Duraković: Drugo izdanje prijevoda Kur’ana rezultat je dvadeset godina novog čitanja i promišljanja

Akademik prof. dr. Esad Duraković, jedan od najistaknutijih bosanskohercegovačkih arabista, književnih historičara i prevodilaca, govorio je u razgovoru za Radio BIR o drugom, dorađenom izdanju svog prijevoda Kur’ana, koje je krajem 2025. godine objavio Centar za napredne studije iz Sarajeva.

U razgovoru koji je vodila prof. dr. Zehra Alispahić, on je istakao da novo izdanje nije tek tehnička redakcija ranijeg prijevoda, nego rezultat dvadeset godina dodatnog čitanja, promišljanja i prevodilačkog sazrijevanja.

Duraković je podsjetio da je rad na prijevodu Kur’ana za njega bio dugotrajan i duboko odgovoran proces, proistekao iz uvjerenja da se cjelokupna orijentalno-islamska kultura može valjano razumjeti jedino iz odnosa prema kur’anskom tekstu.

– Shvatio sam da je zapravo čitav univerzum orijentalno-islamske kulture u orbiti Kur’ana, kur’anskog teksta. Prema tome, razumijevanje te kulture u njenoj punoj autentičnosti, obimu i originalnosti moguće je samo onda ako se posmatra kao dio toga univerzuma sakralnog teksta – kazao je Duraković.

Govoreći o motivima za novo izdanje, pojasnio je da se izvornik ne mijenja, ali da se mijenja čitalac, prevodilac i kontekst u kojem živi.

– Tekst je uvijek isti, izvornik, ali mi nismo isti. Čovjek se mijenja, mijenja se njegovo znanje, obrazovanje, mijenja se kontekst u kome živi, a tekst je isti. Tekst je toliko složen i polisemantičan da svaki prijevod predstavlja i jednu vrstu interpretacije – rekao je.

Dodao je da je u godinama nakon prvog izdanja iz 2004. godine dolazio do novih uvida, naročito kroz stalno vraćanje Kur’anu.

– Tokom tih dvadeset godina dolazio sam do nekih novih saznanja i otkrića, neka nova značenja su mi se raskrivala i zato sam vidio da je vrijeme da ponudim verziju prijevoda u skladu sa svojim intelektualnim stasanjem – istakao je Duraković.

Posebno je naglasio da u novom izdanju nije nastojao samo jezički korigirati pojedine izraze, nego i snažnije prenijeti pozitivitet kur’anske poruke, za koji smatra da je često bio potisnut ustaljenim prevodilačkim navikama.

– Poenta moga prijevoda općenito jeste u tome da maksimalno idemo na izražavanje pozitiviteta kojim je Kur’an bremenit. Smatram da se treba odmicati od tradicije strahovlade i ponuditi značenja koja su utemeljena u semantici i semiotici teksta – naveo je.

Kao ilustraciju takvog pristupa izdvojio je prijevod prve sure, El-Fatiha, navodeći da je riječ “rabb” u novom izdanju prevodio kao “Uzgajatelj svjetova”, a ne samo kao “Gospodar svjetova”.

– Allah džellešanuhu svjetovima ne samo da gospodari nego ih uzgaja, razvija i kultivira. Zato sam smatrao da riječ “uzgajatelj” nosi više tog pozitivnog potencijala nego imenica “gospodar” – pojasnio je.

Sličan pristup primijenio je i u razlikovanju izraza Er-Rahman i Er-Rahim.

– Er-Rahman znači Svemilosni, onaj koji je milostiv prema apsolutno svemu, a Er-Rahim je Milostivi. Ta dva pridjeva nisu ista i ne bi ih trebalo prevoditi istim ili sličnim rješenjima bez razlikovanja – rekao je.

Govoreći o drugim čestim kur’anskim izrazima, Duraković je naveo da je u novom prijevodu nastojao preciznije izraziti njihovo izvorno značenje, pa je, umjesto ustaljene opozicije “vjernici” i “nevjernici”, koristio oblike “pravovjerni” i “krivovjerni”.

– Kafir nije nevjernik. Kafiri u vrijeme Objave itekako su bili vjernici, ali su bili krivovjernici. Prema tome, pravilnije je reći pravovjerni i krivovjerni – istakao je.

Ukazao je i na drugačije razumijevanje pojma takva, koji se uobičajeno prevodi kao bogobojaznost.

– Ne razumijevam to kao bogobojaznost. Ittaka znači čuvati se, biti oprezan, biti predostrožan. Zato sam nastojao i tu riječ drugačije prevesti, kako bi njen smisao bio bliži izvornom značenju – kazao je.

Duraković je posebno naglasio da vlastito Allahovo ime ne treba prevoditi kao “Bog”, jer se time, prema njegovom mišljenju, gubi njegova jedinstvenost.

– Imenica Allah je vlastita imenica u apsolutnom singularitetu. Ona nema plural i zato je, po mom dubokom uvjerenju, ne treba zamjenjivati, nego prenositi onako kako jeste – rekao je.

Govoreći o prevodilačkom izazovu, istakao je da je posebnu pažnju posvetio kratkim surama, naročito onima iz 30. džuza, zbog njihove snažne ritmičnosti, rime i stilskog intenziteta.

– Moja zadaća bila je da pokušam prenijeti što više stilskog potencijala izvornika. Posebno sam se vraćao kratkim surama koje imaju briljantnu rimu, ritmizaciju i stilsku markiranost – kazao je.

U završnom dijelu razgovora Duraković se osvrnuo i na odnos savremenog čovjeka prema Kur’anu, upozorivši da problem nije samo u nedostatku vremena nego i u mehaničkom odnosu prema Objavi.

– Muslimani u većini verbaliziraju Kur’an, uče ga mehanički, drže ga mehanički, ali njegova značenja i poruke treba reinterpretirati u novom vremenu, uvesti ga u naš kontekst i kontekstualizirati ga – upozorio je.

Naglasio je da Kur’an, pravilno razumljen, ne vodi izolaciji i sukobu, nego bratstvu, saradnji i kosmopolitizmu.

– Kur’an u osnovi propovijeda bratstvo ljudskog roda. “I učinili smo vas narodima i plemenima zato da biste se upoznavali”, a ne da biste ratovali, antagonizirali se i živjeli u sukobu – poručio je Duraković.

Govoreći lično o tome koliko ga je rad na prijevodu Kur’ana promijenio, rekao je da ga je taj proces naučio skrušenosti, potrebi stalnog unutrašnjeg napredovanja i većoj otvorenosti prema ljudima.

– Naučio me je da moram biti avangardan u odnosu na samoga sebe, da moram stalno ići naprijed. Kur’an oplemenjuje u svakom smislu, podstiče i stimulira, i zato mu se treba vraćati što je moguće češće – zaključio je akademik Esad Duraković.

Poslušajte cijeli razgovor:

(Preporod.info)