Čežnja za Poslanikom ﷺ i susretom s njim znak je ljubavi prema njemu

Plemeniti ashabi, neka je Allah zadovoljan njima, pripadnici su najbolje generacije ovog ummeta, kao što je Poslanik ﷺ rekao: „Najbolji ljudi su moja generacija, zatim oni koji dolaze poslije njih, a zatim oni poslije njih.“
(Buhari)

Nakon ashaba dolazili su Allahovi iskreni robovi, vjernici i dobri ljudi. Nijedno vrijeme niti mjesto, ma koliko nas stoljeća dijelila od vremena Poslanika ﷺ, nije ostalo bez dobrih ljudi.

Poslanik ﷺ volio je takve ljude. Nazvao ih je svojom braćom, čeznuo za tim da ih vidi i želio susret s njima. Obradovao ih je viješću da će ih čekati kod svoga Havda kako bi ih napojio.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik ﷺ otišao na mezarje i rekao: „Mir vama, stanovnici ovoga mjesta, vjernici. I mi ćemo vam se, ako Allah da, pridružiti. Volio bih da smo vidjeli našu braću.“

Ashabi upitaše: „Zar mi nismo tvoja braća, Allahov Poslaniče?“

On odgovori: „Vi ste moji ashabi, a naša braća su oni koji još nisu došli. Ja ću prije njih stići do Havda.“ (Muslim)

Imam Nevevi kaže da ovaj hadis pokazuje kako je dozvoljeno željeti nešto, naročito kada je riječ o dobru, susretu s dobrim i čestitim ljudima. Riječi Poslanika ﷺ: „Volio bih da smo vidjeli našu braću“, mogu značiti želju da ih vidi još na dunjaluku, dok je kadija Ijad naveo i mišljenje da se time misli na želju za susretom s njima nakon smrti.

Ako je tolika bila ljubav i čežnja našeg Poslanika ﷺ prema nama, kao pojedincima i kao ummetu, gdje smo mi u svojoj ljubavi i čežnji za njim?

Ljubav ashaba i njihova čežnja za Poslanikom ﷺ

Ashabi, r.a., voljeli su Poslanika ﷺ ljubavlju kakva se teško može pronaći u historiji.

Alija, r.a., rekao je: „Tako mi Allaha, bio nam je draži od našeg imetka, naše djece, naših očeva i majki, pa i od hladne vode kada čovjeka mori žeđ.“

Od Aiše, r.a., prenosi se da je jedan čovjek došao Poslaniku ﷺ i rekao: „Allahov Poslaniče, draži si mi od mene samoga, draži si mi od moje porodice i draži si mi od mog djeteta. Kada sam kod kuće i sjetim te se, ne mogu izdržati dok ne dođem i ne pogledam te. A kada se sjetim svoje i tvoje smrti, znam da ćeš ti, kada uđeš u Džennet, biti uzdignut među vjerovjesnicima. A bojim se da te, ako ja uđem u Džennet, neću vidjeti.“

Poslanik ﷺ mu nije ništa odgovorio sve dok Džibril, a.s., nije donio ajet: „Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti!“ (En-Nisa, 69)

Predaju bilježi Ebu Nu’ajm u djelu „Hiljetul-evlija“, a Albani ju je ocijenio vjerodostojnom. Begavi u svome tefsiru „Me’alimut-tenzil“ navodi da je ovaj ajet objavljen povodom Sevbana, oslobođenog roba Allahovog Poslanika ﷺ.

Sevban je silno volio Allahovog Poslanika ﷺ i teško je podnosio odvojenost od njega.

Jednoga dana došao mu je promijenjenog lica, na kojem se jasno vidjela tuga.

Poslanik ﷺ ga upita: „Šta ti je promijenilo boju lica?“

Odgovorio je:

„Allahov Poslaniče, nisam bolestan niti me išta boli. Ali kada te ne vidim, obuzme me velika čežnja sve dok te ponovo ne sretnem. A onda sam se sjetio Ahireta i uplašio se da te tamo neću vidjeti. Ti ćeš biti uzdignut među vjerovjesnicima, a ako ja uđem u Džennet, bit ću na položaju nižem od tvoga. A ako ne uđem u Džennet, onda te više nikada neću vidjeti.“

Tada je objavljen spomenuti ajet.

Čežnja za Poslanikom ﷺ i želja da ga vidimo

Jedan od znakova ljubavi prema Poslaniku ﷺ jeste čežnja za njim i želja da ga čovjek vidi i sjedi s njim, čak i kada bi za to morao žrtvovati svoj imetak.

Ibn Hadžer u „Fethul-Bariju“ kaže da je jedan od znakova ljubavi prema Poslaniku ﷺ to da čovjeku, kada bi mogao birati između gubitka nečega što mu je dunjalučki vrijedno i mogućnosti da vidi Poslanika ﷺ, gubitak prilike da ga vidi bude teži od gubitka tog dunjalučkog dobra.

Ta ljubav ne pokazuje se samo željom da ga vidimo. Ona se pokazuje i pomaganjem njegovog sunneta, odbranom njegovog šerijata, pozivanjem na dobro i odvraćanjem od zla.

