Ponekad smo tužni kad neki ljudi kojima smo otvorili vrata za dobro (ili mnogo dobra), pa nas oni potpuno zaborave kada su u prilici otvoriti nama vrata za dobro (ili u najgorem slučaju čak čine nepravdu sprečavajući prilike da budemo dio dobra).
Nek nas ne rastužuje to. Čvrsto vjerujmo da baš time Allah potpuno čuva djela čistim, da baš time do kraja idu samo Njemu, usmjerava nas i vježba da u praksi naša očekivanja budu iskreno, samo od Njega.
A ko je više zahvalni od Onoga koji je sam Sebi dao kao jedno od imena “Eš-Šekūr” – “Onaj koji je najdarežljiviji, veoma zahvalan”, “Onaj koji priznaje i nagrađuje zahvalnost”, “Onaj koji ima izuzetnu osobinu da nagradi čak i najmanje čine zahvalnosti ili dobrih djela, iako On je samodovoljan i nije u potrebi za našim djelima,” “Onaj koji prepoznaje i obilno nagrađuje ljudsku zahvalnost, ljubaznost i trud?”
I ko je pouzdaniji od Onoga koji ne može umrijeti, ne može se razboljeti, kojem niko i ništa slično nije, koji je Vječan i sve zna, sve vidi, sve čuje, i koji je El – Hakim (Mudri) ?
za akos.ba piše Emina Ašćerić-Selimović
