smijenjeni s položaja, pa se povuku ili spletkare da bi njihov novi vođa doživio neuspjeh!

Znaj da se tvoja iskrenost iskušava kada pažnja nije usmjerena na tebe. Allah tada gleda hoćeš li nastaviti doprinositi kao nepoznati vojnik ili ćeš se okrenuti i povući.

Ko bude iskren prema Allahu, Allah će mu ispuniti ono što želi

Jednog dana došao je beduin Vjerovjesniku ﷺ, povjerovao u njega i počeo ga slijediti. Rekao je: „Učinit ću hidžru s tobom.“

U jednom pohodu Vjerovjesnik ﷺ stekao je ratni plijen i podijelio ga. Beduinovim drugovima dao je njegov dio da mu ga predaju, jer je on čuvao njihove jahaće životinje. Kada su mu donijeli njegov dio, upitao je: „Šta je ovo?“

Odgovorili su: „Dio koji ti je dodijelio Allahov Poslanik.“

Uzeo ga je, došao Vjerovjesniku ﷺ i rekao: „Allahov Poslaniče, nisam te zbog ovoga slijedio! Slijedio sam te da budem pogođen strijelom ovdje“, pokazujući na svoje grlo, „pa da umrem i uđem u Džennet.“

Vjerovjesnik ﷺ rekao je: „Ako budeš iskren prema Allahu, Allah će ti ispuniti ono što želiš.“

Nedugo zatim krenuli su prema neprijatelju. Donijeli su ga Vjerovjesniku ﷺ pogođenog strijelom upravo na mjestu koje je pokazao!

Vjerovjesnik ﷺ upitao je: „Je li to on?“

Odgovorili su: „Jeste.“

Rekao je: „Bio je iskren prema Allahu, pa mu je Allah ispunio ono što je želio.“

Zatim ga je Vjerovjesnik ﷺ zamotao u svoju džubu i klanjao mu dženazu. U njegovoj dovi bilo je i ovo:

„Allahu moj, ovo je Tvoj rob koji je izašao kao muhadžir na Tvome putu i poginuo kao šehid. Ja tome svjedočim.“

Istina je da je ratni plijen dopušteno pravo i dozvoljen imetak koji je Allahov Poslanik ﷺ dao tom vjerniku. Ali srce ovog beduina bilo je toliko iskreno i čisto da nije prihvatalo da se njegova borba pomiješa s bilo kakvom ovosvjetskom nagradom, makar ona bila dopuštena.

Iskrenost, u svojoj suštini, nije samo ostavljanje zabranjenog. Ponekad znači i uzdržavanje od dopuštenog ako ono ugrožava iskrenost čovjekove namjere.

Vjerovjesnikove ﷺ riječi: „Ako budeš iskren prema Allahu, Allah će ti ispuniti ono što želiš“, bile su najvažnije mjerilo. Allah ne gleda veličinu tvoga djela, nego iskrenost tvoje nutrine i čistoću namjere usmjerene samo Njemu.

Učenjaci kažu: iskrenost znači da se pokornošću želi isključivo Uzvišeni Allah. Ovaj beduin prodao je sebe Allahu prodajom od koje nije odustao. Nije prihvatio da cijena njegove borbe bude nešto od prolaznih dobara dunjaluka. Njegova nagrada bila je da pogine pogođen upravo na mjestu koje je pokazao i da stekne čast da mu sam Vjerovjesnik ﷺ posvjedoči.

Prijatelju i brate moj, mnogi danas započinju svoje projekte pozivanja vjeri ili humanitarnog rada s namjerom da rade radi Allaha. Zatim ih ponesu dobici savremenog plijena: novac, slava, broj pratilaca i položaji, pa počnu juriti za njima.

Ali ovaj plemeniti ashab uči nas da iskren čovjek ne žudi za aplauzom i dobicima. Njegovo stanje govori:

„Gospodaru moj, nisam zbog toga slijedio Tvoga Vjerovjesnika niti sam Tebi pozivao da bih skupljao pratioce i gledaoce. Radio sam da Ti budeš zadovoljan mnome.“

Zato, brate moj, budi iskren prema Allahu u svojoj samoći i namjerama. Allah će ti ostvariti želje i uzdići spomen na tebe. Dovoljno ti je da Allah bude tvoj svjedok i da Njegovi meleki bilježe tvoja djela.

Utrka prema Džennetu

Talha ibn Ubejdullah izašao je u mrkloj noći prateći vladara pravovjernih Omera ibn el-Hattaba. Vidio ga je kako ulazi u malu kuću, a zatim izlazi.

