El Hudžurat: Sura o moralu (2)
Ova sura koja je posvećena usavršavanju naših međusobnih odnosa počinje naredbom da se primarno usavrši naš odnos prema Allahu i Njegovom Poslaniku ﷺ.

Popravljanje i njegovanje odnosa među vjernicima
Allah nas upućuje na uspostavljanje mira među muslimanima u stanju potencijalnog sukoba među njima:
“A ako se dvije skupine vjernika sukobe, popravite stanje među njima” (49:9)
Allah obje zaraćene strane naziva vjernicima, iako se bore jedni protiv drugih. Na osnovu ovoga, imam Buhari i drugi učenjaci uzeli su dokaz da činjenje grijeha ne poništava iman.
Allah u nastavku kazuje:
“Ako jedna od njih nepravedno postupi prema drugoj, borite se protiv one koja čini nepravdu dok se ne vrati Allahovoj naredbi.” (49:9)
Rad na uređenju i zbližavanju dvaju sukobljenih skupina je obaveza ostalih vjernika, čak i nakon što su formalno izmirene. Taj napredak u njihovom odnosu treba dodatnu ruku koja će se naći da olakša ispunjavanje Allahovog propisa kod onih koji su učinili nepravdu, kao i pomoći kod zacjeljivanja rane one skupine koja je povrijeđena.
Gospodar zaključuje ovaj dio riječima:
„Zaista su vjernici braća, pa popravite stanje među vašom dvojicom braće…“ (49:10)
Cilj ovakvog djelovanja jeste snažna i ujedinjena zajednica vjernika. U njoj su različita mišljenja po sekundarnim pitanjima podržana i poželjna radi iznalaženja najboljih rješenja, a kad su u pitanju propisi, principi i stubovi islama, čak i minimalno odstupanje je pokuđeno.
Koncept bratstva u islamu podsjeća nas da svi ljudi, i muškarci i žene, potječu od istog porijekla.
Ovo razumijevanje bratstva dodatno je potvrđeno riječima Poslanika Muhammeda ﷺ u hadisu koji prenosi imam Muslim, gdje opisuje odnos među vjernicima kao dijelove jedne zgrade koji se međusobno učvršćuju, dok se s druge strane upozorava da je šteta načinjena drugome jednaka samouništenju, kao što stoji u ajetu:
“Ne ubijajte duh sami sebi/ jedni drugima…” (4:29)
Ovo pokazuje da u islamskom društvu izgrađenom na principu bratstva svaki pojedinac treba živjeti u duhu međusobne podrške, pomoći i saradnje, a istovremeno smatrati propadanje drugog kao vlastito propadanje.
Poštivanje granica drugoga
“O vjernici! Neka se jedna skupina ne ruga drugoj – može bit da su oni bolji od njih, a neka se ni žene ne rugaju drugim ženama – može bit da su one bolje od njih…” (49:11)
Allah Uzvišeni zabranjuje ponižavanje i omalovažavanje podsjećajući nas na drugima nepoznato stanje naših mahana i grijeha.
U nastavku ajeta stoji: “… Ne klevećite sami sebe… (49:11)
Allahova izjava: “Ne klevećite sami sebe” ima isto značenje kao i Njegove riječi: “Ne ubijajte sami sebe” (En-Nisa, 4:29), tj. “ne ubijajte jedni druge”, budući da se zlo takvog djelovanja prenosi na zajednicu kao cjelinu. U konačnici će to uticati na svakog pojedinca zajednice, pa tako i na samog klevetnika.
“… I ne nazivajte se pogrdnim nadimcima. Ružno je ime grješništva nakon imana. A oni koji se ne pokaju – takvi su zaista nasilnici.” (49:11) – tj. ne obraćajte se, bilo govorom ili gestom, ljudima nadimcima koje oni ne vole ili koje impliciraju nešto pogrdno.
Izbjegavajte sumnjičenja, špijuniranje i ogovaranje
“O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, jer neka sumnjičenja su grijeh i ne uhodite jedni druge…” (49:12)
Allah Uzvišeni zabranjuje svojim vjernim robovima većinu sumnji. Islam nas uči da čuvamo povjerenje, izbjegavamo sumnjičenje, špijuniranje i ogovaranje, jer sve to razara bratstvo i ujedinjenost zajednice.
Allah dž.š. kaže da neka sumnjičenja mogu biti grijeh. Međutim, to se ne odnosi na slučajeve kada su sumnje u skladu sa stvarnošću, poput npr. pitanja provjeravanja informacija, kad su uzdržavanje i provjera neophodni.
“…i ne govorite jedni o drugima u odsustvu. Zar bi neko od vas volio da jede meso svoga mrtvog brata? Vi biste to zamrzili.” (49:12)
Ovo je jedna od najdojmljivijih metafora u suri. Allah ne samo da zabranjuje ogovaranje, već nas tjera da osjetimo njegovu potpunu pogubnost. On ga poredi s jedenjem mesa brata svoga – naglašavajući povredu bratstva i njegove časti – a koji je mrtav – naglašavajući njegovu nemoć da se brani.
Univerzalna deklaracija protiv rasizma i predrasuda
“O ljudi! Mi smo vas stvorili od muškarca i žene i učinili vas narodima i plemenima da biste se upoznavali. Zaista, najugledniji među vama kod Allaha je onaj koji je najbogobojazniji.” (49:13)
Raznolikost je Allahov dar s plemenitom svrhom upoznavanja i širenja vidika, kojemu je cilj: učiti jedni od drugih i međusobno sarađivati.
Taqwa (svijest) je vrhovni kriterij ugleda i časti kod Allaha. Ovaj ajet ruši sve ljudske hijerarhije zasnovane na porijeklu, bogatstvu ili društvenom statusu.
Za akos.ba, pripremila: Arnela Hasić Ljevo



