Masakr u Biljanima: Beba umrla u jami u zagrljaju ubijene majke
Muškarci su odvajani od svojih porodica, zatvarani u školu i Dom kulture, a potom odvođeni na mjesta egzekucije. Ubijeno je oko 260 bošnjačkih civila, među njima starci, mladići i šestero djece.
Postoje mjesta u Bosni i Hercegovini čije ime nije postalo simbol zbog svoje veličine, nego zbog boli koju nosi. Biljani, selo nadomak Ključa, jedno je od njih.
Na današnji dan, 10. jula 1992. godine, u svega nekoliko sati ugašen je život gotovo cijelog jednog mjesta. Pripadnici Vojske Republike Srpske, uz učešće policijskih snaga, ušli su u Biljane i okolna naselja. Muškarci su odvajani od svojih porodica, zatvarani u školu i Dom kulture, a potom odvođeni na mjesta egzekucije. Ubijeno je oko 260 bošnjačkih civila, među njima starci, mladići i šestero djece.
Među najpotresnijim pričama ostala je sudbina četveromjesečne Amile Džaferagić. Njeno tijelo pronađeno je u jami zajedno s tijelom majke Besime, u čijem je naručju ostala i nakon smrti. Ubijen je i njen četverogodišnji brat Almir. Ta slika postala je jedno od najtežih svjedočanstava o razmjerama zločina počinjenog u Biljanima.
Nakon masakra uslijedilo je ono što će se kasnije ponavljati i na drugim mjestima širom Bosne i Hercegovine – pokušaj prikrivanja tragova. Posmrtni ostaci žrtava pronađeni su u više masovnih i pojedinačnih grobnica. Iz jame Lanište I ekshumirano je 188 tijela, što ovu grobnicu čini jednom od najvećih otkrivenih na području Bosanske krajine.
Tri decenije kasnije, porodice žrtava i dalje postavljaju isto pitanje: kako je moguće da je za ubistvo oko 260 civila izrečena samo jedna pravosnažna presuda koja se direktno odnosi na zločin u Biljanima? Marko Samardžija jedini je pravosnažno osuđen za ovaj slučaj, dok su brojni drugi osumnjičeni tek posljednjih godina izvedeni pred Sud Bosne i Hercegovine, a suđenja su još u toku.
Pravda koja kasni nije samo pravni problem. Ona ostavlja osjećaj da životi ubijenih još čekaju da društvo ispuni svoju obavezu prema njima. Svaka godina bez pravosnažnih presuda dodatno produbljuje ranu porodica koje već 34 godine žive s prazninom koju ništa ne može ispuniti.
Biljani ne smiju trajati samo jedan dan u godini. Ono mora biti trajni podsjetnik da zločin bez pune pravde ostavlja otvorenu ranu, ne samo porodicama žrtava nego i cijelom društvu.
Zaborav nije put ka pomirenju, ali istina, odgovornost i pravda jesu.
akos.ba
