Prijatelj koji ti je skoro ukrao Džennet

Neka prijateljstva nisu ništa drugo do prikriveni pokušaji ubistva naše vjere.

Ponekad sjedimo s ljudima u društvima koja djeluju prijatno i uglađeno.

Ispijaju kafu, dok se istovremeno, uz podrugljiv osmijeh i potpunu hladnokrvnost, trude da rastave naša uvjerenja. Ne napadaju te nožem niti pištoljem u mračnoj ulici.

Oni koriste mnogo smrtonosnije oružje: podignutu obrvu punu samouvjerenosti i nadmen ton zbog kojeg izgledaš naivno samo zato što se još uvijek držiš svojih principa ili vjeruješ u nevidljivo.

Sura Es-Saffat otvara vremenski prozor prema budućnosti kako bi nam pokazala kraj takvih otrovnih odnosa.

Usred džennetskih uživanja i u hladu vječnog smiraja, jedan čovjek iznenada se sjeti svog nekadašnjeg prijatelja, pa se obrati svojim drugovima u Džennetu:

“I jedni će druge pitati. Jedan od njih će reći: ‘Ja sam imao jednog druga…'”

Taj drug nije bio samo nekadašnji školski ili poslovni prijatelj.

Bio je glas koji je sebi davao pravo da upravlja tuđim razmišljanjem i koji se lukavo ismijavao svemu što pripada gajbu – nevidljivom svijetu.

“Koji je govorio: ‘Zar i ti vjeruješ, da ćemo, kada poumiremo i zemlja i kosti postanemo, doista, račun polagati?'”

Pogledaj koliko je omalovažavanja u njegovom tonu dok te poziva da se pridružiš grupi onih koji vjeruju da poslije smrti nema ničega.

Tada dolazi trenutak u kojem se otkriva konačni ishod takvog govora, kada sura u jednom prizoru spoji Džennet i Džehennem.

“Reći će: ‘Hoćete li pogledati?’ I on će pogledati, i toga usred Džehennema ugledati.”

U tom trenutku padaju sve maske ljudske oholosti, a spašeni čovjek shvata koliko je bio blizu ruba provalije.

Shvata da su ga one podrugljive riječi, izgovarane tako olahko, umalo koštale vječnosti u Džehennemu.

“Allaha mi” – reći će – “zamalo me nisi upropastioda nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih se sada mučio.'”

Ovdje spas nije bio lično postignuće zasnovano na snazi argumenata, već Allahovo izbavljenje i čista milost koja ga je sustigla prije nego što ga je progutala zamka prijatelja koji odvodi u propast.

Kada spašeni shvati razmjere nesreće kojoj je umakao, obuzme ga osjećaj ushićenja.

Pita s čežnjom čovjeka koji se upravo probudio iz teškog košmara i još uvijek ne može povjerovati da je spašen: “A mi, je l’ de, više nećemo umirati? – jednom smo umrli – više nećemo biti mučeni…“

Je li konačno nestao onaj tihi strah koji nam je razjedao srca? Strah od smrti…

Jesmo li zaista sigurni?

“..to će, zaista, uspjeh veliki biti!”

Pobjeda nad najopasnijim zamkama ovoga svijeta. Onima koje se ne postavljaju u mračnim i pustim ulicama, nego u toplim druženjima i rukom onoga koji ti se prijateljski smiješi, dok ti krade tvoje najdragocjenije blago.

Krade tvoju vjeru.

Prijevod i obrada: akos.ba