Talha je danju ušao u tu kuću i zatekao slijepu, nepokretnu staricu. Upitao ju je: „Šta ovaj čovjek radi kod vas?“

Odgovorila je: „Već dugo nas redovno obilazi. Donosi mi ono što mi je potrebno i uklanja nečistoću iz moje kuće“, odnosno čisti joj kuću.

Talha je zaplakao i rekao:

„Omeru, postavio si težak zadatak halifama koji dolaze poslije tebe!“

Čovjek sebe vidi malenim kada mu se srce ispuni Allahovom veličinom. Tada mu postaje lahko, radi zadovoljstva svoga Gospodara, obavljati i poslove koje drugi smatraju najnižim.

Da nije bilo iskrenosti prema Allahu i osjećaja Njegove veličine, halifa muslimana i vladar pravovjernih Omer ne bi svojim rukama uklanjao nečistoću iz kuće jedne starice u mrkloj noći. Činio je to da ga oči ne bi pratile, da jezici ne bi razglabali o njegovoj skromnosti i da mu pjesnici i oni koji žive od svojih riječi ne bi laskali.

Vrhunac poniznosti pred Allahom prati vrhunac iskrenosti prema Njemu. Među onima kojima je pomoć potrebna srce se čisti, oholost se pobjeđuje i rob se uzdiže na visoke stepene. Tajno služenje slabima najudaljenije je od pretvaranja i traženja ovosvjetske koristi.

Učenjaci kažu: iskren je onaj ko svoja dobra djela krije kao što krije svoja loša djela. Omer je, dok je bio na vrhuncu vlasti, odgajao sebe ovim skrivenim djelima koja su lomila njegov ego, kako u njega ne bi ušla oholost zbog vlasti.

Prijatelju i brate moj, ako želiš iskušati svoju iskrenost, potraži dobro djelo koje nema sjaja i tokom kojeg te niko neće vidjeti: posluži bolesnika, očisti džamiju ili krišom pomozi starici.

Istinski iskreni ljudi zadovoljni su time da Allah svjedoči njihovim djelima i da ih On vidi. Je li ti dovoljno Allahovo svjedočenje ili tvoja duša žudi da te ljudi vide dok pišeš o svojim postignućima?

Pravi vjernik potvrdu svoga spasa ispisuje tajnim djelima pokornosti jer se boji da bi mu duša oslabila i djelo propalo kada bi ih obasjala svjetla javnosti.

Sedam praktičnih koraka

Za odgajanje duše u iskrenosti i njegovanje skrivenog dobrog djela preporučujem ti sedam stvari:

Prvo: Često uči Vjerovjesnikovu ﷺ dovu:

„Allahu moj, utječem Ti se od toga da Ti svjesno pripisujem sudruga, a molim Te da mi oprostiš ono što činim nesvjesno.“

U njoj je lijek za skriveno pretvaranje.

Drugo: Prije svakog javnog dobrog djela upitaj sebe: „Bi li ovo isto djelo učinio s istim poletom kada me niko ne bi vidio?“ Ako je odgovor negativan, preispitaj namjeru i zamoli Milostivog Allaha za oprost.

Treće: Odredi sebi dobro djelo koje ćeš redovno činiti: sadaku, dovu za ljude koje ćeš spomenuti poimenično, dva rekata namaza ili posjetu bolesniku. Nikada nikome ne govori o tome, čak ni najbližima: supruzi, bratu ili bliskom prijatelju. Neka to bude najskrivenija tajna između tebe i Allaha.

Četvrto: Pokušaj ostvariti nešto veliko, poput odlaska na umru, pomaganja siromahu ili čitanja korisne knjige, pa namjerno nemoj objaviti nijednu fotografiju ni poruku o tome. Tako ćeš sebe navikavati na slast tihog postignuća.

Peto: Ako osjetiš da u razgovoru uživo ili na internetu braniš sebe u ime vjere, odmah se povuci, a zatim ispravi namjeru. Ako ustanoviš da je radi Allaha, nastavi. U suprotnom, stani.

Šesto: Potrudi se volontirati u humanitarnom timu i zatraži zadatak iza kulisa, u kojem se nećeš pojavljivati pred javnošću. Navikni se raditi poput čovjeka koji je načinio prolaz prilikom opsade Tustera, a vodeće mjesto prepusti drugima.

Sedmo: Kada učiniš dobro, potpuno ga izbriši iz svoga sjećanja. Ne očekuj zahvalnost i nikada nikoga ne podsjećaj na svoje dobročinstvo prema njemu, imajući na umu riječi Uzvišenog: „”Samo vas hranimo radi lica Allahovog. Ne želimo od vas plaćanje, niti zahvalnosti; (El-Insan, 9)

Prijevod i obrada: akos.ba