Japajakanje – bolest savremenog čovjeka
Jedna od osobina koja karakterizira modernog čovjeka je egoizam. Možemo ga prepoznati na svakom koraku u raznim prilikama i manje - više svim društvima.
U odnosu na empatičnost i humanizam sve je više egoizma. Gdje god se okreneš i kud god da hodiš egomana vidiš i s njima zboriš! Egomana je lahko prepoznati kroz riječi (i)li djela. Jer on vidi samo sebe, tj. misli samo na sebe, bori se samo za sebe, živi samo za sebe i raduju se samo sebi. Zaljubljen je u sebe, misli da se svijet vrti oko njega, odnosno, da je on centar svijeta. Svi drugi treba da mu budu potčinjeni i da ga hvale!
Jedan od načina kako da prepoznamo egomane u društvu je kroz komunikaciju. Dok pričaju vrlo često koriste prvo lice jednine – zamjenicu JA.To je jedan od najlakših načina prepoznavanja egoista. Međutim, postoje i drugi načini za prepoznavanje, a svi oni se svode na uvjeravanja drugih kako su oni najbolji, kako samo oni znaju, kako jedino oni vrijede…
Prema tim tipovima u društvu se formira animozitet i podrugljivo se oslovljavaju kao osobe ja, pa ja. Inače, ličnosti ja, pa ja imaju svoj svijet u kome su oni jedini stanovnici, mada ima i drugih stanovnika u njihovom svijetu, ali oni ostali nisu bitni!
U svijetu ja pa ja -Ja je najpametniji. Niko mu nije ni do koljena, jer on ima 100 mozgova, a drugi po jedan. Zato je sebi umislio da mu ne trebaju mišljenja drugih i da ga trebaju svi slušati.
U svijetu ja, pa ja – Ja jedini radi. Zato je dok razgovara prinuđen da govori o tome šta je sve uradio proteklih dana. “Ja sam uradio ovo, ja sam uradio ono…“.
U svijetu ja, pa ja – Ja jedini sve zna. Kada bi drugi barem “nešto znali“ pa da i oni koju prozbore!
U svijetu ja, pa ja – Ja je jedini sposoban. Drugi su “nesposobni“. Zato je jedini sposoban da nešto radi i samo on može biti prvi.
Nažalost ,u svijetu, pa tako i kod nas sve je više ovih egomana koji bi htjeli sebi sve, a drugima ništa. Sve je više onih koji se prave da “sve znaju“, onih koji ne da glume male faraone, nego oni to u biti i jesu!
Nije slučajno da su pojedini stručnjaci na Zapadu već odavno počeli ukazivati na pogubnost svijeta ja, pa ja, jer je na Zapadu ta pojava u dobroj mjeri odavno zahvatila društva koja su se mnogo transformirala iz humanističkih u sebična društva! Zato smo i slušali priče kako su pojedinci u zapadim društvima sve više usamljeni; kako se zatvaraju u sebe, kako komšija pored komšije živi godinama, a da nikada nisu skupa kahvu popili; jednostavno međuljudski odnosi su se značajno zahladnili itd.
S obzirom da i naše društvo poprima mnoge karakteristike Zapada, jer nažalost nemamo jake filtere za selekciju vrijednosti koje trebamo prihvatiti, a koje ne, zato nam se i dešava sve veća sebičnost i ako se ovako nastavi i mi bismo jednoga dana mogli postati društvo sebičnih!
A zar nam treba da gubimo istinske vrijednosti koje su krasile našu porodicu i društvo?
Vrijednost kada su/smo se jedni o drugima brinuli, pa skoro kao o sebi samima. Još uvijek mi odzvanja u ušima priča jednog diplomate sa Zapada koji je nekako odmah iza rata, kada je bilo mnogo pesimizma u bh. društvu, prilikom otvaranja jedne obnovljene zgrade prisutnima rekao: Ja se ne plašim za vas! Vi ćete uspjeti! Jer vi imate ono što mi nemamo! Imate porodicu u kojoj se jedni o drugima brinu, odnosno, imate društvo sa izraženom solidarnošću! Zaista, to je tako!
Posebno, stariji se sjećaju vremena kada su komšije živjeli skoro zajedno, djeleći radost i žalost, međusobno se pomagali, oslonjali se jedni na druge…
Nije da toga nema i danas, ali se primjeti da je u manjem obliku. Primijeti se povećana sebičnost! Primijeti se da ima mnogo više JA od MI, kako u komunikaciji tako i u djelima.
Nameće se pitanje kako suzbiti ovu pojavu? Odgovora ima mnogo i oni se razlikuju ovisno od kulture, religije, tradicije, civilizacijskih dometa pojedinih društava. Suprotstavljanje sebičnosti i egoizmu je moguće pomoću religijskog koncepta mada ne treba isključiti ni druge forme.
U Kur’anu Časnom ne samo da se osuđuje egoizam, odnosno, sebičnost, nego se čak zahtijeva da se više voli drugima nego sebi: I više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se čuvaju lahkomosti, oni će sigurno biti spašeni. (Kur’an, 59:9) Također, navest ćemo šta je poslanik Muhammed, s.a.v.s., rekao o međuljudskim odnosima: Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude volio svome bratu ono što voli samom sebi. (Buhari)
Ajet i hadis koji su citirani na jasan i nedvosmislen način se suprotstavljaju sebičnosti i egoizmu, i ne samo to, nego je odnos dobročiniteljstva i dobronamjernosti prema drugima mjerilo ne samo produhovljenosti nego i stupnja vjerovanja.
Sudeći prema navodima Bošnjacima je strano da budu egoisti, jer kao što se može vidjeti islam ne zagovara takvo ponašanja i sa sigurnošću se može reći da nije do dogme. Oni Bošnjaci koji drže do islamskih vrijednosti, ali i ostali bi se trebali dobro zamisliti nad svojim odnosom i namjerama prema drugima! Treba li bi se zapitati ima li i koliko ima sebičnosti u njima? Svako bi trebao odgovoriti na jedno od najtežih pitanja koje glasi: Volim li drugome ono što volim sebi? Nemoj olahko prelaziti preko ovog pitanja. Preispitaj se dobro! Ukoliko želiš drugome što i sebi, onda si čist od egoizma, a ako voliš samo sebi, e to je znak egoizma i povod da se pozabaviš sobom!
Autor: Esmir Bašić, Izvor:islam.ba
