Kada porodica zaboli, ali i izliječi: Pouke iz sure Jusuf

Zauzima priča o Allahovom poslaniku Jusufu, alejhis-selam, posebno mjesto među kur’anskim kazivanjima. Ona predstavlja jedan od najpotpunijih primjera prikaza porodičnih promjena koje prate preseljenje, udaljavanje od doma i društveno otuđenje. Iako se u ovoj priči ne spominje hidžra u obliku u kojem se pojavljuje u kazivanjima o Ibrahimu ili Musau, alejhimesselam, njeni događaji su u suštini niz uzastopnih preseljenja koja su snažno utjecala na strukturu porodice, njene funkcije i međusobne odnose.

Pažljivim promatranjem ajeta sure Jusuf postaje jasno da porodica nije bila samo okvir u kojem se odvijaju događaji, nego središnja osovina oko koje su se oblikovale faze otuđenja, preseljenja, ponovnog susreta i konačne stabilnosti. Zbog toga priča o Jusufu predstavlja cjelovit kur’anski model za proučavanje odnosa između porodice i ljudske migracije u vremenima kriza i velikih promjena.

Porodica kao prvi okvir identiteta i pripadnosti

Priča počinje upravo unutar porodice. San koji je Jusuf ispričao svom ocu nije iznesen pred javnošću, nego u intimnom porodičnom okruženju:

“Kad Jusuf reče svome ocu: ‘Oče moj…’ “ (Jusuf, 4)

Ovaj prizor pokazuje koliko je otac važan u izgradnji psihološke sigurnosti i identiteta djeteta. Također, porodica se prikazuje kao prvo mjesto u kojem se prenose znanje, vrijednosti i životne smjernice. Zato Jakub, alejhis-selam, reaguje zaštitnički:

“ “O sinko moj, ne kazuj svoga sna braći svojoj…” (Jusuf, 5)

Ovi ajeti ukazuju na ulogu porodice u upravljanju osjetljivim informacijama i zaštiti djece od mogućih društvenih opasnosti koje mogu nastati čak i unutar najbližeg okruženja.

Porodični raskol kao početak otuđenja

Nakon toga dolazi faza porodičnog sukoba koja postaje početna tačka prisilnog otuđenja. Ljubomora i rivalstvo među braćom dovode do odluke da se Jusuf udalji iz porodice:

“ Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio ostavite…” (Jusuf, 9)

Ovdje se ne radi samo o običnom sukobu među braćom, već o narušenoj porodičnoj povezanosti koja jednog člana izbacuje iz njegovog prirodnog okruženja. Posmatrano iz ugla porodične sociologije, ovaj događaj pokazuje kako unutrašnji sukobi mogu razoriti mrežu podrške i zaštite koju porodica treba pružati svojim članovima.

Zato otuđenje u Jusufovoj priči nije počelo u Egiptu – ono je počelo u vlastitoj kući.

Zamjenska porodica i društveno prihvatanje

Nakon što je udaljen od svoje porodice, Jusuf dolazi u novu sredinu u Egiptu. Uzvišeni Allah kaže:

“ I onda onaj iz Misira, koji ga je kupio, reče ženi svojoj: “Učini mu boravak prijatnim!'” (Jusuf, 21)

Ovaj ajet pokazuje nastanak nove mreže društvene brige izvan biološke porodice. Dijete koje je ostalo bez svog doma nalazi se u novom okruženju koje mu pruža zaštitu, smještaj i odgoj.

Ovdje dolazi do izražaja koncept društvenog prihvatanja i zbrinjavanja, koji je i danas veoma važan u proučavanju položaja djece migranata, izbjeglica i onih koji su prisilno udaljeni od svojih porodica.

Psihološka i porodična otpornost

Iako je razdvojenost između Jusufa i njegove porodice trajala godinama, priča pokazuje izuzetnu sposobnost očuvanja porodičnih veza.

Jusuf nije dopustio da ga udaljenost pretvori u čovjeka bez porodice, a Jakub nije dopustio da ga gubitak odvede u očaj. To se vidi iz njegovih riječi:

“ Pa strpljivost je lijepa…” (Jusuf, 18)

i kasnije:

“Ne gubite nadu u Allahovu milost.” (Jusuf, 87)

Ovi ajeti predstavljaju ono što se u savremenim porodičnim studijama naziva porodičnom otpornošću – sposobnošću porodice da sačuva svoje vrijednosti, emocionalnu povezanost i identitet uprkos dugotrajnim krizama i razdvojenosti.

Preseljenje zbog životne sigurnosti

U drugom dijelu sure pojavljuje se novi faktor – ekonomska kriza i glad koja pogađa područje.

Glad prisiljava Jusufovu braću da više puta putuju između Palestine i Egipta u potrazi za hranom.

Tako se prostorno kretanje više ne odnosi samo na pojedinca nego na cijelu porodicu koja nastoji osigurati osnovne uvjete za život. Ova etapa pokazuje da Kur’an migracije povezuje ne samo s vjerskim ili političkim razlozima nego i s ekonomskim okolnostima.

Porodica se ponovo pojavljuje kao osnovna društvena jedinica koja trpi posljedice kriza i donosi odluke o preseljenju.

Ponovno okupljanje porodice

Posljednja etapa priče predstavlja vrhunac porodičnih funkcija u okolnostima otuđenja i preseljenja.

Nakon dugih godina rastanka dolazi do ponovnog okupljanja porodice u Egiptu.

Allah kaže:

“ Pa pošto uđoše Jusufu, primi k sebi roditelje…” (Jusuf, 99)

i:

“ I podiže roditelje svoje na prijesto…” (Jusuf, 100)

Ovi ajeti ne govore samo o emotivnom susretu porodice. Oni predstavljaju obnovu društvene i porodične povezanosti nakon dugog perioda rasutosti i sukoba. Porodica uspijeva prevazići stare rane, ponovo uspostaviti svoje odnose i izgraditi stabilnost na zdravijim temeljima.

Priča tako završava tamo gdje je i počela – u porodici. Ali sada je to porodica koja je prošla iskušenja, sazrela i postala snažnija nego na početku.

Zaključak

Priča o Jusufu, alejhis-selam, pruža izuzetno bogat kur’anski model za razumijevanje porodice u okolnostima otuđenja, migracije i velikih životnih promjena.

Porodica se u njoj pojavljuje kao mjesto identiteta i pripadnosti, zatim kao prostor sukoba koji može dovesti do razdvajanja, ali i kao izvor otpornosti, oporavka i ponovnog okupljanja.

Kur’ansko kazivanje pokazuje da najveće posljedice preseljenja nisu vezane samo za promjenu mjesta boravka, nego prije svega za odnose među ljudima, osjećaj pripadnosti i mreže podrške koje porodica pruža svojim članovima.

Zato ponovno okupljanje Jusufove porodice na kraju sure nije samo sretan završetak jedne priče. To je poruka da je obnova porodice i njenih veza jedan od najvećih oblika uspjeha i spasa, jednako važan kao i lični uspjeh pojedinca.

Iz tog ugla, priča o Jusufu ostaje dragocjen kur’anski temelj za razumijevanje savremenih pitanja porodične razdvojenosti, migracija, otpornosti porodice i ponovnog uspostavljanja porodičnog jedinstva.

Izvor: islamonline.net

Prijevod i obrada: akos.ba