Ukoliko ne postavite svoje granice, vaše tijelo će ih postaviti za vas!

Često, vlastite granice ne poznajemo, niti ih znamo postaviti – što nije sramota i nije čudo, emocionalna pismenost je, ipak, privilegija na ovim prostorima, zbog načina odgoja i društvenog mentaliteta.. Tek u novije vrijeme se budi kolektivna svijest o tome i dobra vijest je da se poznavanje i postavljanje vlastitih granica može naučiti.

Neki imaju izazov druge vrste – pri postavljanju granica osjećaju krivnju jer su, vjerovatno, njihovi pokušaji u prošlosti puno puta naišli na neodobravanje, možda i sramoćenje.

Potrebno je odučiti se od tog obrasca jer je vrlo štetan. Vlastite fizičke i emotivne granice je potrebno poznavati i čuvati jer ne čuvaju samo nas, već i naše lične odnose. Sigurno znamo svi osobu koja želi da ugodi uvijek i svima, ali u jednom momentu postane neugodna, jer se dovela do granice pregorijevanja. Nažalost, ljudima je ponašanje ono što je vidljivo, a ne nečiji motivi. I onda osoba, koja je samo htjela biti na raspolaganju, počne ponekad da se izbjegava jer je sklona “ispadima”. Biti okarakterisan kao neugodan i nepoželjan je sigurno nešto što svi želimo izbjeći.

Takva pojava je možda najčešća među majkama. Majke često obuzme tolika preplavljujuća ljubav prema vlastitom djetetu da zaborave da moraju paziti i na sebe, jer odgajanje djece nije nimalo lahak posao. Djeca prolaze razne, često vrlo zahtjevne razvojne faze, i ukoliko se nismo pobrinuli za svoj odmor i blagostanje, bit ćemo skloni gore spomenutim “ispadima” – nešto zbog čega se sigurno svaka dobronamjerna majka kaje.

Počnimo sa povremenim osamljivanjem i osluškivanjem svoga tijela. Pritom nam od koristi mogu biti pitanja: “Kako se osjećam sada?”, “Odakle mi ova emocija?”, “Šta mi je potrebno da se osjećam dobro?” i onda djelovanje po pronađenim odgovorima. Naše tijelo, psiha i ljudi oko nas će nam biti zahvalni.

Facebook stranica: Bez straha i tuge, psiholog Emina Hrustemović

akos.ba