Šta započinjemo bismilom? Odgovor je i jednostavan i dubok: svako nastojanje, svaki poduhvat, svaki čin pokornosti.
Da bismo razlikovali pokornost od nepokornosti, ili da bismo razlikovali dobro od zla, moramo razviti sveobuhvatan svjetonazor – onaj koji je utjelovljen u bismili i njenom naglašavanju djelovanja “s Imenom Allaha.”
Hasan el-Basri, ugledni učenjak iz generacije tabi‘ina (umro 110/728), rekao je:
“Allah je sažeto obuhvatio znanje svih prijašnjih knjiga u Kur’anu, a zatim je znanje Kur’ana sažeto u njegovom uvodnom poglavlju – El-Fatiha. Ko shvati njeno značenje, razumio je srž svih objavljenih tekstova.”
U oblasti kur’anskih nauka, učenjaci su primijetili da je suština sure El-Fatiha dodatno sažeta u izrazu:
“S imenom Allaha, Milostivog, Samilosnog” (bi-ismillahi-r-Rahmani-r-Rahim), poznatom kao bismila.
Suština bismile se, pak, ogleda u njenom početnom prijedložnom slovu “bi”. Ovo slovo je bilo predmet opsežnih gramatičkih i jezičkih analiza u tradicionalnoj islamskoj nauci. Njegova sintaktička funkcija, koja ukazuje na vezu s pretpostavljenim subjektom (imenicom) ili radnjom (glagolom), suptilno poziva na razmišljanje o temeljnome principu – započeti svaki poduhvat sa svjesnošću i osloncem na Boga.
U bismili, slovo “bi” nosi duboko značenje jer simbolizira prijanjanje – koncept ključan za odnos između roba i Gospodara. Ovo prijanjanje naglašava krajnji cilj života: približavanje Allahu. Prema ovom razumijevanju, čak i najmanja komponenta bismile postaje snažan simbol duhovne težnje.
U njenoj glagolskoj strukturi – kada se podrazumijeva glagol poput “započinjem” – slovo “bi” prenosi osjećaj radnje i početka, kao da kaže:
“Sa imenom Allaha, započinjem.”
Ovo tumačenje poziva na razmišljanje o početku i svrsi svakog poduhvata, ukorjenjujući ga u iskonskoj svjesnosti. Ono daje osjećaj lahkoće i smirenosti, kao da je otvaranje Allahove Knjige oblikovano da odražava Njegovu beskrajnu milost i dobrotu, nježno usmjeravajući čovječanstvo od samog prvog koraka.
Ali šta tačno trebamo započinjemo bismilom? Odgovor je i jednostavan i dubok: svako nastojanje, svaki poduhvat, svaki čin pokornosti.
Da bismo razlikovali pokornost od nepokornosti, ili da bismo razlikovali dobro od zla, moramo razviti sveobuhvatan svjetonazor – utjelovljen u bismili i njenom naglašavanju djelovanja “s Imenom Allaha.”
Ovaj svjetonazor odjekuje u prvoj naredbi objavljenoj Poslaniku Muhammedu ﷺ preko Džibrila:
“Uči, s imenom Gospodara svoga.” (El-‘Alaq, 96:1)
Ova naredba nije bila samo instrukcija da se čitaju riječi, već transformativni poziv da se život posmatra, razmišlja i vodi kroz svijest o Allahu. Implicitno, ona upozorava: pristupanje životu u ime bilo čega drugog osim Allaha umanjuje njegovo značenje, vodi u zabludu i pogrešne prioritete. Usmjeravanjem namjere ka Allahu, bismila postaje zaštita i podsjetnik da je pravi smisao života u usklađivanju s onim što je sveto.
Gospodareva Imena u Bismili
Prvo ime u bismili je Allah, koje predstavlja Njegovu uzvišenost, suverenitet i neuporedivu moć. Ovo ime postavlja okvir apsolutne ovisnosti o Stvoritelju, koji upravlja svim postojanjem.
Nakon njega slijede dva atributa milosti: ar-Rahman (Svemilosni) i ar-Rahim (Milostivi), naglašavajući da Allahova milost nadilazi posrnuća i beznađe u koje čovjek može zapasti. Prema poznatom mufessiru Fakhruddinu er-Raziju (umro 606/1210), ova tri imena obraćaju se različitim skupinama ljudi, kao što se spominje u ajetu:
“Među njima su oni koji sami sebi čine nepravdu; drugi slijede srednji put; a neki, Allahovom dozvolom, prednjače u dobrim djelima.” (Fatir, 35:32)
Tokom životnog puta, neminovno prolazimo kroz sve ove kategorije – trenutke težnje ka izvrsnosti, periode umjerenosti i vremena griješenja i pokajanja. Ponavljanje ovih imena u bismili duboko odjekuje, podsjećajući nas na Allahovu sveobuhvatnu milost i naš potencijal za iskupljenje, bez obzira na naše trenutno stanje.
Raznolikost ljudskih duša
Er-Razi dalje opisuje raznolikost ljudskih duša i njihove različite sklonosti. Neke su plemenite, vođene uzvišenim težnjama, dok su druge vezane za niske strasti. Neke pokazuju milost i samilost, dok su druge sklone grubosti. Određene duše nadilaze ovosvjetske iskušenja, težeći duhovnom rastu, dok su druge zarobljene statusom i materijalnim dominacijama.
Cilj duhovne discipline nije potpuno uklanjanje negativnih osobina, već njihovo slabljenje, kako bi vrline imale prednost. Ovo se podudara s riječima Poslanika ﷺ: “Ljudi su poput rudnika (ma‘adin), kao zlato i srebro.”
To znači da svako posjeduje jedinstvene kvalitete koje se mogu pročistiti i dovesti do svog punog potencijala.
Poslanik ﷺ je također rekao da su duše poput “mobiliziranih trupa”, naglašavajući njihovu prirodnu sklonost da se povezuju s onima koji im liče.
Imena kao kompas života
Svako Allahovo ime nosi određenu osobinu, a kada neka osobina dominira u ljudskoj duši, ona se povezuje s tim imenom. Ova povezanost naglašava duboko lični i transformativni odnos između ljudske prirode i Allahovih svojstava, izraženih u bismili.
Imena u bismili su odabrana da budu kompas:
Allah – jamči Njegovo starateljstvo.
ar-Rahman – potvrđuje Njegovu beskrajnu ljubav.
ar-Rahim – naglašava Njegovu trajnu milost.
Poslanik Nuh je rekao dok je ulazio u arku: “Sa imenom Allaha, bilo da plovi ili da pristaje.” (Hud, 11:41)
Poslanik Sulejman je započeo svoje pismo kraljici od Sabe riječima: “Ovo je od Sulejmana, sa imenom Allaha, Milostivog, Samilosnog.” (En-Neml, 27:30)
Uistinu, onaj ko dosljedno započinje svako djelo bismilom – iskreno se oslanjajući na Allaha – ne može biti uskraćen Njegove brige i upute.
Izvor: yaqeeninstitute.org
Prevod i obrada: akos.ba
