Ko će probuditi uspavanu odlučnost?

Enes ibn en-Nadr prošao je na dan Uhuda pored ljudi koji su sjedili, dok je prašina bitke još lebdjela u zraku.

Upitao ih je: „Zašto sjedite?“

Odgovorili su: „A šta da radimo kada je Allahov Poslanik ubijen?!“

Rekao je: „Pa čemu vaš život poslije njega?! Ustanite i umrite na onome na čemu je on umro!“

Ljudi su krenuli prema bojištu, bodreni Enesovim riječima.

Kada se otpadništvo proširilo Mekom, uzelo maha i postalo velika opasnost, Suhejl ibn Amr ustao je i obratio se ljudima kod Kabe:

„Stanovnici Meke, nemojte biti posljednji koji su prihvatili islam, a prvi koji su ga napustili!“

Njegove riječi ponovo su vratile ljude islamu.

Ljudima su danas potrebni Enes i Suhejl.

Sjedenje je postalo njihova navika, a tromost u izvršavanju vjerskih dužnosti stanje koje stvarnost potvrđuje.

Iako se krv šehida još nije osušila i jecaji prijatelja još nisu utihnuli.

Nije sramota da borac sjedne između dvije borbe. Sramota je da toliko dugo sjedi da mu se udovi ukoče.

Još je veća sramota da pored njih ne prođe neki Enes koji će ih probuditi ili Suhejl koji će podići glas.

Već kratak obilazak mjesta na kojima se prijatelji okupljaju otkriva bolno stanje neaktivnosti i prepuštanja mirovanju.

Kod nekih je zahvatilo čak i farzove, a kod drugih uzdrmalo moral.

Ljudima je postao prijeko potreban neko ko će ih uhvatiti za ramena i sve ih prodrmati, makar bio sam.

„Hiljadu ljudi može biti kao jedan,
a jedan poput hiljade kada nastupi nevolja.“

Allah se smilovao Ummu Ejmen. Na Uhudu je svojim vretenom vraćala ljude, izazivajući njihov muški ponos. Jednome bi rekla:

„Evo ti moje vreteno, uzmi ga i predi, a meni daj svoj mač da njime branim Allahovog Poslanika.“

Tako mi Allaha, stanje ljudi danas zahtijeva milion vretena koja bi pokrenula njihovu odlučnost.

Allahove odredbe kroz dugotrajna iskušenja neminovno otkrivaju kakvi su ljudi u svojoj suštini. Zato neka onaj ko pripada takvim ljudima pokaže kakav je.

Ovo je vrijeme u kojem nije dopušteno čuvati svoju odlučnost za kasnije, posebno kada se među ljudima toliko proširilo dugotrajno sjedenje.

Potrebni su pojedinci koji će se sami prihvatiti buđenja svoje braće i svojih porodica.

Da je Suhejl u vrijeme otpadništva čekao da ga rukovodstvo zaduži, niko ne bi ostao u islamu!

Ima li nekoga ko će podići glas poput Suhejla i nekoga ko će buditi poput Enesa?!