Masakr u Oborcima: 28 strijeljanih civila pred povlačenje Vojske RS
Oborci, Donji Vakuf – 13. septembar 1995. godine ostaje upamćen kao dan jednog od brutalnijih zločina nad civilima u završnici rata u Bosni i Hercegovini. Tog dana, pripadnici 1. krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske strijeljali su 28 zarobljenika – 24 Bošnjaka i 4 Hrvata, većinom civila iz Mrkonjić Grada.
Žrtve su prethodno bile zarobljene i korištene kao radna snaga, prisiljene da kopaju rovove na raznim lokacijama – od Mrkonjića do Kupresa, Bugojna i Donjeg Vakufa. Dan uoči povlačenja iz Donjeg Vakufa, srpske snage su ih dovele na područje željezničke stanice u Oborcima, gdje su ih pogubile.
Dan nakon zločina, jedinice Armije RBiH su ušle u Oborce i zatekle prizor strijeljanja – tijela ubijenih, ali i jednog preživjelog. U autentičnom video-snimku koji je tada snimljen, preživjeli svjedok je ispričao:
“Ušao sam u podrum i uvukao se u jednu cijev. Kad je počela kiša, izašao sam i kroz kukuruze pobjegao u šumu. Čekao sam da naiđe vojska Armije RBiH. Kad su naišli, počeo sam se spuštati… suze su mi same potekle.”
Tužilaštvo BiH vodi istragu o ovom ratnom zločinu, a otvoren je predmet koji se odnosi na događaje iz septembra 1995. godine u Oborcima. Prema dostupnim informacijama, ubijeni su bili članovi tzv. radnog voda, dovedeni iz Mrkonjić Grada. Zločin se dogodio u zoni odgovornosti 1. Krajiškog korpusa VRS, a jedinice koje su djelovale na tom području uključivale su 30. pješadijsku diviziju i 19. laku brigadu, raspoređene oko Donjeg Vakufa, Bugojna i Travnika.
Iako su naredbodavci i izvršioci zločina poznati, mnogi se i dalje slobodno kreću Bosnom i regionom. Mještani tvrde da se znaju i njihove adrese – u Bosanskoj Gradišci, Banjoj Luci, Bijeljini i Beogradu – ali zbog straha i sporosti pravosuđa, svjedoci nerado javno govore o zločinu kojem su svjedočili.
Tijela strijeljanih Bošnjaka su ukopana na lokalnom mezarju, dok su tijela ubijenih Hrvata preuzela njihova porodice. Zločin u Oborcima, iako dokumentovan, još čeka pravdu. Šutnja i sporost institucija dodatno pojačavaju bol porodica i preživjelih.
Akos.ba
