Ljudski um je samo sredstvo za proučavanje i istraživanje, a nije kreator znanja
Svako naučno otkriće je samo korištenje i primjena nepromjenjivih univerzalnih zakona koje je čovjek otkrio, a on nije u stanju promijeniti nijedno svojstvo ili funkciju nijednog od tih zakona.
Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu, pa vas njome napajamo – vi time ne možete raspolagati.” (El-Hidžr, 22.)
Ovo je jedan u nizu ajeta koji se obraća ljudskom umu s namjerom da ga uvjeri u postojanje Svemoćnog Stvoritelja. Stoga on sadrži mnogobrojne nadnaravnosti (mu’džize) od kojih su neke privukle posebnu pažnju ljudima iz vremena objavljivanja Kur’ana, a to je jezička i retorička nadnaravnost, jer su tadašnji Arapi bili vrsni poznavaoci arapskog jezika i svih njegovih finesa.
Naime, u ovoj suri, u samo jednoj riječi, sadržani su glagol, subjekt i (glagolski) objekat, a to je riječ: (فَأَسْقَيْنَاكُمُوهُ) – ”pa vas njome napajamo”. Ovo je inače najduža riječ u Kur’anu i ima jedanaest slova.
Jedno od jezičkih čuda u ovom ajetu je i to što se u ovom kontekstu koristi glagol ”eska” (أسقى) umjesto ”sekâ” (سقى), pa je rečeno (فَأَسْقَيْنَاكُمُوهُ), a nije (فسقيناكموه), jer se značenja ova dva oblika razlikuju, tako da izraz: eskâhu (اسقاه) znači: pripremiti nekome nešto da popije, a izraz: sekâhu (سقاه) znači: dao mu je da pije ono što je već pripremljeno.
Stoga se u Kur’anu, kada se spominje džennetsko piće, koristi oblik ”sekâ” (سقى), jer je džennetsko piće već pripremljeno za njegove stanovnike, shodno ajetu: ( وَسَقَاهُمْ رَبُّهُمْ شَرَابًا طَهُورًا ) – ”I daće im Gospodar njihov da piju čisto piće.” (El-Insan, 21.)
Zatim, ovaj ajet sadrži i naučnu nadnaravnost, koja cilja na umove kasnijih vremena, koji će ga razumjeti kada otkriju i shvate proces padanja kiše i kruženja vode u prirodi.
Tek u dvadesetom stoljeću ljudi su otkrili da su oblaci zapravo smrznute kapljice vodene pare koje lebde u atmosferi. Naučnici su, umjesto što su svo ovo vrijeme mislili da su oblaci kao magla, mogli skratiti trinaest stoljeća truda da su vjerovali u Allahovu Knjigu, koja spominje ovu činjenicu u suri En-Nur: ”Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, i onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada.” (En-Nur, 43.)
Nakon dugog truda, zaključili su da je proces padanja kiše isti kao što je objašnjeno u ovom i drugim ajetima, a to je da ove sićušne čestice ili kapljice ostaju da lebde na određenoj visini zahvaljujući ravnoteži između gustine koja ih podiže i zemljine gravitacije, tako da ne padaju na zemlju, niti se dižu izvan atmosfere. I ostaju tako sve dok ne dođu oplođujući vjetrovi, a onda se ove sićušne kapljice skupe, zgusnu i padnu.
Neki oholi naučnici, obmanuti ovim otkrićem, vjerovali su da će im poznavanje ovog procesa omogućiti da kontrolišu padavine, ali nisu znali da su za to potrebni vjetrovi sa specifičnim svojstvima. Kada su shvatili proces stvaranja vjetra, shvatili su da je nemoguće da ljudske sposobnosti, ma koliko bile napredne, stvore od tih vjetrova jedinstveni vazdušni front.
Neki su se opet oslanjali na vještačko stvaranje kiše širenjem vještačkog oprašivanja, kao što je srebrni jodid ili ispuštanje tečnog propana u oblak, ali taj proces nije bio ekonomičan, a takođe je zagadio atmosferu i narušio ekološku ravnotežu.
Jedno od pogrešnih uvjerenja u koje su ljudi dugo vjerovali je da postoje tzv. kišne godine i sušne godine, ali svoju grešku nisu primijetili sve dok naučnici nisu bili u stanju pratiti padavine i otkriti da zapravo ne prođe ni jedan dan bez kiše, i da je godišnja količina padavina na Zemlji konstantna, ali varira od jedne regije do druge.
Ovo je takođe bilo jedno od naučnih čuda, kao što je svemogući Allah rekao: ”Mi s neba s mjerom kišu spuštamo, i u zemlji je zadržavamo – a kadri smo da je i odvedemo.” (El-Mu’minun, 18.)
Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi hadis u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ne postoji ni jedna godina sa manje kiše od druge, ali Uzvišeni Allah je usmjerava kako hoće.” (El-Bejheki, El-Hakim, El-Taberi, Ibn Ebi Hatim; šejh El-Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim – sahih)
Međutim, najveće naučno čudo u ovom ajetu za nemoćne ljudske umove, koji vjeruju da je čovjek tvorac znanja, krije se u Allahovim riječima: ”Vi time ne možete raspolagati.” (مَا أَنتُمْ لَهُ بِخَازِنِينَ).
A to znači da nije u ljudskoj moći da obuzda i spriječi ovaj prirodni proces nastanka i padanja kiše. Ovo je nepobitan dokaz i potvrda da je izvor znanja Allah, a da je ljudski um samo sredstvo ili oruđe za proučavanje i istraživanje, a ne kreator znanja.
Svako naučno otkriće je samo korištenje i primjena nepromjenjivih univerzalnih zakona koje je čovjek otkrio, a on nije u stanju promijeniti nijedno svojstvo ili funkciju nijednog od tih zakona.
Naučnici su nedavno dokazali da je voda jedina supstanca koja se ne može zgušnjavati (komprimirati) i jedina supstanca koja se kreće između tri stanja: čvrstog, tekućeg i gasovitog bez ljudske intervencije, a njena količina se ne smanjuje niti iscrpljuje kao druge supstance.
Stoga, Allah nije ograničio pohranjivanje vode samo na zemlju, već je učinio da ona stalno kruži u okeanima, podzemnim vodama i atmosferi, i učinio je da voda isparava na svim temperaturama, a kiša pada s mjerom, i da nije toga biljke i drveće u planinama ne bi živjelo.
Jer voda je tajna života, nema živog bića koje je lišeno nje, a čovjek je obijesno biće, pa mu Allah nije povjerio da je čuva,već Allah bdije nad njom, čuva je za nas i pretvara je u ukusnu izvorsku vodu – a da je htio mogao ju je učniti slanom i mogao je učniti da ona iščezne ili presuši, i On je s mjerom spušta gdje hoće.(saff.ba)
akos.ba