Kurtubi kaže da niko ko istinski vjeruje u Poslanika ﷺ nije potpuno lišen ove ljubavi, ali se ljudi razlikuju u njenoj snazi. Neki je imaju u velikoj mjeri, a neki manje.

Mnogi od njih, kada se spomene Poslanik ﷺ, toliko čeznu da ga vide da bi susret s njim izabrali prije svoje porodice, djece, imetka i roditelja.

Brojni hadisi govore upravo o tome.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik ﷺ rekao: „Među pripadnicima moga ummeta koji će me najviše voljeti bit će ljudi koji će doći poslije mene. Neko od njih poželjet će da me vidi makar za to dao svoju porodicu i imetak.“ (Muslim)

San’ani pojašnjava da ove riječi ukazuju na snagu imana u njihovim srcima: toliko će željeti susret s Poslanikom ﷺ da bi svoj imetak i ono što im je najdraže dali za čast da ga vide.

Ebu Zerr el-Gifari, r.a., prenosi da je Poslanik ﷺ rekao: „Od pripadnika moga ummeta najviše će me voljeti ljudi koji će doći poslije mene. Neko od njih poželjet će da je izgubio porodicu i imetak samo da me je mogao vidjeti.“

(Ahmed; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)

Ebu Hurejre, r.a., prenosi i da je Poslanik ﷺ rekao: „Poslije mene doći će ljudi iz moga ummeta od kojih bi neko poželio da mogućnost da me vidi kupi svojom porodicom i imetkom.“ (Hakim; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)

Ibn Hubejre eš-Šejbani, govoreći o značenju ovog hadisa, kaže da vjernik, kada sluša o Poslanikovim ﷺ životnim iskušenjima, bitkama, teškoćama i oskudici kroz koju je prolazio, poželi da je bio uz njega.

Poželi da ga je mogao pomoći u borbi, biti uz njega u teškoći, pitati ga ono što mu je na srcu, učiti neposredno od njega ili jednostavno biti počašćen njegovim pogledom.

To su blagodati koje su pripale ashabima, a za kojima svaki iskreni vjernik može čeznuti.

Kako se prepoznaje ljubav prema Poslaniku ﷺ?

Ko nešto istinski voli, tragovi te ljubavi moraju se vidjeti na njemu. U suprotnom, njegova tvrdnja o ljubavi ostaje samo tvrdnja.

Ljubav prema Poslaniku ﷺ ima mnogo znakova: pokornost njemu, slijeđenje njegovog puta, poštovanje prema njemu, lijepo ophođenje prema njegovom sunnetu, pridržavanje sunneta i pozivanje njemu, ugledanje na njegov život i često donošenje salavata na njega.

Kadija Ijad kaže:

„Znaj da onaj ko nešto voli tome daje prednost i nastoji mu se prilagoditi. U suprotnom nije iskren u svojoj ljubavi, već je samo tvrdi. Iskren u ljubavi prema Poslaniku ﷺ jeste onaj na kome se vide njeni znakovi. Prvi među njima jeste ugledanje na njega, primjenjivanje njegovog sunneta, slijeđenje njegovih riječi i djela i prihvatanje njegovog odgoja, u teškoći i lahkoći, u onome što voli i onome što mu je teško.“

Potvrda tome su Allahove riječi: „Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’ – a Allah prašta i samilostan je.“ (Alu Imran, 31)

Jedan od znakova ljubavi prema Poslaniku ﷺ jeste, dakle, čežnja za njim i želja da ga sretnemo i vidimo.

On ﷺ obavijestio nas je da će poslije njega doći pripadnici njegovog ummeta koji će ga toliko voljeti i za njim čeznuti da im njihov imetak i ono što im je najdraže neće biti vrijedni koliko mogućnost da ga samo jednom vide.

A poznat je i događaj iz sire kada je čak i panj palme, uz koji je Poslanik ﷺ ranije držao hutbu petkom, zajecao od čežnje za njim nakon što ga je Poslanik ﷺ napustio.

Hasan el-Basri zbog toga je govorio: „Muslimani, komad drveta čeznuo je za Allahovim Poslanikom ﷺ od silne želje za njim. Zar onda ljudi koji se nadaju susretu s njim nemaju još više razloga da za njim čeznu?!“

El-Muttalib ibn Ebi Veda’a, r.a., rekao je o panju: „Nemojte ga koriti. Allahov Poslanik ﷺ nije se rastao ni od čega a da to nije osjetilo tugu zbog njegovog odlaska.“

Čak se i jecaj panja mogao čuti, dok je plakao čeznući za susretom s tobom.

Ako je takva bila ljubav i čežnja jednog neživog panja za Allahovim Poslanikom ﷺ, gdje smo onda mi u svojoj ljubavi prema njemu i čežnji da ga vidimo?

Panj je za tobom čeznuo, iako je samo drvo.

Pa kako je onda čudno da živa srca ostanu hladna?

islamweb.net

akos.ba