Kad ljudi i njihova imovina postanu vlasništvo pokvarenih vlastodržaca
Piše: Ahmed Mutar / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Lopov je krišom ušao u moju kuću i ukrao moj skupocjeni sat, vazu za cvijeće i zlatnu ogrlicu. Tražio sam lopova svuda. Tražio sam ga po pijacama i po zatvorima, ne bih li vratio svoju imovinu. Nisam ga pronašao pa sam odlučio da odem u policiju da prijavim krađu.
Ušao sam kod komandira policije kako bi uhvatio lopova koji mi je opljačkao kuću. Počeo sam ga obavještavati o stvarima koje su mi ukradene, kad sam na njegovoj ruci ugledao sat koji sliči na moj.
Rekao sam: “Gospodine, izvinite, možda ste već uhapsili onog koji mi je opljačkao kuću, jer ovaj sat na vašoj ruci sam naslijedio od svog oca.”
Pogledao me podmuklo i rekao: “Stražari, odvedite ga u samicu!”
Nakon godinu dana pušten sam na slobodu, pa sam odlučio da odem kod vrhovnog sudije da se žalim na komandira policije i lopova koji mi je opljačkao kuću.
Stao sam pred sudiju, tražeći svoje pravo, kad sam pred njim ugledao svoju vazu za cvijeće.
Rekao sam: “Gospodine sudija, jeste li možda uhvatili lopova koji mi je opljačkao kuću, jer ova vaza je moja i u nju sam stavljao svoje cvijeće.”
Svi prisutni su zašutjeli – čak i ja – nakon što je sudija povikao: “Stražari, odvedite ovog luđaka ispred mene! Naučite ga kako da poštuje sudiju!”
Sjetio sam se da sam pred sudijom. Otišao sam brzo, tražeći pomoć kod gospodina namjesnika.
Ispričao sam mu sve, do najsitnijih detalja, završivši svoj govor riječima: “To je, gospodine, ono što mi se dogodilo. Lopov, komandir policije i vrhovni sudija – svi su mi postali neprijatelji.”
Namjesnik me pogledao s osmijehom i rekao: “Bojim se da ćeš sada reći da je ogrlica koju nosi namjesnik, također tvoja.”
Pogledao sam u svoju ogrlicu koja je bila oko vrata namjesnika. I tada sam napokon shvatio lekciju: da sam ja, i sve što posjedujem, zapravo vlasništvo namjesnika.
Lopov nikada nije ni ušao u moju kuću, već sam ja bio lopov u vlastitoj kući.
Preuzeto sa Saff.ba
